Zanimljivosti
zanimljivosti
-
lipnja 28, 2014
Edit this post
Obilježavanje stote godišnjice od izbijanja Prvog svjetskog rata je svakako dobra prilika za podsjećanje na razdoblje u kojem je Vis bio dio Austro – Ugarske monarhije, razdoblje koje je u najvećoj mjeri stvorilo i uzgojilo današnji Vis, usadivši mu ne samo gradski duh nego i ono vidljivo na prvi pogled, a to je gradski izgled. Razdoblje koje je svim kasnijim povijesnim promjenama, krizama i zastojima unatoč, ostavilo neizbrisiv trag na samo mjesto i čitav otok.
Vis je kao naistureniji pučinski otok na Jadranu imao veliku važnost za čitavu Austro – Ugarsku, važnost mnogo veću od one koji mu je predodredila njegova veličina i broj stanovnika. To nije bilo samo zbog njegovog strateškog značaja, nego i zbog onog simboličnog, kao mjesta najveće austrijske vojne pobjede tog doba, one nad Talijanima u Viškoj bitci 1866. godine. Važnije tim više zbog činjenice da je Austrija taj rat zapravo – izgubila.
Nakon bitke, u novim, mirnijim i sigurnijim, okolnostima došlo je do razoružavanja otoka i prestanka korištenja najvećeg dijela vojnih utvrda na Visu. Smanjenje njegove vojne uloge i važnosti, koje će se ipak pokazati samo privremenim, omogućilo je i početak njegovog punog kulturnog i gospodarskog razvoja.
Godine 1875. Vis je posjetio osobno car Franjo Josip u sklopu svoje dalmatinske turneje. Kako su tad višku općinu još uvijek držali autonomaši, Višani su mu htjeli na neki način pokazati da su i mjesto i otok ipak hrvatski. Ljekarnik Bonaventura Siminiati je tako telegrafom zatražio od svoje rodbine i prijatelja iz Dubrovnika, Makarske i s Brača da mu pošalju sve hrvatske trobojnice koje uspiju pronaći, jer ih u samom Visu nema dovoljno za kićenje kuća i prozora.
Kad je car prolazio kroz mjesto u društvu tadašnjih viških uglednika koji su s njim razgovarali isključivo na talijanskom,
Višanin Božo Poduje se popeo na skale jedne kuće u Luci i na sav glas vikao na hrvatskom „Živio, živio car Franjo Josip! Živio!“ Bio je toliko glasan da je uspio iznervirati cara koji mu je uzvratio „Ti što vičeš kao iz roga, ušuti!“ No, cilj je bio postignut, caru je pokazano kojim jezikom Višani stvarno govore i kako se osjećaju. Zanimljiv povijesni detalj je da je unuk spomenutog Poduje, Šime, gotovo sedamdeset godina kasnije bio glavni inicijator obnove nogometnog kluba „Hajduk“ na Visu.
Franjo Josip je po drugi put trebao posjetiti Vis 1906. godine, povodom četrdesete obljetnice Viške bitke. No, očito mu je u sjećanju ostalo vikanje Bože Poduje, jer su ovaj put Višani umjesto carske posjete dobili samo carski brzojav iz Beča u kojem je stajalo: „Njegovo veličanstvo, buduć se jako nahladilo još posljednjih dana svoga boravka u Ischlu, prinuđeno je, da odustane od naumljenog putovanja na Vis prigodom četrdesete obljetnice Viškog boja. Ova odluka potječe samo od opreza, da se Njegovo veličanstvo, kojega je zdravlje uostalom sasvim povoljno, ne bi izložilo opasnosti da se iznova nahladi.“ Kao careva zamjena, na Vis je stigao njegov nećak, prijestolonasljednik Franjo Ferdinand, onaj isti čije će ubojstvo osam godina kasnije u Sarajevu označiti početak Prvog svjetskog rata. No, Vis je i bez odsutnog cara uspio završiti na naslovnicama austro – ugarskih novina. Večer prije dolaska Franje Ferdinanda, oluja je uništila ukrase pripremljene za proslavu i oštetila svečanu tribinu, ali su Višani doslovno preko noći sve popravili te za svoj trud i zalaganje bili pohvaljeni.
