Posljednji dan rujna 2015

Dječja cika dopire s Podloze. Vrtić. Čuju se do Torge i dalje. Topao, sunčan jesenji dan, bablje ljeto rekli bi, pozvao ih van na jednu od njima omiljenih lokacija - Podlozu. Povuklo me, kao i uvijek, da uzmem fotoaparat i odem do njih. Taman su bili na odlasku... Formirala se kolona, drže se za rukice i spremni su za povratak u bazu. Nije im daleko. Ispratio sam ih kamerom...

U prvom i zadnjem kadru - Renata. Dobri duh Podloze. Simbol, vjesnik početka i kraja sezone.

'Bejbi' je zatvorio, 'Lambik' se zatvara, još je ostao 'Josip'... 

Foto kontemplacija o prolaznosti (i vječnosti)

Kao zanimljivi detalji, ovi viški agrumi što vise s prozora na Stagni, bili su meta objektiva brojnih fotoaparata, mobitela... , sjajna su ilustracija za stihove " Kroz ponistre limun ispružil nebu grone..." (Anela Borčić), ali i poticaj na kontemplaciju o prolaznosti i vječnosti.

Iskopao sam odnekud ove svoje fotografije "vitamina s prozora" iz 2008. godine i poigrao se njima u photoshopu. Moja foto kontemplacija.

Na donjoj fotografiji oko malo vara. Spoj slika je ravan. Iluzija...

Foto kontemplacija o prolaznosti (i vječnosti)

Kao zanimljivi detalji, ovi viški agrumi što vise s prozora na Stagni, bili su meta objektiva brojnih fotoaparata, mobitela... , sjajna su ilustracija za stihove " Kroz ponistre limun ispružil nebu grone..." (Anela Borčić), ali i poticaj na kontemplaciju o prolaznosti i vječnosti.

Iskopao sam odnekud ove svoje fotografije "vitamina s prozora" iz 2008. godine i poigrao se njima u photoshopu. Moja foto kontemplacija.

Na donjoj fotografiji oko malo vara. Spoj slika je ravan. Iluzija...

Vis je najstariji grad u Hrvatskoj

Mogu Starograjani slaviti rođendane Farosa, održavati koncerte uz visoka pokroviteljstva i svašta nešto, ali ne trebaju se kititi tuđim perjem. Kakav "grad prvijenac"?! Pa, Issa je starija od Farosa!

Na portalu Moj otok Vis podužu argumentaciju posljednje tvrdnje iznio je urednik portala Vinko Kalinić. Preporučam pročitati. A što kaže struka o tom pitanju? Mudro šuti. Ili nešto muti?

Issejsko groblje - foto Nikola Kežić

Viško rujansko jutro - 20150919

Kad ovako malo zapustim blog prigovori mi Nenada Lupi kako nema ništa novoga, da "somo prepisijen"... A po Visu i oko Visa je puno novoga. Samo, ne stignem, a nekad mi se i ne da to pratiti. Plaću ne primam, na pohvale sam navikao i oguglao, pa se pitam što me to tjera da još uvijek objavljujem i eksperimentiram s ovim medijem koji je, kao vatra ili voda, dobar sluga i loš gospodar. Ovisnost?

E, da! Jedna obavijest: Ubuduće objave iz drugih medija možete pogledati ovdje. Još jedan eksperiment.

U tijeku je 4. Anatomija otoka; po Visu studenti, predavači, projekti... I turista je još. More se nije previše ohladilo, kupa se , džogira...

Jutros u potrazi za ribom krenulo slabo, peškarija prazna, na Biokovcu samo šnjurići. Povratak na Kut, pogled preko Goveje, kad ono Andro Mikulica tribi mrižu. Trogli! Ima i za mene.

Nekoliko usputnih kadrova složio sam u filmić. Pozdrav svim vjernim posjetiteljima!

Sreću čine stvari male...

