Sasvim blizu Malte, a sutra možda Dubrovnika, Lastova, Visa?

Evo jedne zanimljive priče iz života pomorca. Autor je naš Višanin i Kućanin Juraj Tomić koji će vam rječju, fotografijom i videom približiti izbjegličku dramu i izazove s kojima se susreću pomorci. Nije to daleko od nas, upozorava Jure. (n.k.)

                                       

Budući da sam već dugo redoviti pratitelj Vašeg bloga, koji mi zaista često približi Vis i ugodno skrati ionako duge dane na brodu, odlučio sam poslati Vama i naravno svima koji prate Blog jednu tužnu priču, ali nažalost istinitu koja prikazuje koliko uistinu nekada malo vrijedi ljudski život.

Dana 05/02/2015 u 09:00 dobili smo poruku od MRCC Rome da je na poziciji 50 milja sjeverno od Tripolija uočen gumenjak sa emigrantima iz Afrike. Odmah po dojavi smo krenuli prema zadanoj poziciji ( 35 milja jugoistočno od nas) te smo i dalje pratili upute od MRCC Rome.

Nakon tri sata plovidbe smo ugledali gumenjak na horizontu te smo započeli akciju spašavanja unesrećenih. Neću Vam ni govoriti u kakvim su higijenskim uvjetima i stanju bili, neću govoriti o stupnju razvoja unesrećenih, sve će bit jasnije nakon kratke snimke koju sam uspio zabilježiti. Nikakva vrst komunikacije sa njima nije nažalost moguća. Akcija je uspješno završena, 80 ljudi je smješteno na palubu, odahnuli smo.

Međutim, zove zapovjednik sa mosta da je nekih 9 milja od te pozicije još jedan gumenjak. Šok za svih, ali šta se može, krenuli smo prema njima. Ugledali smo i njih nakon 45 minuta te ponovno krenuli u akciju. Ovaj put ih je bilo 99. U oba slučaja su bili isključivo muškarci, po mojoj procjeni od nekih 17- 35 godina. Nakon toga (17:00) smo dobili upute da proslijedimo za Lampedusu gdje smo i došli narednog dana u 08:00 te predali 179 izbjeglica vlastima. Nismo imali većih problema tijekom putovanja. Pokušali smo im dati jesti, ali je onda među njima nastala tuča, te smo morali odustati i zaključati se u nadgrađe broda. Mislim da će se brod čistiti najmanje 3 dana.

Kada sam 2007 godine plovio na brodu "Brodospas Sun", radili smo na istom polju (Bahr Essalam) i imali smo jedno jedino spašavanje tijekom cijelog ugovora i to u ljetno doba. Nisam tada čuo od kolega da su imali sličnih situacija. Sjećam se da smo prije spašavanja ukrcali sa platforme trojicu libijskih vojnika koji su ustvari i odradili akciju. Posada je bila sasvim sigurna. Usporedbe radi, prijašnja smjena je na ovom brodu imala 5 spašavanja u 42 dana, a mi 2 u jednom danu, jedinom danu kada smo imali lijepo vrijeme. Pitam se šta ce biti ljeti?! Ovo je zaista postao veliki problem, naročito nakon sloma Libije.

Nažalost svi su svjesni toga da će izbjeglica biti, ali nitko ništa ne poduzima, prepustili su brigu pomorcima koji su dužni po SOLAS konvenciji pružiti pomoć unesrećenima na moru.

Nitko se od nas nije osjećao ugodno, ni po pitanju sigurnosti ni po pitanju straha od mogućih zaraza. Bila je to neprospavana noć za sve nas.

Naslov sam dao "Sasvim blizu Malte" da čitaoci ne promisle da se ovo događa negdje na drugom kraju svijeta, ovo se događa sasvim blizu poznatog turističkog odredišta i sasvim blizu našeg Jadrana.

Možemo se jedino nadati da uskoro neće neki malo jači i veći brod sa sličnim "teretom" doploviti pred zidine Dubrovnika, obale Mljeta, Lastova ili našeg Visa. Ne želim biti zloduh, ali mislim da se Hrvatska mora unaprijed spremiti i imati plan u slučaju toga jer je mogućnost iz dana u dan sve veća.

Srdačan pozdrav Vama i svima koji prate Blog.

Juraj Tomić, C/O

"OOC Cougar"

Brod "OOC Cougar" je u vlasništvu Njemačke kompanije Opielok. Izgrađen je 2008 u Norveškoj, a namjena mu je opskrba platformi na moru.

Dug je 73.6 m, širok 16.0 m te vije Liberijsku zastavu.

