Vis (Komiža): Darujući krv - daruješ život

Nedavno me Andrija Pečarić "Guja" s razlogom prekorio: - O svemu si pisao na svom blogu, a o klubu DDK - ništa. I stvarno je u pravu. Mea culpa! A zavridili su. Itekako! Jer godinama samozatajno daruju tu dragocjenu tekućinu. I tako se ja jutros našao u Komiži gdje je ovog puta organizirano darivanje krvi. U prostoru gradske čitaonice izmjenjivali su se članovi kluba, Višani i Komižani ... i Pojori, jer je klub zajednički za cijeli otok. Ravnatelj otočkog Crvenog križa dipl. iur. Zoran Bulajić prednjači brojem darivanja - danas 84. put. Među Komižanima je najviše "krvario" Nikola Zanki "Cmilj" koji, na pitanje o broju davanja, odmahuje rukom i veli: - Ne znam koliko san puta dao krv, al' ovo ti je zanimljivije... I pokazuje mi, u iskaznicu darivatelja, zataknute mudroslove. Nikica Vojković "Cvic" je lani imao zdravstvenih problema pa više nije aktivni davatelj, ali zato ima svoju "funkcionersku" ulogu... Mnoge nisam zabilježio kamerom ni spomenuo pojedinačno, ali njima do toga nije mnogo ni stalo. Ipak, bit će još prilika. Možda već za tri mjeseca u Visu gdje je slijedeće okupljanje.

Vis (Komiža): Darujući krv - daruješ život

Nedavno me Andrija Pečarić "Guja" s razlogom prekorio: - O svemu si pisao na svom blogu, a o klubu DDK - ništa. I stvarno je u pravu. Mea culpa! A zavridili su. Itekako! Jer godinama samozatajno daruju tu dragocjenu tekućinu. I tako se ja jutros našao u Komiži gdje je ovog puta organizirano darivanje krvi. U prostoru gradske čitaonice izmjenjivali su se članovi kluba, Višani i Komižani ... i Pojori, jer je klub zajednički za cijeli otok. Ravnatelj otočkog Crvenog križa dipl. iur. Zoran Bulajić prednjači brojem darivanja - danas 84. put. Među Komižanima je najviše "krvario" Nikola Zanki "Cmilj" koji, na pitanje o broju davanja, odmahuje rukom i veli: - Ne znam koliko san puta dao krv, al' ovo ti je zanimljivije... I pokazuje mi, u iskaznicu darivatelja, zataknute mudroslove. Nikica Vojković "Cvic" je lani imao zdravstvenih problema pa više nije aktivni davatelj, ali zato ima svoju "funkcionersku" ulogu... Mnoge nisam zabilježio kamerom ni spomenuo pojedinačno, ali njima do toga nije mnogo ni stalo. Ipak, bit će još prilika. Možda već za tri mjeseca u Visu gdje je slijedeće okupljanje.

Divlja svinja doplivala do Visa

Prije tri dana, u subotnje jutro, Vis je dobio novog stanovnika, imigranta, prvog primjerka svoje vrste koji/a se, doplivavši do Štracini, tamo i uzverao/la. Ne znamo, dakle, je li mužjak (vepar) ili ženka (krmača). Divji prosac! Do sad nezabilježeno na Visu. Ne znam hoće li ovaj događaj ostaviti traga u otočkoj toponimiji (na pr. "Punta od divjega projca"), ili neće, jer će to zavisiti o uspjehu ili neuspjehu misije osvajanja i nastanjivanja ove tvrđave Jadrana, bastiona bez zmija otrovnica, mungosa i inih nepoželjnih vrsta kojih bi se  mnogi rado riješili na kopnu bližim otocima. I bez ovog posta ova se vijest usmenom predajom proširila otokom; neugodna za odgovorne u Lovačkom društvu, a uznemirujuća i zabrinjavajuća za vinogradare i većinu otočana. U svakom slučaju činjenica koju ne treba dramatizirati, ali ni omalovažavati. Ponajmanje skrivati.

Možda su lovci u ova tri dana uspjeli "utiho" i riješiti problem... a možda će vam slijedećih godina ipak dobro doći  riceta Foranina Marina (vidi dolje) za pripremu divjega projca.