Unatoč tadašnjim političkim, pa i nacionalnim, borbama i trzavicama, bitno je naglasiti da je Austro – Ugarska omogućavala svojim stanovnicima nešto veliko, nešto što cijeli niz njenih nasljednica nije. A to je bila mogućnost da puk glasuje i da demokratskim putem izrazi što i koga želi da upravlja njima. Tako je na izborima 1886. godine, željom i voljom Višana, došlo do smjene dotadašnje autonomaške lokalne vlasti i uspostave hrvatske narodnjačke općine. Uslijedilo je trideset godina nesmetanog kulturnog i gospodarskog procvata Visa, koji će Prvi svjetski rat nažalost trajno prekinuti. O stabilnosti tadašnjih prilika svjedoči i činjenica da su se tijekom tih trideset „zlatnih godina“ u povijesti Visa, na njegovom čelu izmijenila samo dva načelnika: Niko pl. Jakša i Vitez Serafin Topić.
U tom razdoblju je nastala i prepoznatljiva panorama Visa, koja se gotovo nepromijenjena sačuvala sve do danas. Tada je sagrađena većina zgrada koje su postale simboli Visa, zgrada koje ga i čine Visom. Prije svega, to je Hrvatski dom, građen prilozima gotovo svih mještana, a dovršen donacijom iseljenika Bradanovića i Tramontane. Zatim, današnji hotel „Tamaris“ koji je originalno bio palača obitelji Topić, pa zgrade općine, suda (stradala u bombardiranju u Drugom svjetskom ratu), kapetanije (srušena 1940. godine) i današnje knjižnice i kulturnog centra. Također je 1901. podignuta i velika, za tadašnje prilike vrlo moderna školska zgrada, koja je zauvijek promijenila dotad vrlo loše uvjete školovanja djece po privatnim i zapuštenim kućama. Prije njene izgradnje, zabilježeno je, neki viški roditelji su odbijali slati djecu na nastavu, da ne bi nastradala u kakvom urušavanju ili dobila kakvu bolest u školi. Također, Vis je tijekom austrijskog razdoblja dobio i redovnu zdravstvenu službu, a među liječnicima su većina bili Višani. Školovanje i studiji izvan otoka su po prvi put prestali biti dostupni samo sinovima plemićkih obitelji, jer je novonastali i vrlo samosvjesni sloj viških građana i time mogao iskazati svoju marljivost, volju i ambiciju za još većim osobnim i obiteljskim napretkom.
U poboljšanim gospodarskim prilikama, taj novi građanski sloj, uglavnom trgovci i državni službenici, svoje bogatstvo i društveni uspjeh pokazivao je i gradnjom reprezentativnih kuća. Tada je podignuta palača Tramontana na Klapavici, zatim niz kuća obitelji Lučić Roki, kuća obitelji Farolfi, prvi pravi viški hotel u vlasništvu obitelji Tomić te Topićev ljetnikovac na poluotoku Sveti Juraj, danas poznatiji pod nazivom Češka vila. Oni siromašniji, ako se i nisu uspjeli obogatiti, postali su bar manje siromašni u razdoblju koje prethodilo vinskoj krizi, pa su mogli dograditi i uljepšati svoje kuće, koje su do tad uglavnom bile prizemnice i jednokatnice. Uređena je tada i sama riva kao šetnica, a napravljeno je i šetalište oko Prilova.
Zasađen je palmama i najstariji, zapadni, dio današnjeg viškog parka (sam rasadnik se prvobitno nalazio na mjestu današnje vinogradarske zadruge na pristaništu). U sklopu uljepšavanja i stvaranja novog lica mjesta i otoka podignut je i spomenik viškoj bitci na gradskom groblju te nova crkva u svetištu Gospe od Velog Sela, koja je zamijenila mnogo skromniju staru crkvu. Gradnju velebne spomen – crkve na Spilicama, čijim je početkom gradnje 1914. godine trebalo započeti obilježavanje pedeset godina od Viške bitke, a koja bi zasigurno postala prepoznatljivo obilježje Visa, na žalost je zauvijek zaustavio Prvi svjetski rat.