Video vijesti iz Visa

Već dugo nisam ništa "pokupio" s terena. Evo malo novitodi:

1.)  U Mijurovcu su među cvijećem izloženi eksponati pokupljeni s dna mora u viškoj vali. Zastaju turisti, fotografiraju. Mladen (Perić) okopava hibiskus oko eksponata i na moje pitanje tko "stoji" iza ovog zanimljivog postava, kaže:
- Svi pomalo, Blaž Vidović, Mirko Roki, nešto i ja...

2.) U povratku zastanem kod gradonačelnika i zamjenice. Puni su mediji Visa, kažem. Intervju s Radicom, intervju s Pejnovićem o Visu, članci o bivšim vojnim objektima... Što je previše, previše. Je, iskačemo iz paštete, duhovito dometne Antonia. A Ivo će:
- Moga si i ti učinit dvi slike, uređuje se Hrvatski dom, prva faza, investicija milijun i dvjesta tisuća kuna...

3.) Evo smo na Spilice. Unuka i ja. Uz crkvu skela. Ovo je i središnja velika rozeta iznad glavnog ulaza u crkvu Gospe od Spilica došla na red za restauraciju. Time će, na samoj crkvi, nestati i zadnji ožiljci nastali tijekom ratova u raznim razdobljima.

4.) I najvažnija vijest: Unučica naučila voziti bicikl bez pomoćnih kola! U dva dana. A bojao sam se da će to nešto duže trajati.

Na crkvi Gospe od Spilica obnavlja se velika rozeta

Samo ću copy-paste Goranov (Goran Mladineo) udio u zanimljivom postu o nastavku obnove pročelja crkve Gospe od Spilica. Mislim da je dovoljno.

"Opet skele na crkvi Gospe od Spilica: nakon krova, zvonika i fasade, uređuje se i zadnji još neobnovljeni vanjski dio crkve: velika središnja rozeta iznad glavnog ulaza. Kad ova zaštitna mreža i daske budu skinute, crkva će izvana izgledati potpuno jednako kao i u doba kad je bila još nova, u 18.stoljeću, prije nego što su je izrešetala oružja svih friških osvajača Visa, od topova s ruskog jedrenjaka u napoleonskim ratovima pa sve do gelera od bombi iz njemačkog aviona u Drugom svjetskom ratu."

...

 ..."Koja je to točno zgrada na Visu vrednija od renesansno-barokne župne crkve koja bi se urušila da nisu izvedeni ovi zaštitni radovi i zahvati, i to doslovno u zadnji čas? Za one koji ne znaju, kad se prije nekoliko godina rastavljao ovaj visoki zvonik, kojega su po viškoj predaji, držali klinovi, ustanovilo se da njegovo kamenje zapravo drži i veže...pa, doslovno NIŠTA".

...

 ..."U vezi trošenja novca na obnovu crkve, pa da neko zasipa crkvu novcem, bilo grad Vis, bilo država, bilo porezni obveznici, Spilice bi se obnovile u mjesec dana. A ne u skoro DESET GODINA, koliko ta obnova traje. I još nije gotova. A don Paulin i biskup Štambuk mogu biti nekome više, a nekome manje simpatični, ali samo zlonamjernik bi mogao tvrditi da žive u nevjerojatnoj raskoši ili da bahato rasipaju tuđi novac".

Gradonačelniče, Vis je pun jadnih, gladnih i bolesnih mačaka

Mogao bih malo ironizirati na ovu temu, našaliti se, pa i pohvaliti našeg gradonačelnika kako su sretni grad i gradonačelnik gdje zažive i ove teme... no umor i nedostatak kreativne energije odlučili su da samo objavim pismo. (n.k.)


Vjerujemo da Vam, kao gradonačelniku Visa, nije cilj umanjiti turističke potencijale grada i otoka prizorima izmrcvarenih, gladnih i mrtvih životinja nego pokazati da poštujete zakone, provodite akcije kastracije, oglašavate udomljavanje životinja i osiguravate dovoljne količine hrane za životinje koje su isključivo krivicom i nemarom čovjeka dospjele na ulice.