Evo i ekskluzivni snimci; prvi put fotografiran divji prosac koji je zakoračio na Vis! Mobitelom ga je snimio Nino Ilić - "Šuro" koji je tuda prolazio gliserom. Na žalost, rezolucija je takva kakva je - 320x240, ali je fotodokumentacijska vrijednost i vjerodostojnost neupitna.

*****
RECEPT (Izvor:http://www.cimahvar.org/forum/viewtopic.php?p=27618)

Parvo tuko dobavit PRAJCEVINU (boje mlaju nego stariju) a to se more ako ti je punac oli konjod kacadur a moreš imat i nesriću beknit ga sa autom, more ti ga kogodera darovat a moreš ga i ćapat u trapulu tipa ?takujin?.
Meso vajo štivat u velu terinu oli zdravu teću, butat po njemu isicene KAPULE, koji špig LUKA, koju grancicu KADUJE i ZUMRADA, smecit koje zarno PAPRA, ni zgorega ni KORIJANDULA i alavija zalit dobrim CORNIM VINOM. Neka tako pocije pol dona, (ni šćete ako i veće vrimena!), dobro ga je i voltat koji put.
Meso dobro otrest, ocidit i poSOLit pok sa svih bondih popeć na UJE, cisto maslinovo oli mišono, neka ćapo kroštu, a onda ga izvadit, zamažinat PAPRA i daržat pokriveno. Ono vino di se mocilo pokuhot i procidit.
Sad vajo isić suficijento friške KAPULE i šufigovat tako da se molo ono ca se ćapalo za dno. Svakako žuntat KAROTE izgratone, ako se imo i korijena od PETRUSIMULA, dopokon fetu i od SELENA a kako zasuši podlivat sa po fregulu onega prociđenega vina.
Na škonšumonu verduru vrotit meso i oni šug ca ga je pokriveno molalo pok ga sa pomnjom voltovat i po potribi zalivat onim vinom a ako je digodera i JUHE, anke bon!
Kad je meso dobota omeklo za jist, ucinit ga u manje bokune, butat povar fregulicu CARVENE PAPRIKE, ne puno KONŠERVE, bićerin-dvo VARENIKA (zaminije ga kućarin MARMELADE, nojboje od grožja oli šljivih, rastopjen u pol žmula PROŠEKA!), meju parste MARAVINCA i ne preveć drugih travicih od zocina, svakako brokvicu-dvi GARIFULIĆA i bokun kore od LIMUNA (bez onega bilega jerbo bi zagorcilo!).
Zalit da oblije, neka ucini nikoliko glogojih, onda zbasat i neka se na pomalo dofinije. Najuštat SOL, PAPOR friško mliveni a oni koji voli manje slotko neka štruko koju kapju LIMUNA. Šug se hoće da je gust ma ga tuko bit.
Vajo da pocine pol ure, tri kvorta pri nego će se blagovat. Kumpanjo se sa njokima oli pulentom oli debjom maništrom, kako ko veće voli.
Vino CORNO, štajunono ? neka ga ne fali!

Dobar kus! :)

Divlja svinja doplivala do Visa

Prije tri dana, u subotnje jutro, Vis je dobio novog stanovnika, imigranta, prvog primjerka svoje vrste koji/a se, doplivavši do Štracini, tamo i uzverao/la. Ne znamo, dakle, je li mužjak (vepar) ili ženka (krmača). Divji prosac! Do sad nezabilježeno na Visu. Ne znam hoće li ovaj događaj ostaviti traga u otočkoj toponimiji (na pr. "Punta od divjega projca"), ili neće, jer će to zavisiti o uspjehu ili neuspjehu misije osvajanja i nastanjivanja ove tvrđave Jadrana, bastiona bez zmija otrovnica, mungosa i inih nepoželjnih vrsta kojih bi se  mnogi rado riješili na kopnu bližim otocima. I bez ovog posta ova se vijest usmenom predajom proširila otokom; neugodna za odgovorne u Lovačkom društvu, a uznemirujuća i zabrinjavajuća za vinogradare i većinu otočana. U svakom slučaju činjenica koju ne treba dramatizirati, ali ni omalovažavati. Ponajmanje skrivati.

Možda su lovci u ova tri dana uspjeli "utiho" i riješiti problem... a možda će vam slijedećih godina ipak dobro doći  riceta Foranina Marina (vidi dolje) za pripremu divjega projca.

