Fešta Bimbotovih sokolova

- Di ćeš?
- U litnje kino, na Bimbotove sokolove.
- Ca ćeš tamo, to su ti somi redikuli...
Tako, kroz prozor, čujem kako dvi Viške, onako u prolazu, govore o jedinstvenom ovoljetnom događaju na kojeg me upozorio i sam slavljenik i uputio mi poziv. Noć Bimbotovih sokolova - Bimbotova noć! I zoc redikuli? Ljudi su samo malo više svoji. Kako god, fešta se dogodila. Dogodila se reminiscencija na sedamdesete ( bravo za projekciju filma o tri generacije Andrijicinih! ), na veličanstvenu pobjedu Bimbotovih sokolova i osvajanje Ljetne lige malog nogometa davne 1977. godine. Srčanost, dišpet, prošek none Gizele i nadasve briljantna taktika selektora Bimbota izrasli su u legendu, bar u tom nogometu sklonom svijetu.
Usput, ali ne manje važno, obilježilo se Bimbotovih trideset godina na čelu gradskog komunalnog poduzeća. Najdugovječniji direktor nekog komunalnog poduzeća u državi. Vlasti su dolazile i odlazile, prolazile... i ni jedna nije našla korisnim da ga makne. A maklo bi ga se da su mogli naći boljeg. Još da dobavi piaggio vozilo samo za kartonsku ambalažu iz dućana, pa da mi ne smrde kvarat ure pod ponistru...
Da ovo ne preraste u panegirik Bimbotu, ogradimo se i s natruhom intrige. Ima li malo i "kurbe politike" u svemu ovome? Jesu li ovo pripreme za gradonačelničku kandidaturu, Sabor...?
Imao je Bimbo i uvaženog gosta, prof. Ljubu Jurčića. Nije baš ostao do kraja, vjerovatno u strahu da ga Rosi ne digne za ples.
Snimljeno je, ne lažem.  Puno ljetno kino zapljeskalo je Bimbotu, Sokolovima, Pantotu, Pepetu, pučkim pjevačima (dezertirao im tenor pri kraju fešte), Bjelanu, Rošotu, zapjevalo, gricnulo se štogod, popilo, zaplesalo, Rosi je pokazala crveni korzet... Jedan pučki, nepretenciozni domjenak, fešta za molega covika, za nasmijat se. Onima koji bi tražili "dlaku u jajetu" što se tiče ovog događaja, (ne)organizacije, kaotične improvizacije - tamo i nije bilo misto. Joškotu su uneredili razglas pustim žicama, meni je bilo nemoguće nešto snimit u početku dok se netko nije sjetio usmjeriti reflektor na prostor za izvođače, pa nestalo struje, pa pučki pjevači nestašni... , a opet sve ispalo dobro. Ne vjerujete? Pogledajte onda i uvjerite se!

50-godišnjica male mature (generacija r. 1947.)

Pola stoljeća poslije završetka osnovne škole - male mature, red je i okupiti se na svom škoju, ispred svoje škole izgrađene 1901. godine. Ovogodišnji jubilarci su i prvi koji su mogli obići obnovljenu zgradu koja "izrasta" u veleučilište/sveučilište. U poratnim godinama na Visu nije bilo srednje škole, pa su oni rijetki koji bi nastavljali školovanje morali s 14-15 godina odlaziti s rodnog škoja u Split i dalje, po đačkim domovima ili kod rodbine. To je i razlog da je "mala matura" odnosno njeno obilježavanje toliko popularno na škoju.

 Generacija rođena pretežito 1947. godine ( neki su 1946. ili 1948. godište) obilježila je ove godine 50- godišnjicu male mature. U prvom razredu bilo ih je 45, učiteljica je bila Mira Požgaj, a večeras ih se okupilo 27, uz večeru u restoranu Pojoda. Osvjetljenje u restoranu je sjajno, diskretno..., ali je zato snimka manje "sjajna".