Sasvim blizu Malte, a sutra možda Dubrovnika, Lastova, Visa?

Evo jedne zanimljive priče iz života pomorca. Autor je naš Višanin i Kućanin Juraj Tomić koji će vam rječju, fotografijom i videom približiti izbjegličku dramu i izazove s kojima se susreću pomorci. Nije to daleko od nas, upozorava Jure. (n.k.)

                                       

Budući da sam već dugo redoviti pratitelj Vašeg bloga, koji mi zaista često približi Vis i ugodno skrati ionako duge dane na brodu, odlučio sam poslati Vama i naravno svima koji prate Blog jednu tužnu priču, ali nažalost istinitu koja prikazuje koliko uistinu nekada malo vrijedi ljudski život.

Dana 05/02/2015 u 09:00 dobili smo poruku od MRCC Rome da je na poziciji 50 milja sjeverno od Tripolija uočen gumenjak sa emigrantima iz Afrike. Odmah po dojavi smo krenuli prema zadanoj poziciji ( 35 milja jugoistočno od nas) te smo i dalje pratili upute od MRCC Rome.

Nakon tri sata plovidbe smo ugledali gumenjak na horizontu te smo započeli akciju spašavanja unesrećenih. Neću Vam ni govoriti u kakvim su higijenskim uvjetima i stanju bili, neću govoriti o stupnju razvoja unesrećenih, sve će bit jasnije nakon kratke snimke koju sam uspio zabilježiti. Nikakva vrst komunikacije sa njima nije nažalost moguća. Akcija je uspješno završena, 80 ljudi je smješteno na palubu, odahnuli smo.

Međutim, zove zapovjednik sa mosta da je nekih 9 milja od te pozicije još jedan gumenjak. Šok za svih, ali šta se može, krenuli smo prema njima. Ugledali smo i njih nakon 45 minuta te ponovno krenuli u akciju. Ovaj put ih je bilo 99. U oba slučaja su bili isključivo muškarci, po mojoj procjeni od nekih 17- 35 godina. Nakon toga (17:00) smo dobili upute da proslijedimo za Lampedusu gdje smo i došli narednog dana u 08:00 te predali 179 izbjeglica vlastima. Nismo imali većih problema tijekom putovanja. Pokušali smo im dati jesti, ali je onda među njima nastala tuča, te smo morali odustati i zaključati se u nadgrađe broda. Mislim da će se brod čistiti najmanje 3 dana.

Kada sam 2007 godine plovio na brodu "Brodospas Sun", radili smo na istom polju (Bahr Essalam) i imali smo jedno jedino spašavanje tijekom cijelog ugovora i to u ljetno doba. Nisam tada čuo od kolega da su imali sličnih situacija. Sjećam se da smo prije spašavanja ukrcali sa platforme trojicu libijskih vojnika koji su ustvari i odradili akciju. Posada je bila sasvim sigurna. Usporedbe radi, prijašnja smjena je na ovom brodu imala 5 spašavanja u 42 dana, a mi 2 u jednom danu, jedinom danu kada smo imali lijepo vrijeme. Pitam se šta ce biti ljeti?! Ovo je zaista postao veliki problem, naročito nakon sloma Libije.

Nažalost svi su svjesni toga da će izbjeglica biti, ali nitko ništa ne poduzima, prepustili su brigu pomorcima koji su dužni po SOLAS konvenciji pružiti pomoć unesrećenima na moru.

Nitko se od nas nije osjećao ugodno, ni po pitanju sigurnosti ni po pitanju straha od mogućih zaraza. Bila je to neprospavana noć za sve nas.

Naslov sam dao "Sasvim blizu Malte" da čitaoci ne promisle da se ovo događa negdje na drugom kraju svijeta, ovo se događa sasvim blizu poznatog turističkog odredišta i sasvim blizu našeg Jadrana.

Možemo se jedino nadati da uskoro neće neki malo jači i veći brod sa sličnim "teretom" doploviti pred zidine Dubrovnika, obale Mljeta, Lastova ili našeg Visa. Ne želim biti zloduh, ali mislim da se Hrvatska mora unaprijed spremiti i imati plan u slučaju toga jer je mogućnost iz dana u dan sve veća.

Srdačan pozdrav Vama i svima koji prate Blog.

Juraj Tomić, C/O

"OOC Cougar"

Brod "OOC Cougar" je u vlasništvu Njemačke kompanije Opielok. Izgrađen je 2008 u Norveškoj, a namjena mu je opskrba platformi na moru.

Dug je 73.6 m, širok 16.0 m te vije Liberijsku zastavu.