U Visu predstavljena knjiga "VIS POSLJEDNJA NADA" autora Danijela Frke

Sinoć je u Visu, u Hrvatskom domu, predstavljena knjiga "Vis posljednja nada" autora Danijela Frke. Ovako je autor kratko predstavljen na stranici knjižare Ljevak:

Danijel Frka

"Rođen je 6. kolovoza 1955. u Rijeci. Diplomirani je inženjer prometa i zaposlen u TD Rijeka promet d.d. u Rijeci kao direktor sektora Prometa. Živi u Kraljevici, oženjen, otac je troje djece. Autonomnim ronjenjem bavi se od 1975. godine kao član ronilačkog kluba "Adria" iz Kraljevice. Bavi se istraživanjem jadranskog pomorstva i zrakoplovne povijesti na hrvatskim prostorima. Koautor je knjiga "Hrvatski zrakoplovi u domovinskom ratu" (Izdavač Carski Husar, Zagreb 1995.), "Zrakoplovstvo NDH" (Izdavač PC Grafičke usluge, Zagreb, 1998.) te "Pomorsko zrakoplovstvo 1918-1941" (PC Grafičke usluge 2007).

Vanjski je suradnik i savjetnik Ministarstva kulture - hidroarheološkog odjela i Hrvatskog restauratorskog zavoda. Među najpoznatijim ekspedicijama na kojima je sudjelovao su istraživanje olupine austrougarskog bojnog broda SZENT ISTVAN potopljenog kod otoka Premude, snimanje dokumentarne TV emisije o američkoj letećoj tvrđavi B-17 kod otoka Visa te pronalaženje olupine talijanskog admiralskog broda RE D'ITALIA u vodama otoka Visa."

O autoru je opširnije govorio muzejski savjetnik Priručne zbirke i lokaliteta Issa mr.sc. Boris Čargo, a svoju bliskost s Visom pojasnio je i sam autor navodeći da je njegov djed nekoć službovao u Komiži i da se zahvaljujući njemu naslušao lijepih priča o Visu. U knjizi VIS POSLJEDNJA NADA osvijetljena je važnost Visa, napose ratnog aerodroma u 2. svjetskom ratu, uz obilje zanimljivih podataka, priča i fotografija. 

Vis je stvarno za mnoge bio posljednja nada. Brojka od 4098 spašenih zrakoplovaca to potvrđuje.

Zamarijin dvor, dr. Vesna Bučić i foto knjiga u nastajanju

Povod odlaska do dr. Vesne Bučić je projekt foto knjige u digitalnom obliku na kojem radi uz svoju vrijednu mladu suradnicu Renny koja joj je digitalno tehnička podrška. Renny je dijete informatičkog doba, rođeno s kompjutorom i sve oko digitalija ima u malom prstu.

Do kuće gospođe Vesne dolazi se kroz kaletu iza zgrade pošte u Visu koja je u stvari dvor koji ima i svoje ime - Zamarijin dvor. Nekad jedna kuća, u vlasništvu obitelji Bradanović, podijelila se u četiri kuće, a druga od ulaza u dvor je  Vesnino viško "carstvo". Carstvo sačuvanog pokućstva i opreme građanske viške kuće, fotografija, uspomena, sjećanja... Kuću je naslijedila po majčinoj liniji, od svoje tete. Od tete je čula da je kuća nekoć služila i kao ugostiteljski objekt, gdje se moglo prespavati i dobiti hranu. S tim u vezi je i kamena ploča na stražnjoj strani kuće na kojoj piše OSTERIA ALL AGNELO.

Vratimo se foto knjizi. Ovako će to izgledati, pokazuje mi na laptopu... Uz umjetničke slike i druge znamenitosti, koje su fotografirane i sažeto opisane, naći će se tu i obilje foto materijala iz obiteljske arhive. Njen otac se bavio fotografijom, nastavio njen brat, a potom i ona. Tih 500-600 fotografija nastalih od dvadesetih godina prošlog stoljeća, uz negative na staklenim pločama, gospođa Bučić će darovati gradu Visu, ali posredstvom muzeja. Sav materijal koji će biti objavljen i dostupan na internetu odnosi se na grad Vis. 