Foto:ISSA-VIS-Kut

GRAD VIS
n/r g. Ivo Radica, gradonačelnik
Trg 30. svibnja 1992. br. 2
21480 Vis

Poštovani gospodine Radica,
obraćamo Vam se u ime udruge Prijatelji životinja temeljem brojnih pritužbi građana i udruga za zaštitu životinja da na otoku Visu većina mačaka i pasa živi u nehumanim uvjetima te da se ne provode zakonski propisane odredbe poput programa kastracije, programa udomljavanja i edukacije.
Zgroženi građani i turisti prijavljuju nam da lokalno stanovništvo problem velikoga broja gradskih mačaka 'rješava' njihovim ubijanjem. Takva primitivna i barbarska praksa nedopustiva je i predstavlja kršenje Zakona o zaštiti životinja (NN 135/06) koji zabranjuje ubijanje životinja te nanošenje životinjama patnje i boli. Također, mučenje i ubijanje životinja su kaznena djela za koja je predviđena kazna zatvora do godinu dana, odnosno dvije godine zatvora za onoga tko to kazneno djelo počini iz koristoljublja.
Članak 5. Zakona o zaštiti životinja propisuje zabranu napuštanja životinja. Kako su napuštene životinje prepuštene vrućinama, hladnoćama, gladi, žeđi, stradavanju u prometu i od ruke zlostavljača, napuštanje životinja predstavlja oblik zlostavljanja životinja i kažnjava se novčanim iznosom do 15.000 kuna.
Vjerojatno Vam je poznato i da Zakon o zaštiti životinja propisuje da osnivanje i rad skloništa financiraju jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave. S obzirom da Vis niti Split nemaju sklonište za napuštene životinje, radi se o očitom kršenju Zakona, a pritom najviše stradavaju životinje koje nisu krive što ih neodgovorni građani ne kastriraju niti se odgovorno o njima skrbe. Iako odgovornost snose sami građani Visa, dužnost je i lokalne zajednice da provodi zakonske odredbe, odnosno da se odnosi odgovorno prema napuštenim životinjama. Dugogodišnja praksa pokazala je da je jedini način kontrole broja životinja i sprečavanja njihova razmnožavanja kastracija/sterilizacija, što daje dugoročne rezultate.
Vjerujemo da Vam, kao gradonačelniku Visa, nije cilj umanjiti turističke potencijale grada i otoka prizorima izmrcvarenih, gladnih i mrtvih životinja nego pokazati da poštujete zakone, provodite akcije kastracije, oglašavate udomljavanje životinja i osiguravate dovoljne količine hrane za životinje koje su isključivo krivicom i nemarom čovjeka dospjele na ulice.
Stoga Vam, kao krovna udruga koja koordinira rad svih udruga u Mreži protiv napuštanja životinja, nudimo suradnju u ostvarenju zajedničkih ciljeva, a to su: provođenje Zakona o zaštiti životinja i drugih pozitivnih propisa vezanih uz zaštitu i zdravlje životinja, pokretanje akcija kastracija i udomljavanja, promocija zaštite životinja i edukacija građana, a sve u svrhu poboljšanja uvjeta života otočkih životinja i postupanja stanovnika prema njima.
Ostajemo Vam na raspolaganju za sva pitanja i dodatne informacije. Molimo Vas da nas izvijestite o tome što kanite poduzeti kako bismo o tome informirali zainteresiranu javnost.

S poštovanjem,
Luka Oman
predsjednik Udruge
U Zagrebu, 28. kolovoza 2014.

Na znanje:
- Grad Vis, n/r gđa Antonia Uskok, mag. oec, zamjenica gradonačelnika, Trg 30. svibnja 1992. br. 2, 21480 Vis
- Grad Split, n/r g. Ivo Baldasar, Obala kneza Branimira 17, 21000 Split
- Turistička zajednica grada Visa, Šetalište Stare Isse 5, 21480 Vis
- Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije, Prilaz braće Kaliterna 10/I, p.p. 430, 21000 Split

STANJE DANAS, 02. 09. 2015. BEZ PROMJENE. ZABRINUTI TURISTI MI DONOSE NAPUSTENE MACICE U GALERIJU KOJE MORAM ZBRINJAVATI O MOM TROSKU.
STA CE MO TAKVA SAM, NE ZASTUPAM IDEJU PRIRODNE SELEKCIJE - slabiji i bolesniji umiru, a ostaju jaki i zdravi. Ljudi..... Vis je pun jadnih, gladnih i bolesnih macaka.