Evo i ekskluzivni snimci; prvi put fotografiran divji prosac koji je zakoračio na Vis! Mobitelom ga je snimio Nino Ilić - "Šuro" koji je tuda prolazio gliserom. Na žalost, rezolucija je takva kakva je - 320x240, ali je fotodokumentacijska vrijednost i vjerodostojnost neupitna.

*****
RECEPT (Izvor:http://www.cimahvar.org/forum/viewtopic.php?p=27618)

Parvo tuko dobavit PRAJCEVINU (boje mlaju nego stariju) a to se more ako ti je punac oli konjod kacadur a moreš imat i nesriću beknit ga sa autom, more ti ga kogodera darovat a moreš ga i ćapat u trapulu tipa ?takujin?.
Meso vajo štivat u velu terinu oli zdravu teću, butat po njemu isicene KAPULE, koji špig LUKA, koju grancicu KADUJE i ZUMRADA, smecit koje zarno PAPRA, ni zgorega ni KORIJANDULA i alavija zalit dobrim CORNIM VINOM. Neka tako pocije pol dona, (ni šćete ako i veće vrimena!), dobro ga je i voltat koji put.
Meso dobro otrest, ocidit i poSOLit pok sa svih bondih popeć na UJE, cisto maslinovo oli mišono, neka ćapo kroštu, a onda ga izvadit, zamažinat PAPRA i daržat pokriveno. Ono vino di se mocilo pokuhot i procidit.
Sad vajo isić suficijento friške KAPULE i šufigovat tako da se molo ono ca se ćapalo za dno. Svakako žuntat KAROTE izgratone, ako se imo i korijena od PETRUSIMULA, dopokon fetu i od SELENA a kako zasuši podlivat sa po fregulu onega prociđenega vina.
Na škonšumonu verduru vrotit meso i oni šug ca ga je pokriveno molalo pok ga sa pomnjom voltovat i po potribi zalivat onim vinom a ako je digodera i JUHE, anke bon!
Kad je meso dobota omeklo za jist, ucinit ga u manje bokune, butat povar fregulicu CARVENE PAPRIKE, ne puno KONŠERVE, bićerin-dvo VARENIKA (zaminije ga kućarin MARMELADE, nojboje od grožja oli šljivih, rastopjen u pol žmula PROŠEKA!), meju parste MARAVINCA i ne preveć drugih travicih od zocina, svakako brokvicu-dvi GARIFULIĆA i bokun kore od LIMUNA (bez onega bilega jerbo bi zagorcilo!).
Zalit da oblije, neka ucini nikoliko glogojih, onda zbasat i neka se na pomalo dofinije. Najuštat SOL, PAPOR friško mliveni a oni koji voli manje slotko neka štruko koju kapju LIMUNA. Šug se hoće da je gust ma ga tuko bit.
Vajo da pocine pol ure, tri kvorta pri nego će se blagovat. Kumpanjo se sa njokima oli pulentom oli debjom maništrom, kako ko veće voli.
Vino CORNO, štajunono ? neka ga ne fali!

Dobar kus! :)

Torga: Između dvi ruke beltopa

Čujem iz dvora kako teta Anica Dominkova pjevuši praunučici. Ono, baš da zgrabiš kameru i snimiš to. Samo da je kamera pri ruci. Ali nije. Odložim pinel i "zapovidin" teti Anici: - Sačekajte minut, idem po aparat... Sve vam je to malo otkačeno? Uvrnuto? Naravno. Pa vlasnik bloga je Vodenjak u horoskopu.

 Neki dan mi je netko "prigovorio" da sam propustio popratiti na blogu premijernu izvedbu Svečane večere u pogrebnom poduzeću. Vjerovatno nije ništa loše mislio ali ne volim da netko nešto očekuje od mene, pogotovo ne u smislu zadaće da neki događaj prezentiram na ovom blogu. To je zadaća portala Moj otok Vis koji to uglavnom sjajno odrađuje i drago mi je da su odlučni nastaviti besparici uprkos. Ova moja svaštara je nešto drugo i drugačije; ona je, na neki način, iznad i izvan vaših kritika, očekivanja, zahtjeva, prioriteta, autoriteta... Dakle, trošim se na ovom zabavno-kreativnom polju internetskog medija koliko želim, stignem i umijem. Nekad manje, nekad više. Nekad previše!

