Povratak prirodi, na otoku Visu, Tanju i Ivana promijenio je iznutra. Pronašli su svoj duševni mir i naučili živjeti sporije, skladnije i s velikim poštovanjem prema veličanstvenoj prirodi koju su naučili primjećivati i cijeniti
Možda je zbog ovakvih idiličnih prizora englesko istraživanje iz 2013. godine pokazalo da su ljudi iz ruralnih sredina optimističniji glede budućnosti i zadovoljniji kvalitetom života od onih koji žive u gradovima.
To potvrđuje i mladi bračni par Roki koji se iz Splita preselio u idiličnu uvalu Rogačić, na otoku Visu, koja s njima ima ukupno četiri stanovnika! Želja za selidbom na „didovinu“ 35-godišnjem Ivanu Rokiju ostvarila se kad je izgubio posao u gradu. Nekadašnja vikendica postala je njihov dom, a ljetovanje na kojem su se zatekli prije gotovo dvije godine još traje.
To potvrđuje i mladi bračni par Roki koji se iz Splita preselio u idiličnu uvalu Rogačić, na otoku Visu, koja s njima ima ukupno četiri stanovnika! Želja za selidbom na „didovinu“ 35-godišnjem Ivanu Rokiju ostvarila se kad je izgubio posao u gradu. Nekadašnja vikendica postala je njihov dom, a ljetovanje na kojem su se zatekli prije gotovo dvije godine još traje.
„Kako smo se iznenada odlučili preseliti, zapravo ostati jer smo ovdje bili na ljetovanju, prvi mjeseci su nam prošli u selidbi i sređivanju kuće za život jer je to ipak bila vikendica, a i kao mahniti smo se uhvatili polja. Usto, trebalo je i zaraditi za život, pa je muž jedno vrijeme brao grožđe, ali je nakon mjesec-dva našao posao u struci, gdje i sada radi, a ja radim sezonski. S financijske strane sada smo sigurni, iako su troškovi života veći nego u Splitu“, priča Tanja, Ivanova godinu dana mlađa supruga.
„Udaljenost od kopna povećava troškove pa nije samo hrana skuplja, nego sam odlazak doktoru u grad košta preko 100 kuna, a ako nešto veće kupimo u Splitu, npr. namještaj, plaćamo tri puta dostavu: onu do trajekta, za trajekt te do kuće. Jedina prednost je to što nam nije sve pred očima, tako da više ne postoji mogućnost trošenja novca na nepotrebne stvari kao na primjer pedeset peti par cipela“, šali se Tanja.
U Split odlaze samo po potrebi, u posjet obitelji i prijateljima, a tada usputno obavljaju i sve ostalo što je potrebno. „Nepovezanost s kopnom jest poteškoća pa ako nešto trebamo obaviti u gradu, umjesto sat-dva, to potraje cijeli dan. Srećom, dosad nismo trebali hitno stići do kopna i ne znam kako bi to izgledalo za vremenskih neprilika. Ali da nam je to veliki problem, ne bismo ni razmišljali o životu na otoku. To je jednostavno tako.“
Izvor: sensaklub.hr