Zanimljivo, Vis je u doba koje je prethodilo ratu bio sjedište grčkog konzulata i britanskog vice – konzulata. Također, bio je i prvo sjedište Topićeve brodarske kompanije, koja se potom preselila u Trst. U tom vremena započela su i sustavna istraživanja antičke Isse, te su nastale i prve, tada privatne, zbirke antičkih nalaza, u kućama obitelji Dojmi i Topić. Osnovan je prvi rasadnik palmi na Jadranu, u vlasništvu obitelji Dojmi, dok je neuspjeh doživio njihov pokušaj da na Visu uzgajaju nojeve. No i taj, pomalo bizaran, detalj dosta govori o širini ideja koje su se prihvaćale i pokušavale provesti u tadašnjem Visu, kao i o načinu razmišljanja njegovih tadašnjih stanovnika. O toj svijesti također svjedoči i postojanje čitavog niza kulturnih i sportskih društava, među kojima posebno treba istaknuti „Viški skup“, osnovan 1870. godine. Djelovalo je i povjerenstvo Matice Hrvatske te gradska glazba. Ubožnica, prethodnica staračkog doma, ustanova koja u Visu neprekidno postoji još od 17. stoljeća, je u ovom razdoblju zalaganjem udruge „Javna dobrotvornost“ (pod vodstvom župnika Jurja Zudeniga), preseljena u ispražnjenu austrijsku tvrđavu Batarija.
Na zadnjem popisu prije izbijanja Prvog svjetskog rata, a koji je proveden 1910. godine, Vis je dostigao najveći službeno zabilježeni broj stanovnika u svojoj povijesti, njih 9.810 na čitavom otoku, što je gotovo tri puta više nego danas. U samom gradu Visu popisano je tada 4.297 stanovnika, opet tri puta više nego danas. U desetljećima koja su slijedila, taj broj će stalno i nezaustavljivo padati. Bio je to proces koji je započeo već stradanjima u Prvom svjetskom ratu, koji nije odnosio ljudske žrtve na samom Visu, ali zato je veliki broj Višana stradao u austrijskoj uniformi, posebno na talijanskom frontu. Odmah zatim, slijedit će i epidemija Španjolske gripe, potom razdoblje prve talijanske okupacije od 1918. do 1921. godine, pa politički i gospodarski nestabilno razdoblje Kraljevine Jugoslavije, a za njom Drugi svjetski rat obilježen velikim brojem stradalih Višana. Poslije svega, moglo bi se reći i kao konačni udarac, uslijedila je gotovo polustoljetna izolacija otoka i njegovo pretvaranje u divovski vojni poligon od strane Jugoslavenske vojske. U takvim okolnostima u kojima je otok samo propadao, među Višanima su sjećanja na austrijsko doba postala sjećanja na jedno ljepše, uređenije, sigurnije i bogatije doba u kojem je svatko mogao živjeti od svog rada, a država se skrbila da sve njene službe rade bez zastoja i budu stalno na usluzi svim njenim stanovnicima. Kako to u povijesti uvijek biva, loše strane razdoblja Austro – Ugarske vladavine, kojih je također bilo (tu treba spomenuti pojavu Filoksere, bolesti vinove loze, zatim tzv. „Vinsku klauzulu“ te goruće pitanje vlasništva i podjele obradive zemlje, tri početna impulsa za iseljavanje Višana na druge kontinente), počele su polako padati u zaborav. To je i razumljivo s obzirom da su nakon Austrije stalno nadolazila neka gora vremena i neke gore države, koje su nudile samo nova iskušenja i nove podjele među Višanima. Pozitivne strane Carevine i njenog vremena, kojih je bilo mnogo više (a od kojih je samo dio pobrojan u ovom tekstu), ostale su urezane u sjećanje starim Višanima, koji su uspomenu na Austro – Ugarsku nastavili prenositi svojoj djeci, unucima, pa i praunucima.
Goran Mladineo, prof.
Hrvatski institut za povijest
-
lipnja 22, 2014
Edit this post
Jučer u Livela, našalio sam se s Marinkotom:
- Dobro, ima li uopće oporbe u ovom gradu?
- Ima, ali se ne nametnije. - uzvraća Marin.
- A koja bi onda bila uloga oporbe nego da se nametne...
- I osvoji vlast! - zaključno će don Paulin.
- Moj blog je uvijek otvoren za sve, ali se nitko od oporbe ne javlja. - dodajem.
U taj tren dvije, meni nepoznate, gospođe ulaze u butigu.
- Blog? ISSA-VIS-Kut? - ozareno će jedna od njih.