********************************

Na ovaj moj post i uopće moju blogersku aktivnost osvrnuli su se na portalu Moj otok Vis. Hvala im na tome!

11/05/2011 - 14:35

Nona, unuka i dobri duh Visa

Ima ih koji misle da je demokracija kad svatko može pričat što ga je volja i da svi moraju doživljavat ozbiljno ono što dotičnik palamudi,  kao opet i onih koji misle kad su jednom dobili povjerenje da već ništa ne moraju ni reć. Isto je i s novinarstvom. Naprosto ne zaslužuje svaka priča da bude ispričana, jer neke smo čuli sto puta pa nam ništa ne znače, jer znamo ono važnije, što stoji iza njih, a neke opet nisu nikad ispričane a vrijedilo bi ih ispričati, doživjeti i čuti. I po tome se poznaju junaci u svakom društvu, i razlikuju važne od banalnih stvari.

Vis ima sreću, što se uvijek nađe po koji "ludi", koji voli ovaj otok više nego što mu taj otok može dati i pružiti. Ovdje, dakako, ne mislim na Otok, onaj koji nas okružuje i kojeg osjećamo u sebi, zbog kojega i jesmo ono što jesmo (ovaj kamen, plaže, more, kuće, obiteljske korijene, dušu...), nego na onaj manje važan, onaj koji po nekakvim zakonima i paragrafima, naš život čini ili boljim i ljepšim, ili banalnijim i težim.

Jedan od tih "luđaka", za kojeg Vis ima sreću da ga ima, je i Nikola Kežić, koji svojim blogom iz dana u dan, i tako već godinama, za svoj gušt bilježi priče koje se dotiču sviju nas, jer svi smo mi kockice u jednoj velikoj priči koja se zove - život.

Ne znam je li mu netko od ovih zakon-paragraf otaca nekad rekao i jedno obično ljudsko HVALA, a zaslužio je čovjek, mnogo više od nekih pročelnika za kulturu, ovo i ono, da mu se skine kapa i kaže: "Barba Nikola, lipo je to što radite! Guštamo otvorit Vaš blog!"

Nije to puno, tek je dobro i ljudski, a "investicija" u ljude, njihovu dobrotu i plemenitost, po svim matematičkim i kemijskim jednadžbama, je nešto najvrjednije i najisplativije. Ne znam je li netko o tome na Visu misli, ako uopće misli, ali neka promisli, pa će lako izračunati, na ovom škojiću gdje ima svega za one koji na njemu ne žive, a ništa za one koji stvaraju i rade tu, a moglo bi biti i još više, i za jedne i za druge, da nam baš toga najviše nedostaje.

Evo jednog toplog zapisa s barba Nikolinog bloga. Iz njega se može puno toga naučit: prije svega,  kako se i čime ljepota prenosi iz koljena na koljeno.

Naslov je: "Torga: Između dvi ruke Beltopa", a zapis ide ovako:

"Čujem iz dvora kako teta Anica Dominkova pjevuši praunučici. Ono, baš da zgrabiš kameru i snimiš to. Samo da je kamera pri ruci. Ali nije. Odložim pinel i "zapovidin" teti Anici: - Sačekajte minut, idem po aparat...

Sve vam je to malo otkačeno? Uvrnuto? Naravno. Pa vlasnik bloga je Vodenjak u horoskopu.

Neki dan mi je netko "prigovorio" da sam propustio popratiti na blogu premijernu izvedbu Svečane večere u pogrebnom poduzeću. Vjerovatno nije ništa loše mislio ali ne volim da netko nešto očekuje od mene, pogotovo ne u smislu  zadaće da neki događaj prezentiram na ovom blogu. To je zadaća portala Moj otok Vis koji to uglavnom sjajno odrađuje. Ova moja svaštara je nešto drugo i drugačije; ona je iznad i izvan vaših kritika, očekivanja, zahtjeva, prioriteta, autoriteta..."

Na blogu ima i video i pjesmica. Čovjek je napravio sve besplatno, onako iz svog gušta. Pogledajte!

E, s nekima se čovjek ljepše ćuti provesti zimu, neglo ljeto u Visu. Pa i praznih džepova. Onako, kao nona i unuka, na miriću. Nisu potrebne ni hop-hop zvijezde, ni maskirani ministri. Dosta je osmjeh, lipa pismica i smoki.

