Jutros je u "ljetnoj nastavi" viške škole održana mala svečanost. Naime, upriličena je predaja pohvalnica i nagrada najuspješnijim učenicima srednje škole Antun Matijašević "Karamaneo", škole koju pohađaju učenici iz oba otočka grada,Visa i Komiže. Učenica Hana Karuza posebno se istakla uspjesima na natjecanjima, kako županijskim, tako i državnim. To je "prisililo" i gradonačelnika i grad da se "isprse" i dostojno je nagrade, pa je Hana sad i vlasnica novog prijenosnog računala. Nagradu je red osobno uručiti, pa je tu i viški gradonačelnik Ivo Radica, glavom i šeširom. Jer, vani je zvizdan. Prevruće i za nagrade primat!
A pazite sad! Neki od nagrađenih učenika nisu tu jer - rade! Da, da... sezona je tu, treba zaraditi koju kunu. Tako je za nekoga nagradu primila mama, za nekoga prijateljica/prijatelj...
I na kraju, uz ravnatelja škole prof Ivana Belanića, treba spomenuti dvije profesorice, Hanine mentorice; prof. Josipu Poduje i prof. Tončicu Vojković Poduje. One su ugradile sebe u Hanin uspjeh.
Jutros je u "ljetnoj nastavi" viške škole održana mala svečanost. Naime, upriličena je predaja pohvalnica i nagrada najuspješnijim učenicima srednje škole Antun Matijašević "Karamaneo", škole koju pohađaju učenici iz oba otočna grada, Visa i Komiže. Učenica Hana Karuza posebno se istakla uspjesima na natjecanjima, kako županijskim, tako i državnim. To je "prisililo" i gradonačelnika i Grad da se "isprse" i dostojno je nagrade, pa je Hana sad i vlasnica novog prijenosnog računala. Nagradu je red osobno uručiti, pa je tu i viški gradonačelnik Ivo Radica, glavom i šeširom. Jer, vani je zvizdan. Prevruće i za nagrade primat!
A pazite sad! Neki od nagrađenih učenika nisu tu jer - rade! Da, da... sezona je tu, treba zaraditi koju kunu. Tako je za nekoga nagradu primila mama, za nekoga prijateljica ili prijatelj...
I na kraju, uz ravnatelja škole prof. Ivana Belanića, treba spomenuti dvije profesorice, Hanine mentorice: prof. Josipu Poduje i prof. Tončicu Vojković Poduje. One su ugradile sebe u Hanin uspjeh.
Danas je bio pravi "srdelasti" dan u Osnovnoj školi "Vis". Srdela na ražnju, srdela u tavi, srdela u salamuri, srdela u savur, srdela u svim likovnim tehnikama, srdela u nastavi, srdela u igri i pjesmi... U stomacima, fotoaparatu...
Film i fotografije približit će vam ovaj projektni dan posvećen srdeli koja je, kao što znate, bila i tema godine u školi. Dakle, cijela godina prezentacija, predavanja, izložbi i pokaznih vježbi o ribi - hraniteljici otoka. Pa sad recite da niste imali di naučit kako nadit srdelu na ražanj... Da se niste usudili! (n.k.)
Šest velikih bazena Vinogradara ( ukupnog kapaciteta 36 vagona) spremni su za transport. Skinuti su i položeni u krug tog, nekad moćnog, viškog poduzeća. Naime, prodani su u sklopu stečajnog postupka i završit će na Hvaru. Koliko sam upoznat, Vinogradar je isplatio radnicima i kooperantima sva potraživanja, nikome ništa ne duguje, ali ostaje gorak okus uz tu konstataciju... Ono, umro je bez dugova, al' je umro! I kao i kod ljudi, kad netko umre - nekome smrkne, a nekome svane. Neću o tome kome prvo, kome drugo...
Anelin poziv i napomena kako se nastavlja raditi na uređenju školskog vrta, kako su procvale magnolije, kako se završavaju projekti... A kiši. Nisu baš okolnosti za dobru reportažu. Ipak prošetam do škole, provjerim magnolije, popijem kavu u zbornici, ponovim Aneli kako u školi imaju sav potreban potencijal (novinarski, fotoreporterski i svaki drugi) da tekstom i fotografijama i na mojoj stranici sami predstave svoj rad, a ja ću uvijek nadodati nešto svoje... Za ove nove aktivnosti dogovorili smo se za sutra.
