Danas moja unučica ima zubnu putovnicu, promovira se briga o zubima, države se trude da ne budu najgore u broju karijesa po djetetu... (Za sad smo, u EU, bolji samo od Bugarske. Ali tek smo krenuli.)
Ej, zubna putovnica! A moji zubi su "otputovali" bez putovnice. Prvi zub izvadio sam u Metkoviću davne 1977. godine, mislim da je bila šestica gore lijevo, drugi na Visu početkom osamdesetih kod Fadića. 1990. godine za djelatnike MUP-a bio je organiziran sistematski zdravstveni pregled u Splitu i stomatologinja iz Zagreba me upozorila na početke paradentoze i da se javim svom stomatologu na Visu. Baš! Slijedile su ratne devedesete, drugi prioriteti... Ukratko, nebriga i otočna ograničenja došli su na naplatu. Sve što sam pročitao i saznao o paradentozi upućuje na to da se vrijedi potruditi oko održavanja higijene zubiju, redovito čistiti kamenac i tako odgoditi vađenje... Odgoditi samo.
Prevrtio sam fotografije iz mladosti i ugledao sve svoje zube, ono dok ih je bilo trideset i dva. (Snimljeno u Metkoviću 1976. godine). I onda su se prali zubi. Naravno, nije bilo ovoliko marki zubnih pasta. Bio je samo legendarni Kaladont.
Baš pred novu 2000. godinu ispod dviju donjih jedinica upalio se paradont, Fadić je sastrugao kamenac i uputio me u Split da to snimim. Bolje da vam ne opisujem kako se u to vrijeme na Visu čistio kamenac. Praznici... Bolovi... Svakih par sati kafetin i onda prvi radni dan u Split, vađenje živca iz obje jedinice, antibiotik...
Kod paradentoze zubno meso se povlači prema gore, zubi se klimaju, miču, šetaju, putuju... Danas je još jedan trajno otputovao. Uz pomoć nove viške stomatologinje Klare. Što su nam dragi ovi zubari kad zaboli zub! Istina, uputio sam brižan pogled na žensku šaku i požalio što Matko nije doputovao za ovaj vikend, ali me čvrst stisak prilikom rukovanja i upoznavanja umirio. I na kraju, kad sam se već našao tu i preživio, evo i foto pozdrav iz ambulante.
Dr. stom. Klara Vrabič i asistentica Vinka Pečarević