Dr. Vesna Bučić ni u svojim devedesetima ne gubi  znanstveno istraživački duh

Sjećam se članka dr. Bučić, u jednom od brojeva Hrvatske zore, o Lazaru Rusiću i njegovoj knjizi u kojoj je detaljno opisao život i opće prilike u Visu od 1930. - 1940. godine. Pokazuje mi prijepis knjige (original se nalazi kod Rusićeve kćerke u Opatiji), a dobila ga je od susjede Vanje uz jednostavnu posvetu: Sretan Uskrs teta Vesna! Umnožila ga je, jedan primjerak dala je i Goranu ( Mladineo, op.a.), kojeg hvali zbog lakoće i stila kojim piše o ljudima, događanjima i dokumentima iz prošlosti. Sadržaj knjige je možda malo prepikantan s gledišta današnjih potomaka osoba o kojima je pisao, ali za ljude od struke - nju, Gorana, Čargu (Boris Čargo, op.a.)... knjiga je vrijedan izvor podataka sa znanstvenog stajališta.

Nisam mogao ne primjetiti da je posebno toplo spomenula pok. Mariju Puhalović, koja je puno znala i od koje su oni učili.

Dok teta Vesna (svi me ovdje zovu teta Vesna!) i ja obilazimo kuću dotle Renny, u položaju turskog sjeda na postelji, vrijedno radi na Toshibi. 

Morate vidjeti i sobu, sve sam ostavila kako je bilo. - poziva me teta Vesna. Znate da su sobe, u pravilu, bile na gornjem podu starih kuća. 

Dar kojeg je Vesnina teta dobila na vjenčanju

Vesna i susjeda Vanja u Zamarijinom dvoru

Ovoljetni boravak na Visu približio se kraju. Vidimo se dogodine! 

Zamarijin dvor, dr. Vesna Bučić i foto knjiga u nastajanju

Povod odlaska do dr. Vesne Bučić je projekt foto knjige u digitalnom obliku na kojem radi uz svoju vrijednu mladu suradnicu Renny koja joj je digitalno tehnička podrška. Renny je dijete informatičkog doba, rođeno s kompjutorom i sve oko digitalija ima u malom prstu.

Do kuće gospođe Vesne dolazi se kroz kaletu iza zgrade pošte u Visu koja je u stvari dvor koji ima i svoje ime - Zamarijin dvor. Nekad jedna kuća, u vlasništvu obitelji Bradanović, podijelila se u četiri kuće, a druga od ulaza u dvor je  Vesnino viško "carstvo". Carstvo sačuvanog pokućstva i opreme građanske viške kuće, fotografija, uspomena, sjećanja... Kuću je naslijedila po majčinoj liniji, od svoje tete. Od tete je čula da je kuća nekoć služila i kao ugostiteljski objekt, gdje se moglo prespavati i dobiti hranu. S tim u vezi je i kamena ploča na stražnjoj strani kuće na kojoj piše OSTERIA ALL AGNELO.

Vratimo se foto knjizi. Ovako će to izgledati, pokazuje mi na laptopu... Uz umjetničke slike i druge znamenitosti, koje su fotografirane i sažeto opisane, naći će se tu i obilje foto materijala iz obiteljske arhive. Njen otac se bavio fotografijom, nastavio njen brat, a potom i ona. Tih 500-600 fotografija nastalih od dvadesetih godina prošlog stoljeća, uz negative na staklenim pločama, gospođa Bučić će darovati gradu Visu, ali posredstvom muzeja. Sav materijal koji će biti objavljen i dostupan na internetu odnosi se na grad Vis. 