 Nezahvalnu ulogu da me nagovori da ih dođem snimiti i ostavim trag na ovom blogu preuzela je gospođa Mare Dumanić ( Mira "Mićelinova" ). Dobro, dobro... Znam da je blog popularan, dobro posjećen i da se lipo tamo vidit. E! Mene se naviklo ne honorirat, ali, recimo, pada mi na pamet broj žiro računa Kluba roditelja nedonoščadi "Palčić" (Societe Generale – Splitska banka d.d: 2330003-1552050516 ). Uplatnicu ću rado objaviti. Vrijedi i za "dužnike" od prije... ;-)

 Foto galeriju pogledajte - OVDJE! Video vam je odmah ispod, a za sve ostalo za pomoć se obratite dici i unucima. Sorry, sorry... znam da i među vama ima vrsnih poznavatelja internetskog medija. ;-)

Vis: Coce u Domu starih!

U petak mi Dubravka javlja kako im u subotu u Dom dolazi Coce, pa ako bi mogao doći malo posnimit... Naravno, blizu mi je, a i ne dolazi Coce svaki dan na Vis, pa još u Dom starih. I eto me u subotu, u dogovoreno vrime. Coce je već tu, upjevava se uz slanu srdelu i bevandicu, a na gitari ga prati – Dalibor! Coce, naime, izgubio putem  svog gitaristu i ravnatelj spremno uskočio. Složili se učas, a Coce se usput upisa i na listu čekanja. Prilika je, malo će ipak bit protežiran, jel' tako?
A kako je došlo do ove posjete? Jednostavno. Kako Coce nastupa u Komiži za Ribarsku večer, Dubravka se obratila Mari Greget, direktorici TZ Komiža, da ga zamoli da posjeti štićenike u Domu za starije i nemoćne u Visu, Mari to e-mailom i učinila, Coce pristao i to je to.
I tako, zapjevao Coce štićenicima, zapjevali na kraju i oni njemu... A vruće je, nije mu lako. Coce, Čovik si!

Zapis s izložbe Natalie Borčić

Viški likovnjaci imaju sreću da im je "pred nosom" prelijepi galerijski prostor koji ih može ugostiti i promovirati. Naravno, mislim na Galeriju Meštrović na Kutu (Jakinov dvor). Natalia Borčić ima još i dodatni bonus kroz poduzetnu mamu i izgrađenu komunikaciju u kulturnjačkom svijetu uopće. I tako, dogodi se izložba, a meni, kao jedinom uposlenom (bez plaće) u "medijskoj kući" ISSA-VIS-Kut, dopadne zadaća da je popratim. Između zagrljaja s unučicom uspijem nešto i snimiti. A di nećeš kad me teta Ljube Mezotova, s vidnim iščekivanjem, pita kad će ovo bit na televiziji. Na internetu, teta Ljube, na internetu... - ispravljam je. A, u stvari, teta Ljube skoro da je u pravu. Ovaj moj blog se pretvorio u višku televiziju. Samo da mi je nekako uvest i pretplatu.

O zvijezdi večeri? Natalia je krasna mlada žena, likovna umjetnica po opredjeljenju i obrazovanju kojoj su i ovako lijepe galerije već "premale". Bukvalno, naravno. Poželimo joj sreću u životu i nadahnuće u umjetničkom stvaralaštvu. I svim drugim mladim umjetnicima iz Visa. Recimo, bilo bi mi drago vidit i izložbu Maje Vodanović. Ovo kao "buba u uho" Dunji i Ivani...

N.K.

  

  

  

  

  

  

Zapis s izložbe Natalie Borčić

Viški likovnjaci imaju sreću da im je "pred nosom" prelijepi galerijski prostor koji ih može ugostiti i promovirati. Naravno, mislim na Galeriju Meštrović na Kutu (Jakinov dvor). Natalia Borčić ima još i dodatni bonus kroz poduzetnu mamu i izgrađenu komunikaciju u kulturnjačkom svijetu uopće. I tako, dogodi se izložba, a meni, kao jedinom uposlenom (bez plaće) u "medijskoj kući" ISSA-VIS-Kut, dopadne zadaća da je popratim. Između zagrljaja s unučicom uspijem nešto i snimiti. A di nećeš kad me teta Ljube Mezotova, s vidnim iščekivanjem, pita kad će ovo bit na televiziji. Na internetu, teta Ljube, na internetu... - ispravljam je. A, u stvari, teta Ljube skoro da je u pravu. Ovaj moj blog se pretvorio u višku televiziju. Samo da mi je nekako uvest i pretplatu.

