Trajekti: m/t VALUN

Jadrolinija obnavlja flotu, 'Lastovo' ide u mirovinu

foto: Nikola Kežić  (2010)

Jučerašnji članak u Slobodnoj najavljuje odlazak Lastova (m/t Lastovo) s prostora srednje Dalmacije:

..."Za razliku od mnogih modernih, "plitkih" trajekata, čija je prednost što gucaju na stotine vozila i putnika, "Lastovo" prima 60-ak auta i petstotinjak putnika, ali opet, za razliku od onih novih, "Lastovo" brodi i po teškome, zimskome moru bez problema.

Zato su Višani i Šoltani zaljubljeni u svoga japanskoga starca, koji uz mlađu braću, prostranijeg "Hektorovića" i sebi sličnog "Kašića", predstavlja trajekte u koje boduli imaju puno povjerenje. Iz "Jadrolinije" zasad nisu objavili što će i kada biti s "Lastovom", ali sudbina mu je namijenila ili rezalište ili neku od manje značajnih pruga u sjevernoj Dalmaciji." ...


Tako je to; portidu judi, portidu vapori... Evo sam iz svoje arhive izvukao video kojeg sam snimio prošle zime čekajući unučicu:

Titov Vis prvi brod u Hrvatskoj koji je potopljen da postane ronilačka atrakcija!

Izvor: vijesti.rtl.hr

foto: Dusko Marusic/PIXELL

Titov brod Vis uskoro će biti potopljen na morsko dno, ali ne da bi se s njime netko svjetonazorski obračunao, već kako bi postao prvi brod u Hrvatskoj potopljen da postane ronilačka atrakcija. Tako već godinama turističke zemlje svijeta privlače ronioce, no Hrvatska dosad nije imala čak ni pripremljenu pravnu proceduru. Zbog ovog se pionirskog pothvata moralo mijenjati i zakone 

Znatno manje poznat od Galeba, Titov brod Vis u pulskoj luci čeka potapanje. Od Crnogorske ga je vlade 2002. kupio istarski poduzetnik sa željom da ga obnovi, a onda su se planovi poremetili. 

"Brodogradnja kao takva je nestala u Hrvaskoj, odnosno redukcija se desila. Banke, odnosno financijski sektor, nisu bile zainteresirane da napravimo od njega brod i da plovi kao takav po Jadranu", kazao je vlasnik broda Arsen Brajković.


Stoga, brod Vis neće ploviti, nego će potopljen čekati ronioce.

"To bi bio brod na koji bi mogli zaroniti početnici koji imaju licencu za dubinu zarona od 18 do 20 metara. Znači na gornju i palubu tako da bi to bio najbliži brod u Europi gdje početnici mogu zaroniti", dodao je Brajković.

Predviđena lokacija je blizu rta Kamenjak. Olupine se smatraju najprivlačnijim mjestima za ronjenje.
Vis će biti dodana vrijednost ionako odličnoj startnoj poziciji podmorja. Svaka novost pod morem za ronioce je novi izazov. Pred Visom je bolja budućnost.

LINA DOLLAR, ANA MUŠNJAK

In memoriam: Vapor Vis

Napisao: Mario Skunca

Potonuo je trajekt Vis. Stari vapor Vis, sada s imenom Vicente, negdje u Africi. Ta tužna vijest iznenadila me kao prva vijest dana, prvo što sam pročitao u utorak ujutro. U Americi, daleko od Hrvatske i Visa, ali i Zelenortskih otoka i njegovog zadnjeg doma. Obuzela me neka duboka tuga i oči su mi se napunile suzama. Naš dobri Vis je sa sobom tragično povukao na dno mora 15 ljudskih duša, stanovnika pučinskih afričkih otoka koji su se vraćali svojim domovima s lepršavim živim kokošima koje su valjda taj dan kupili na lokalnom pazaru. Petnaest ljudskih tragedija, u vremenu kada su se, čini se, zlokobno nanizale na svim stranama svijeta. Ali moj žal za Visom je, kao i svaka tuga, osobniji i sebičniji.

Njegovim odlaskom nestala je i velika knjiga uspomena, simbola i značenja jednog vremena – i mog malog djetinjstva i svijeta. Osjetio sam se kao da sam čuo da je umro stari barba, nekad blizak obiteljski prijatelj, koji je odselio na drugi kraj svijeta i iz naših života. No na vijest o smrti, tom konačnom kraju, sva sjećanja su se vratila i sve su slike oživjele kao nekad.