- Jesi vidio, Marine? - pokazujem rukom prema gospođama. Polaskan, naravno.
- Dobro, ima li uopće oporbe u ovom gradu?
- Ima, ali se ne nametnije. - uzvraća Marin.
- A koja bi onda bila uloga oporbe nego da se nametne...
- I osvoji vlast! - zaključno će don Paulin.
- Moj blog je uvijek otvoren za sve, ali se nitko od oporbe ne javlja. - dodajem.
U taj tren dvije, meni nepoznate, gospođe ulaze u butigu.
- Blog? ISSA-VIS-Kut? - ozareno će jedna od njih.
- Jesi vidio, Marine? - pokazujem rukom prema gospođama. Polaskan, naravno.
foto arhiva: svibanj 2014.
-
lipnja 16, 2014
Edit this post
Pauletićka me nagovorila da hodočastim Sv. Vidu u nedjelju. U srce otoka! Udruga Lavurat za poja proteklih je dana organizirala čišćenje crkvice sv. Vida i platoa oko nje kako bi sinoćnjim edukativno kulturnim događajem započela materijalizirati viziju brdašca s crkvicom sv. Vida kao izuzetnog vidikovca.
Od Pliskog Polja treba petnaestak minuta penjanja lako svladivom stazom do vrha i eto nas na prekrasnom brežuljku između dva plodna viška polja (Dračevog i Velog poja). Barba Joško Repanić je svladao taj uspon bez problema i kao Pojor "od kolina" i pojorski kroničar zasigurno je sinoć bio ushićen ovim događanjem, a čini mi se da je sinoć i sv. Vid izabrao biti baš tu, s nama, unatoč bogatom izboru poziva i destinacija koji mu se nudio.
Boris Čargo je bacio malo znanstvenog i neznanstvenog svjetla na prošlost ove lokacije, priko Poja je preletila "tvica lastovica", Nillina švedska violina se sljubila s crkvicom i Matetovom gitarom u nekoj nestvarnoj milenijskoj, kozmičkoj bliskosti... Jedino Arijadna prošla jadno (zbog ispražnjenih baterija), ali to je samo dodatno potvrdilo mitsku veličinu njene tragedije.
Nakon ugodno provedene večeri i utisnutih dojmova teško je bilo ne vjerovati da će budućnost biti blagonaklona viziji vidikovca čijoj privlačnosti je uistinu teško odoljeti. (N.K.)
Od Pliskog Polja treba petnaestak minuta penjanja lako svladivom stazom do vrha i eto nas na prekrasnom brežuljku između dva plodna viška polja (Dračevog i Velog poja). Barba Joško Repanić je svladao taj uspon bez problema i kao Pojor "od kolina" i pojorski kroničar zasigurno je sinoć bio ushićen ovim događanjem, a čini mi se da je sinoć i sv. Vid izabrao biti baš tu, s nama, unatoč bogatom izboru poziva i destinacija koji mu se nudio.
Boris Čargo je bacio malo znanstvenog i neznanstvenog svjetla na prošlost ove lokacije, priko Poja je preletila "tvica lastovica", Nillina švedska violina se sljubila s crkvicom i Matetovom gitarom u nekoj nestvarnoj milenijskoj, kozmičkoj bliskosti... Jedino Arijadna prošla jadno (zbog ispražnjenih baterija), ali to je samo dodatno potvrdilo mitsku veličinu njene tragedije.
Nakon ugodno provedene večeri i utisnutih dojmova teško je bilo ne vjerovati da će budućnost biti blagonaklona viziji vidikovca čijoj privlačnosti je uistinu teško odoljeti. (N.K.)
Tagovi: Ivana Pauletić, sv. Vid, Lavurat za poja
-
svibnja 31, 2014
Edit this post
Razgovor s Borisom Čargom potvrdio je da se kameni grb grada Visa, na kojem je reljef s likom sv. Jurja, nalazi u muzeju u Visu. Sol i vrime su ga dobro "izili" i nužna je temeljita desalinizacija, konzervacija, restauracija... da bi ga se dovelo u stanje u kojem bi opet mogao krasiti pročelje zgrade gradske uprave. Možda se to i dogodi jednog dana, a možda se i ova tehnologija 3D printa iskoristi bar za repliku.