Jasmina Merkus

Izvor: Facebook

Vida, Petra, Vanda, Tonina...

Gospa od utišenja 2015

Uz višku, ljeto na Vis dovede i onu djecu koja ne prebivaju u Visu, ali su njihove veze s Visom jake i duboke. Tako se uz Petru i Vidu (prave Kujke), tu nađu i Vanda iz Splita, Tonina iz Londona i mnogi drugi.

Podloza i skale ispod sv. Ciprijana su idealno mjesto za foto session, pogotovo za blagdan Gospe od utišenja s kojim su Kućani posebno vezani. Dobro dođe i mala pomoć Picase.

Naravno, evo i video u visokoj rezoluciji!!!

Pripreme za Gospu od utišenja

Prvo pogledajte video (svi filmići na blogu su snimani u HD rezoluciji, pa iskoristite to i raširite sliku na cijeli ekran) ...

... a onda i fotografije!

Kako smo ljetovanje pretvorili u život

Povratak prirodi, na otoku Visu, Tanju i Ivana promijenio je iznutra. Pronašli su svoj duševni mir i naučili živjeti sporije, skladnije i s velikim poštovanjem prema veličanstvenoj prirodi koju su naučili primjećivati i cijeniti

Možda je zbog ovakvih idiličnih prizora englesko istraživanje iz 2013. godine pokazalo da su ljudi iz ruralnih sredina optimističniji glede budućnosti i zadovoljniji kvalitetom života od onih koji žive u gradovima. 

To potvrđuje i mladi bračni par Roki koji se iz Splita preselio u idiličnu uvalu Rogačić, na otoku Visu, koja s njima ima ukupno četiri stanovnika! Želja za selidbom na „didovinu“ 35-godišnjem Ivanu Rokiju ostvarila se kad je izgubio posao u gradu. Nekadašnja vikendica postala je njihov dom, a ljetovanje na kojem su se zatekli prije gotovo dvije godine još traje.

„Kako smo se iznenada odlučili preseliti, zapravo ostati jer smo ovdje bili na ljetovanju, prvi mjeseci su nam prošli u selidbi i sređivanju kuće za život jer je to ipak bila vikendica, a i kao mahniti smo se uhvatili polja. Usto, trebalo je i zaraditi za život, pa je muž jedno vrijeme brao grožđe, ali je nakon mjesec-dva našao posao u struci, gdje i sada radi, a ja radim sezonski. S financijske strane sada smo sigurni, iako su troškovi života veći nego u Splitu“, priča Tanja, Ivanova godinu dana mlađa supruga.

„Udaljenost od kopna povećava troškove pa nije samo hrana skuplja, nego sam odlazak doktoru u grad košta preko 100 kuna, a ako nešto veće kupimo u Splitu, npr. namještaj, plaćamo tri puta dostavu: onu do trajekta, za trajekt te do kuće. Jedina prednost je to što nam nije sve pred očima, tako da više ne postoji mogućnost trošenja novca na nepotrebne stvari kao na primjer pedeset peti par cipela“, šali se Tanja.

U Split odlaze samo po potrebi, u posjet obitelji i prijateljima, a tada usputno obavljaju i sve ostalo što je potrebno. „Nepovezanost s kopnom jest poteškoća pa ako nešto trebamo obaviti u gradu, umjesto sat-dva, to potraje cijeli dan. Srećom, dosad nismo trebali hitno stići do kopna i ne znam kako bi to izgledalo za vremenskih neprilika. Ali da nam je to veliki problem, ne bismo ni razmišljali o životu na otoku. To je jednostavno tako.“

Pročitaj cijeli članak...

Izvor: sensaklub.hr