Vinko Kalinić
11. 05. 2011.

Pivac preselio, Jugoplastika pod skelama

Mesnica "Pivac" preselila je u novouređeni prostor i Vis je tako napokon kvalitetno riješio pitanje mesnice. Na zgradi Jugoplastike ili stare škole - skele. Napokon će i zapuštena ljepotica ponovo zasjati.

Nono ili dida?

Kod mene ovo nije bila dilema odveć opterećena korijenima, pravohrvatstvom, domoljubljem, zavičajnošću, nekakvim izmima ili bilo čim drugim izuzev impulzivne odluke i izjave da kad već spavam s nonom onda je red da i ja budem nono i tako unučici pojednostavnim tituliranje i identificiram se s ovim škojem.  Ne možeš od none učinit baku i to još na njenom terenu, pa se ti sad misli... 

Djecu sam podigao na Visu, tu sam već trideset i tri godine i, za reć pravo, uvukla mi se u uho ta melodioznost i mekoća nazivlja nona i nono... A dida? E, igra srce, igra... Pa ona Arsenova pjesma "Dida moj"! A Thompson? Moj dida i ja...  A Tereza? O nono, nono... 'En ti nonu!

Keko

Znam da je iz Lučice, da je uvijek u pokretu, u žurbi, da se često uvuče i u trajekt... Možda su nadodali da je jednom tako, kao slijepi putnik, produžio i do Splita. A možda i nisu nadodali, možda stvarno jest... Kako god, legenda je. Da ima ugrađen kilometar-sat, brojka prijeđenih kilometara bila bi impozantna.

Čini mi se da sam od nekog čuo da se zove Keko. Ako nije tako, objaviću ispravak i ispričati se po čl. 3 Zakona o medijima. :)

Vis - mjesto opasnog življenja

Opet se srušio bor. Ovaj put "premostio" je ulicu (srića da je kola uska!) i nije ugrozio živote, a moglo je biti i drugačije. Naslov koji sam dao ovom postu na pameti mi je već duže vrijeme, točnije otkad su zaredale slične situacije s borovima, palmama, kipovima, krovovima... Prepoznajete mjesto? Krov stare Jugoplastike kraj Lupija. A preko puta je kuća Blagojević i osoba zaslužna za ovu fotografiju.

Od jučer me muči prehlada i ne da mi se izlazit iz kuće, pa sam Mirelu, koja mi je javila za ovaj događaj s borom, zamolio da ga fotografira i pošalje mi fotku. Tako ste dobili fotodokumentiranu vijest.

foto: Mirela Blagojević

Hrvatska na krovu Afrike

Zadovoljstvo mi je kad funkcionira interakcija blog - posjetitelji, kad mi se dostave zanimljive vijesti, fotografije... ili se samo komentira sadržaj bloga. Ovom prigodom gospođa Marilyn Radica je s nama podijelila fotografiju događaja kad se hrvatska zastava našla na krovu Afrike. Evo, kako je do toga došlo:

Postovani gdin. Kezic

Evo jedna zanimljivost -
Naime - vlasnik firme za koju ja radim vec skoro 6 godina - gdin Philip Vermeulen, ljudi ga znaju kao covjeka koji je kupio zgradu Diokoma, te bivsu tvornicu Neptuna, ima dvije registrirane firme na Visu.  On je Juzno afrikanac te vecinu vremena provodi u Juznoj Africi - saljem Vam sliku koju mi je poslao kada se (po drugi put)  popeo na Kilimanjaro (Kilimandžaro) -- obecao mi je da ce sa sobom uzeti Hrvatsku zastavu - te mi poslati sliku!! Pa saljem Vam ako mislite da bi bilo zanimljivo ...
(Philip je onaj koji drzi zastavu i jos mu jedna visi iz borse!)

Srdacan pozdrav

Marilyn

Zla sudbina spomenika NOR-a

I ovi rijetki spomenici NOR-a koji su preživjeli rane devedesete nemaju jamstvo da će izbjeći zlu sudbinu. Ovoga na Kutu je jučer oborio kamion s pivom. I gle ti slučajnosti (?): baš na rođendan pokojne Jugoslavije.