Na staroj fotografiji općine i trga ispred općine vidi se kameni grb iznad ulaza u zgradu, a na trgu je bista Franje Josipa. Netko mi je spominjao da se grb nalazio na ulazu u zgradu iz kole, ali ova fotografija to demantira.
Pročitajte što je o grbu zapisao don Andrija Vojko Mardešić u knjizi "Povijesna zrnca o otocima viškog arhipelaga". Taj dio iz spomenute knjige, koji je objavljen je u posljednjem broju Hrvatske zore, zainteresirao me i ponukao da se raspitam o sudbini grba. (N.K.)
-
svibnja 31, 2014
Edit this post
Razgovor s Borisom Čargom potvrdio je da se kameni grb grada Visa, na kojem je reljef s likom sv. Jurja, nalazi u muzeju u Visu. Sol i vrime su ga dobro "izili" i nužna je temeljita desalinizacija, konzervacija, restauracija... da bi ga se dovelo u stanje u kojem bi opet mogao krasiti pročelje zgrade gradske uprave. Možda se to i dogodi jednog dana, a možda se i ova tehnologija 3D printa iskoristi bar za repliku.
Na staroj fotografiji općine i trga ispred općine vidi se kameni grb iznad ulaza u zgradu, a na trgu je bista Franje Josipa. Netko mi je spominjao da se grb nalazio na ulazu u zgradu iz kole, ali ova fotografija to demantira.
Pročitajte što je o grbu zapisao don Andrija Vojko Mardešić u knjizi "Povijesna zrnca o otocima viškog arhipelaga". Taj dio iz spomenute knjige, koji je objavljen je u posljednjem broju Hrvatske zore, zainteresirao me i ponukao da se raspitam o sudbini grba. (N.K.)
-
svibnja 30, 2014
Edit this post
Baštinski dan je projekt OŠ Vis koji je ovaj put bio posvećen viškim kolačima i kužinavanju, a uvod u današnji bogati program bilo je predavanje Julija Skelina, stručnjaka koji je desetak godina radio za švedsku vladu na projektu oživljavanja otoka. Prepoznao je u projektima OŠ Vis zametak nastojanja da se otok, oslonjen na svoju baštinu, kroz inicijative i projekte nametne investitorima, da se atrakcija kojom otok zrači pametno iskoristi za podizanje kvalitete života na otoku. Bilo je to sjajno, kompetentno predavanje u kojem je na trenutke probijala emocija čovjeka koji je četrdesetak godina proveo izvan domovine i koji je vjerojatno pomislio: Bože, godinama sam radio na oživljavanju otoka na hladnom sjeveru, daleko od svoje domovine, a vidi ovog raja ovdje!
Učitelji-ce su sjedile u učeničkim stolicama. Zainteresirano su pratili nastavu. Disciplina u razredu besprijekorna.
Školom se širio miris cviti, hruštuli, panduleti... Po učionicama kružni tok prometa - s jednog tematskog sadržaja na drugi. Svi će proći sve.
Kako je došlo do suradnje s gospodinom Skelinom, pitam Anelu. Sve je "kriv" net, veli. A i Jakšu ( Jakša Fiamengo, op.a.) spomeni! Evo spominjem.
Škola. Učiteljice. Djeca. A sve se to utjelovilo u Silviji. Trudnoj učiteljici. Gradonačelnik je spomenuo protivnike projekta jaslice pa sam iskoristio Silviju kao foto odgovor takvima. Dobro kažu da slika vrijedi tisuću riječi. (N.K.)
Učitelji-ce su sjedile u učeničkim stolicama. Zainteresirano su pratili nastavu. Disciplina u razredu besprijekorna.
Školom se širio miris cviti, hruštuli, panduleti... Po učionicama kružni tok prometa - s jednog tematskog sadržaja na drugi. Svi će proći sve.
Kako je došlo do suradnje s gospodinom Skelinom, pitam Anelu. Sve je "kriv" net, veli. A i Jakšu ( Jakša Fiamengo, op.a.) spomeni! Evo spominjem.
Škola. Učiteljice. Djeca. A sve se to utjelovilo u Silviji. Trudnoj učiteljici. Gradonačelnik je spomenuo protivnike projekta jaslice pa sam iskoristio Silviju kao foto odgovor takvima. Dobro kažu da slika vrijedi tisuću riječi. (N.K.)