O zvijezdi večeri? Natalia je krasna mlada žena, likovna umjetnica po opredjeljenju i obrazovanju kojoj su i ovako lijepe galerije već "premale". Bukvalno, naravno. Poželimo joj sreću u životu i nadahnuće u umjetničkom stvaralaštvu. I svim drugim mladim umjetnicima iz Visa. Recimo, bilo bi mi drago vidit i izložbu Maje Vodanović. Ovo kao "buba u uho" Dunji i Ivani...

N.K.

  

  

  

  

  

  

Viška veja

Još jedna Veja u Batariji. Siniša, majstor improvizacije, sjajan. Ovaj put nije štedio ni kazališni inventar. To je taj osobeni temperament, oplemenjen glumačkim umijećem, koji kroz medij viškiga jazika uprizoruje i dočarava  Mediteran i škoj kakvi su nekoć bili.

A protek vremena je i tuga i smih. Pa i ako je papir za brisanje guzice danas mekan i fin, za razliku od novina ili Bristola  od prije, ostaje neki žal za tim vremenima... Eh!

Don Paulin Bjažević: Četrdeset godina svećeništva

Jučer je, bez publiciteta, viški župnik don Paulin Bjažević obilježio 40-godišnjicu mladomisništva, pa sam mu jutros čestitao uz sugestiju da podijelimo i s vama njegov osvrt na tih četrdeset godina.
Nemoj! - kaže don Paulin. Nije kod nas običaj pridavati neki značaj za 40 godina, ali kad bude 50, može.
Tako smo se, uz smijeh, dogovorili. Dakle, kad bude zlatomisnik, ISSA-VIS-Kut će to medijski popratiti. A za ovih četrdeset, ostavit ćemo samo mali trag. Četrdeset. Neš ti ...

Don Paulin Bjažević: Četrdeset godina svećeništva

Jučer je, bez publiciteta, viški župnik don Paulin Bjažević obilježio 40-godišnjicu mladomisništva, pa sam mu jutros čestitao uz sugestiju da podijelimo i s vama njegov osvrt na tih četrdeset godina.
Nemoj! - kaže don Paulin. Nije kod nas običaj pridavati neki značaj za 40 godina, ali kad bude 50, može.
Tako smo se, uz smijeh, dogovorili. Dakle, kad bude zlatomisnik, ISSA-VIS-Kut će to medijski popratiti. A za ovih četrdeset, ostavit ćemo samo mali trag. Četrdeset. Neš ti ...

Vis: Fortica party

Dva tjedna star poziv gradonačelnika da s njim pođemo na Forticu ponovljen je jučer i eto, ode vaš omiljeni bloger na party. Tanja me je pokušala "odvratiti", ali kad sam rekao da mi gradonačelnik osobno jamči sigurnost, odustala je. S predsjednikom na kavu, s gradonačelnikom na party... pa sve je za ljude, zar ne?

Na taxi stajalištu oveća grupa partijanera čeka taxi. Bome gužva!

Nas vozi gradonačelnik. I predsjednik Gradskog vijeća je tu. Za čas smo gore. Iz makije, šume i zidina tvrđave "izrastaju" svjetla, zvuci razglasa, siluete osoblja iz osiguranja, parovi, grupe...

Have one joint, man?- doprlo mi u jednom trenutko do uha, a na sjedalicu do gradonačelnika na kratko je jedan vrući par stao razmjenjivati nježnosti. I, nećete mi vjerovat, to je do ure i po bilo sve što je moje policijsko uho i oko registriralo. Što će bit do ujutro, ne znam, ali neke stvari je korektno spomenuti. Dakle, osiguranje je profesionalno organizirano i učinkovito. Čim se netko ponesen glazbom popne na stol, sjedalicu, tambure, bačvu... ili što već, biva upozoren i spušten. Prostor je opasan konopima i, za razliku od ringa, opasnost je i izvan konopa. Na sve se budno pazi. Konobari munjeviti... 

Hoće li koncesionari proći na testu i pobijediti na budućem natječaju za dugoročnu koncesiju? Hoće li ovo (uspješno) izmještanje ovog vida zabave izvan mjesta "pomiriti" zastupnike različitih stajališta o pravcu razvitka viškog turizma? Hoće li se s istom energijom sve kontrolirati kao sad, na početku? Hoće li se na gradskim ulicama ponavljati ružne slike od prije? Ostaje da vidimo. 

Tekst/foto/video: Nikola Kežić