Prva fotografija je nasmijani prilog malom viškom baby boom-u, druga je podsjetnik na danas završenu manifestaciju "Marinković nas spaja", treća, četvrta i video odnose se na novi look konobe Vatrica...
[ads-post]
Uz primarnu novac ima i antiknu vrijednost, vrijednost vremena, a bez komponente vremena putovanje nema smisla. Novac oduvijek ima snažnu energiju, ali je konotacija koja se veže uz njega često negativna. To je i zbog toga što čovjek ono što treba umjereno koristiti: tijelo ili blago u amforama... često zloupotrebljava i ne poštuje njihovu primarnu vrijednost – osiguravanje egzistencije. U tome nam smislu umjeren odnos danas predstavlja ideal jer potreba za novcem, kao i odnos prema tjelesnosti, ukazuju na razlike među ljudima. Slikajući novčiće Borčić, međutim, uviđa i njihovu drugu dimenziju, dakle ne isključivo uporabnu, nego onu likovnu. Uočava ih slikajući njihove motive poput pejzaža, biljki ili životinja: cvijeća, listova, leptira, školjki, meduza, hobotnica… ili pak figurine Willendorfske Venere. Ono čime se itekako ističu motivi na slikama antičkih novčića jesu njihove boje, način na koji su obrađeni u suodnosu živih i ugašenih boja, a oblicima gotovo da impresionistički trepere te stvaraju slikarske teksture do naznaka materičnosti. Naročito je dojmljivo promatrati novčiće na većim formatima na kojima se polako oslobađa opisivanja motiva, zbog čega upravo na tim prikazima prepoznajemo kako njezin senzibilitet prema bojama otkriva na slikama univerzalne forme kakve uočavamo u prirodi. Tako se u likovnome ogleda dijelom i kozmička dimenzija (veće u manjemu) koju nosimo u sebi, a osvijestimo je ako zaista putujemo, tražimo, ili u primjeru Borčić, slikamo. Je li to moguće pronaći čak i u motivima novaca?