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)
Oznake
Adsense
aerodrom
Anatomija otoka
Anči Fabijanović
Anela Borčić
ankete
apartmani vis
arheologija
arhitektura
baština
BaVul
bike video
Biševo
blog
blogosfera
boćanje
Bogoljub Mitraković
Boris Čargo
Boško Budisavljević
brodovi
crkva
crna kronika
čestitke
Češka vila
dizajn
Dobrila Cvitanović
Dom starih
don Ivica Huljev
don Milan Šarić
Don Paulin
Draga Vojković Cepotova
društvene mreže
Dunja Bezjak
ekologija
estrada
fešte
film
Firefly 8SE 4K
flora
foto vremeplov
fotografija
fotomontaža
galeb
gastro
generacije
glazba
Goran Mladineo
grad
grad-objave
gradonačelniik
gradonačelnik
Gradsko vijeće
Hajduk
HEP
HGG Vis
hoteli Vis
HPD Hum
Hrvati u svijetu
Hrvatska
Hrvatska zora
humanitarne akcije
humor
HVIDR-a
in memoriam
Ivica Roki
Ivo Radica
Iz drugih medija
Jakša Fiamengo
jedrenje
Joško Božanić
Joško Repanić
Kalambera
kalendar
kartanje
kazalište
kino
književnost
Komiža
komunala
korona
košarka
kriket
Kućani
kućni ljubimci
kultura
Kut
laptop Acer
latest
Lavurat za poja
likovna umjetnost
limuni
logo
lokacije
ljudi
m/t Lastovo
Mamma mia 2
Matica hrvatska
medijski ponedjeljak
Metković
mladi
Modra špilja
more
MUP
najava događanja
najave
naslovnica
Natalia Borčić
Nevio Marasović
Nikola Kežić
Nikša Sviličić
NK
NK VIS
nogomet
Norway
novo
obrazovanje
oglasna ploča
oglašavanje
oružje
osmrtnice
osobno
OŠ Vis
otoci
otok
otok Vis
pčelarstvo
Petra Kapor
planinari
ples
Podšpilje
poklod
Pokret otoka
polemike
politika
poljoprivreda
pomorci
portret
posao
povijest
poznati
priroda
promet
promo
Prostorni plan
PROVISLO
Ranko Marinković
razgovor
reportaža
restoran "Val"
restorani-konobe
ribe
Rodoslovlje
Rogačić
ronjenje
Rukavac
Siniša Brajčić
Slavomir Raffanelli
slider
slider2
sobe
Split
sport
Srebrna
Srećko Marinković
SŠ AMK
stare kartoline
Stipe Vojković
svijet
škola
škrinjica
Tihana Skerbić
time lapse
tradicija
trajekti
trčanje
turizam
udruga Svima
unučica
urbanizam
USA
uvale
veja
Veljko Mratinić Brojne
VERN'
Vesna Bučić
video
video razglednica
video vijesti
vijesti
vijesti vis
vinogradarstvo
Vis
viški govor
viški plivački maraton
vjenčanja
Vjerni Visu
Vodovod i odvodnja
vrijeme
vrtić
Vukovar
zabava
zanimljivosti
zdravlje
zdravstvo
Zima na otoku
znamenitosti
Ženaglava
životinje
žutilo
Popularni postovi
-
Kad na Vis ne bi doseljavali ljudi iz ostatka Hrvatske, BiH i svijeta i kad bi na otoku kao jedini pokazatelj vrijedio vitalni indeks (broj ...
-
I prije nego sam ušao u Kulturni centar na predstavljanje knjige poezije već su mi se oči i objektiv fotoaparata nauživali poezije same...
-
Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error sit voluptatem accusantium doloremque laudantium, totam rem aperiam, eaque ipsa quae ab...
-
Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error sit voluptatem accusantium doloremque laudantium, totam rem aperiam, eaque ipsa quae a...
-
Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error sit voluptatem accusantium doloremque laudantium, totam rem aperiam, eaque ipsa quae ab i...
-
Poznato je da su objektivi skupi, a širokokutni su uvijek u trendu, posebice kod snimanja interijera, soba, apartmana, vila... Podrazumijeva...
-
Na Kutu, nasuprot restorana Val, otvorena je nova butiga u kojoj se nudi piće, gulošćine, suveniri... I još p...