S mojim Visom sam se zadnji put susreo prije petnaest godina, na liniji Sobra – Dubrovnik. Bio sam sretan da ga vidim, ali već tada je bio u tako lošem stanju da sam sa strahom gledao njegovu mladu posadu i mislio kako ih majke nisu rodile da skončaju pod palubom nekog zapuštenog broda. Gledajući prema obližnjim otocima i obali, naivno sam se tješio mišlju da, eto, bar ta brodska linija nikad ne plovi predaleko od kopna, ako se zlo i dogodi…

Nama se, hvala Bogu, zlo dogodilo nije; no Visa više nema, skončao je jadno, nezasluženo. Potonuo je u sred surovog Atlantika, radeći teško u svoje penzionerske dane, koje je kao i mnogi drugi trebao uživati negdje drugdje ili s dostojanstvom biti umirovljen u rezalište i reinkarnacijski ugrađen u neki novi brod. U nepravednoj, ali neumoljivo dosljednoj logici svjetske ekonomije, Vis je izgrađen u najbogatijem dijelu svijeta, porinut u Njemačkoj i trideset godina plovio u bogatoj Danskoj; pa sljedećih tridesetak kod nas – koji smo uvijek bili negdje između bogatih i siromašnih – da bi pod stare dane kao isluženi sluga bio prepušten nemirnom moru kanala atlantskih otoka siromašne zemlje trećeg svijeta.

No za nas, trajekt Vis bio je prvi veliki iskorak u moderno kada je uveden u promet za Vis 1976. godine. Bilo je to vrijeme svekolikog pozitivnog zamaha i onog dobrog što je stara država bila. Na tuđim kreditima, ali išlo je nabolje pa nismo puno pitali. I Vis je bio takav. Moderan i lijep, po dolasku tek trideset godina star, brz, siguran i udoban – ti pristojni Danci su ga (d)ostavili kao novog i još s danskim pločicama naziva paluba! Zamijenio je prve nezgrapne trajekte i parobrode kojih se kao kroz maglu petogodišnjaka još sjećam da su pristajali bokom na rivi ispred zgrade hotela i iskrcavali aute, jedan po vožnji, vinčom.

Razlika prije i poslije vapora Vis je neusporediva: došli su nakon njega drugi i moderniji trajekti, uključujući i doma-izgrađeni, ali za svoje doba manje komforni Vuk/Bartol, koji je sa svojim nesretnim imenovanjem, tvrdim plastičnim sjedalicama, neotporan na valove, a opet naš, sažimao sve paradokse svog nemirnog vremena… Baš kao i današnji velebni Petar koji je od Visa duplo veći, a tako velik i prazan nerijetko izgleda kao metafora naše još uvijek nove slobode koja se čini kao par prevelikih cipela u koje još ne možemo stati. Trajekt Vis je bio baš poput i po mjeri Visa. Mali, ali velik, žilav, izdržljiv, na buru i jugo otporan trajekt koji je sa svoja dva ugodna salona bio luksuzan i putnicima i autima.

Meni koji sam na Visu kao dečkić ljetovao vapor Vis je bio istinski poseban i na splitskoj rivi nisam primjećivao niti jedan drugi. U zagrebačkoj osnovnoj školi sam ga cijelu zimu crtao u želji da me na prvi dan školskih praznika opet preveze noni i didi na Vis, a mama mi je uvijek govorila da je hrana pripremljena u brodskoj kuhinji najukusnija – nekad bi je uspjeli i probati!

Između mame, tate i sestre, uspjeli smo se dogovoriti koje je „najbolje“ mjesto u salonu, kao i usuglasiti par mjesta na palubi koja su u obiteljskoj demokratskoj proceduri bila 'odobrena' za sjedenje, ovisno o vjetru, suncu i godišnjem dobu. Kad bi nas djecu barbe i tete vodili na Vis, vožnja bi neizbježno uključivala i ispitivanje o imenima svih punti, otoka i svjetionika na putu od Splita do Visa, uz obaveznu priču o Marduji.

Trajekt Vis je obilježio moje djetinjstvo. Ne mogu ni zamisliti što je on, tako lijep i funkcionalan, u svoje vrijeme mogao značiti starijim generacijama Višana, onima koji su se, kad je on po prvi put pristao u višku luku još živo sjećali jedara, jarbola i pare. Ali u jedno sam siguran: njegovi valovi bili su najbolji valovi za 'ulovit' pod kalafotovo, a i na Prilovo, i ja ih za ništa ne bih mijenjao.

Izvor: Facebook