Udruga SVIMA je prošlog tjedna u sklopu svog projekta organizirala boravak mladih iz Doma iz Nazorove u trajanju pod tjedan dana na Visu. Za te mlade organiziran je niz radionica, a novinarsku radionicu im je vodila Dijana Pribačić Jurić. Na radionici su napravili i jednu reportažu o njihovom boravku na Visu, a ja sam je pristao objaviti na svom blogu.
***
U ovoj dimenziji lako se zaboravi na tehnologiju, nebo i more su dovoljni
„Osjećam se kao da sam došao u drugu dimenziju, nebo sa toliko zvijezda nikad se ne može vidjeti u Zagrebu, vidjeli smo čak i zvjezdanu prašinu“, neki su od dojmova Nikole i Kristine iz Zagreba o njihovom boravku na otoku Visu. „Otkad sam na Visu mobitel mi je u koferu, a prvi put da nemam potrebu za tehnologijom i da mi wifi nije prvo što tražim“, ispričala je Teuta i dodala da joj je to nebo i sjedenje na terasi jedan od ljepših momenata. Margareta s oduševljenjem priča o izlasku sunca kakav nikad do sad nije vidjela, a drugi Nikola dodaje da je vidio „crveni mjesec“.
U Rukavcu su smješteni, a obišli su ne samo Vis i Komižu, gdje su im bile organizirane aktivnosti već i „poje“- središnji dio otoka, a otplovili su i do otočića Ravnika gdje su vidjeli Zelenu špilju koja je stanište šišmiša.
„Bili su veliki valovi i samo smo se Kristina i ja usudile skočiti s broda“, priča Margareta i dodaje da su se popeli i do Titove špilje, a Nikola ju je zamišljao puno većom.
O povijesti se saznali više i u Arheološkoj zbirci u Visu gdje su vidjeli mnogo amfora. Voditelj muzeja im je ispričao da su prije dva tjedna prvi put zaronili do broda iz 19. stoljeća gdje je pronađena velika kolekcija posuđa. Margaretu je oduševilo to što tanjur s tog broda, koji je bio pod morem godinama, izgleda kao da je jučer kupljen u trgovini dok je ostalo posuđe i dalje pod morem. Kroz Vis su imali vodstvo na engleskom jeziku kao dio radionice učenja engleskog jezika, a svidio im se više nego Komiža jer je veći.
Riba jede plastiku, mi jedemo ribu, jedna je od zanimljivosti koju su čuli na radionici o održivom razvoju održanoj na Teplušu. Voditelj obje radionice, profesionalni ronioc Mladen Varenina sakupio je na plaži različite vrste otpada te demonstrirao načine zagađenja i kakav utjecaj imaju na okoliš. Također, mladima je u moru pokazao otpad od mikroplastike i upozorio da riba to jede, a onda mi to jedemo, te tako čovjek truje ne samo okoliš već i samog sebe. Također, ukazao je na neodgovorno ponašanje brojnih ribara koji često u more odlažu iskorišteni ribolovni alat.
Na kulinarskim radionicama mogli su vidjeti i sudjelovati u pripremi komiške pogače, ali i naučiti važnu razliku između komiške i viške pogače jer Višani u nju ne stavljaju rajčicu, a Komižani da. Također učili su i kako se radi šalša od koje su imali slasnu zajedničku večeru u apratmanima. Sudjelovali su također i na radionici pravljenja tradicionalnih viških slastica – cvita.
„Mislim da bi mogao živjeti na otoku jer je tu sve opuštenije, ali me strah da bi mi po zimi bilo dosadno“, odgovara Nikola na pitanje da li bi mogao tu živjeti. Teuta, iako oduševljena nebom i morem, s druge strane kaže da nikako ne bi mogla živjeti na otoku jer bi joj nedostao način života koji ima u gradu.