Dr. Vesna Bučić ni u svojim devedesetima ne gubi  znanstveno istraživački duh

Sjećam se članka dr. Bučić, u jednom od brojeva Hrvatske zore, o Lazaru Rusiću i njegovoj knjizi u kojoj je detaljno opisao život i opće prilike u Visu od 1930. - 1940. godine. Pokazuje mi prijepis knjige (original se nalazi kod Rusićeve kćerke u Opatiji), a dobila ga je od susjede Vanje uz jednostavnu posvetu: Sretan Uskrs teta Vesna! Umnožila ga je, jedan primjerak dala je i Goranu ( Mladineo, op.a.), kojeg hvali zbog lakoće i stila kojim piše o ljudima, događanjima i dokumentima iz prošlosti. Sadržaj knjige je možda malo prepikantan s gledišta današnjih potomaka osoba o kojima je pisao, ali za ljude od struke - nju, Gorana, Čargu (Boris Čargo, op.a.)... knjiga je vrijedan izvor podataka sa znanstvenog stajališta.

Nisam mogao ne primjetiti da je posebno toplo spomenula pok. Mariju Puhalović, koja je puno znala i od koje su oni učili.

Dok teta Vesna (svi me ovdje zovu teta Vesna!) i ja obilazimo kuću dotle Renny, u položaju turskog sjeda na postelji, vrijedno radi na Toshibi. 

Morate vidjeti i sobu, sve sam ostavila kako je bilo. - poziva me teta Vesna. Znate da su sobe, u pravilu, bile na gornjem podu starih kuća. 

Dar kojeg je Vesnina teta dobila na vjenčanju

Vesna i susjeda Vanja u Zamarijinom dvoru

Ovoljetni boravak na Visu približio se kraju. Vidimo se dogodine! 

Grad mrtvih nad poljem života

Vis obilježava 25. obljetnicu odlaska Jugo vojske

"Gospe moja, ko'lko mi je sarce, ne može u parsi stat!"- čujete glas na amaterskoj VHS snimci koji komentira odlazak Jugo vojske s Visa... Zorno pokazuje oduševljenje i olakšanje kojim smo popratili taj događaj od prije 25 godina. Već 25 godina!? Kako vrime leti!

Vidi više...

U prodaji je nova knjiga Zvonimira Freivogela – “VIŠKI BOJ”

Naruči knjigu - OVDJE

Kada sam kao 13-godišnjak prvi puta posjetio Vis, dok nisam poznavao njegovu stoljetnu i tisućljetnu povijest, za mene je to bio još jedan dopust na moru kao i svaki drugi, a Vis mi je djelovao čak i manje zanimljiv od Brača, gdje sam kao klinac proveo niz dopusta u Milni.

Za Vis sam samo znao da je vojni otok i da neće biti (stranih) turista, stoga me jako iznenadilo kada smo već na brodu na putu za Vis sreli mnoštvo čehoslovačkih turista, kojima je boravak na Visu očito bio dopušten. Još sam se od malih nogu oduševljavao svime što plovi pa sam se nekako nadao da ću na Visu vidjeti mnoštvo brodova, što također nije bilo točno. Vis je tada bio vojni, a ne mornarički otok, sve je bilo puno odora JNA, a JRM-a ni od korova, ako se izuzme mali vodonosac koji sam viđao i na Braču kada su ljeta bila suha...

Pročitaj cijeli članak...

Izvor: http://despot-infinitus.com/

U prodaji je nova knjiga Zvonimira Freivogela – “VIŠKI BOJ”

Naruči knjigu - OVDJE

Kada sam kao 13-godišnjak prvi puta posjetio Vis, dok nisam poznavao njegovu stoljetnu i tisućljetnu povijest, za mene je to bio još jedan dopust na moru kao i svaki drugi, a Vis mi je djelovao čak i manje zanimljiv od Brača, gdje sam kao klinac proveo niz dopusta u Milni.

Za Vis sam samo znao da je vojni otok i da neće biti (stranih) turista, stoga me jako iznenadilo kada smo već na brodu na putu za Vis sreli mnoštvo čehoslovačkih turista, kojima je boravak na Visu očito bio dopušten. Još sam se od malih nogu oduševljavao svime što plovi pa sam se nekako nadao da ću na Visu vidjeti mnoštvo brodova, što također nije bilo točno. Vis je tada bio vojni, a ne mornarički otok, sve je bilo puno odora JNA, a JRM-a ni od korova, ako se izuzme mali vodonosac koji sam viđao i na Braču kada su ljeta bila suha...

Pročitaj cijeli članak...

Izvor: http://despot-infinitus.com/