Uvala Srebrna ( otok Vis )

Oključna i Tiha uz cvrkut ptica i miris ciklama

Nedjelja. Di ćemo popodne? Mogli bi do Okjucne. I nismo požalili. Prva dionica puta je asfaltirana, ostatak makadam, ali u vrlo dobrom stanju. I evo tabele za Kraljičinu (Krajicinu) špilju, putokaza da je 2h do Komiže, 2h do Visa... A dojam je kako je puno, puno više.

Prvo ćemo u selo. Bivša škola u Okjucni, koju je netko kupio i od nje učinio luksuznu vilu, prodaje se. Ima se što vidit; viletina, bazen, pogled... Slijedi kratka šetnja oko crkvice, pa autom natrag za odvojak prema uvalama/plažama Okjucne i Tihe. Makadam je tu malo lošiji, ali da se. Spustili smo se. Lijevo Oključna, desno Tiha. Mirisi, zvuci? Ciklama k'o u priči, pjev ptica ne možeš ne čut.

Par kadrova kamerom po Okjucni, pa potom do Tihe. Suton je već, a Tiha ne da otići. Ono, baš ne da!
U povratku zastanemo kod "težačke instalacije". Demijona, maškin, uredno obrađene masline, storo katrida, bocun... Ovo je ART. Umjetnošću, poezijom oplemenjen maslinik.

Otok Vis: Stončica u listopadu

Dugo nisam bio u Stončici, pa sam poziv na poslijepodnevni đir do te prelijepe, pitome viške uvale spremno prihvatio. I eto nas iznad uvale, stazom prema lanterni, pa nazad do restorana. Putem smo sreli desetak turista - šetača, jeli bobice martine (mirte), fotkali.

Bonaca, cvrkut ptica, dvije jedrilice na sidru... Idila. Kod Lincirovih vatra u kominu spremna. Kad sam već tu, treba nešto i snimit. S Pavetom i Tripotom nema problema, navikli su na kamere, a kako je Pave odgovorna osoba za odnose s javnošću, televizičan uz to, Tripo mi njega "gura" pred kameru.
 
Bilo je zadovoljstvo malo proćakulat i našalit se.