Timing zadnjeg posta na blogu don Ivice Huljeva nije najsretniji; proljeće je, sezona stiže i naš um trenutno nije najotvoreniji za promišljanja i žal nad sudbinom otoka. Šuškaju euri i samo će rijetki osjetiti nelagodu vizije čija je materijalizacija neizbježna ili bar sjetnu, duši blisku, mudrost koju nam otkriva komiški župnik.
Više je sjajnih misli u tekstu koji nosi naslov " Prodaj prošlost - uživaj sadašnjost", a mene je "kupila" zaključna. I Gorana, koliko sam vidio...
"... Da, no kad se ovomu pribroji sveprisutni mit o turističkoj budućnosti života na otocima, stavljajući po strani sve druge oblike stabilnosti, onda je pitanje je li moguće da nas bilo koje reforme otrgnu od rastućeg nastojanja da se sve podredi dolasku i prolasku što većeg broja turista tijekom ljetnih mjeseci, a da nam zime sve više nalikuju predvorju mrtvačnica."
Zaista, tko će nas moći i znati otrgnuti od tog rastućeg nastojanja? Nastojanja koje, moguće je, vodi samouništenju.
Dva, tri dana pred kalendarski početak zime
Tagovi: Don Ivica Huljev, Zima na otoku