Danas samo "umiveni" pup magnolije i jedan prekrasan osmijeh mlade učiteljice. A zašto? Sjećate se priredbe "Tornoroža" koju je osnovnoškolska dramska grupa sjajno izvela za Dan grada? Prijevod na viški je djelo vlasnice osmijeha (Silvija Bajsić), a kako mi ga je obećala poslati, na ovom blogu će imati i premijernu objavu. Naime, kaže Silvija, da još nigdje nije objavljen. Skromno pojašnjava da je to ona samo prevela na viški... Kao da i to nije hvale vrijedan trud. Zna to najbolje samozatajna prevoditeljska struka.
Anelin poziv i napomena kako se nastavlja raditi na uređenju školskog vrta, kako su procvale magnolije, kako se završavaju projekti... A kiši. Nisu baš okolnosti za dobru reportažu. Ipak prošetam do škole, provjerim magnolije, popijem kavu u zbornici, ponovim Aneli kako u školi imaju sav potreban potencijal (novinarski, fotoreporterski i svaki drugi) da tekstom i fotografijama i na mojoj stranici sami predstave svoj rad, a ja ću uvijek nadodati nešto svoje... Za ove nove aktivnosti dogovorili smo se za sutra.
Danas samo "umiveni" pup magnolije i jedan prekrasan osmijeh mlade učiteljice. A zašto? Sjećate se priredbe "Tornoroža" koju je osnovnoškolska dramska grupa sjajno izvela za Dan grada? Prijevod na viški je djelo vlasnice osmijeha (Silvija Bajsić), a kako mi ga je obećala poslati, na ovom blogu će imati i premijernu objavu. Naime, kaže Silvija, da još nigdje nije objavljen. Skromno pojašnjava da je to ona samo prevela na viški... Kao da i to nije hvale vrijedan trud. Zna to najbolje samozatajna prevoditeljska struka.
Ugovori, preuzimanja, inventura, promjena imena, kuta, putokaza..., a za nas se ništa bitno nije dogodilo. Možda se jedino potvrdi da su kese od Keruma bile malo čvršće, a cijene malo niže. Bio sam, dakle, danas do supermarketa u Samogoru i vidio novu firmu istaknutu na zgradi i na križanju. Uposleni su ostali koji su i bili, prodavačice su sad u bijelim kutama s nasmiješenom jabukom na poprsju... Marija iz Marinjih zemalja je na kasi i profesionalno me informira da se preko određenog iznosa može i na rate... U kupovini je i njena sumještanka, viška Šveđanka Nila, pa ne mogu ne primjetiti kako su Marinje zemlje prezastupljene, na što Nila najavljuje i daljnju ekspanziju, globalno osvajanje... Neka. Samo naprid! A Kerum? Zaigra se čovik, ponilo ga... Neće mu valjda radi ovrha sjesti na saborsku plaću...
Zahvaljujući vrijednim ljudima iz Hrvatske zore, glasila ogranka Matice Hrvatske u Visu, oteto je zaboravu mnogo zanimljivih podataka iz prebogate viške povijesti. Tako se, na sreću, dogodilo i s pjesmom "Škovacin sa Klapavice".
Izvor: Hrvatska zora broj 59 - travanj 2012
Ovu pjesmu je po sjećanju zabilježio gosp. Ante Tonči Mratinić. U razgovoru s prof. Šimunom Marasovićem bili smo slobodni dodati neke ispravke. Također nam je rekao da je autor gosp. po nadimku Pince zajedno s prijateljima. Prije Drugog svjetskog rata su je za vrijeme Poklada izvodili kao „Vrabac“. Kasnije je i uglazbljena pa su je glumci amateri izvodili kao igrokaz s pjevanjem (musical). Čak su za vrijeme Drugog svjetskog rata na priredbama njom uveseljavali saveznike. Iako nisu ništa razumjeli, melodija je bila zgodna pa su je rado pjevali. Ako netko od čitatelja zna nešto više o ovoj pjesmi, bilo bi nam drago da nas o tome izvijesti. (Uredništvo)
ŠKOVACIN SA KLAPAVICE
ŠKOVACIN SAM OD KOMUNE
OD STARINE MUŠKARDIN
MOJA ŽENA BLITVU SADI
DA DOBIJE SVOJ ŠOLDIN.
A JA MORAM VEĆI PUTI
ZA NEVOJU BIT FAKIN
JERBO MI JE BILO DRAGO
POĆ MIKULI NA KVARTIN.
IMAM SINA VELE GLAVE
MALE SU MU MOŽJANE
SVAKU KLASU TRI GODINE
MORA DA ZAOSTANE.
MOJA METLA VEĆI PUTI
GLAVU MU JE ISTUKLA
TVRDA GLAVA, ŠTAP JE PUKAL
ALI GLAVA NIKADA.
IMAM URDIN OD KOMUNE
SVAKO JUTRO RANO USTAT
KLAPAVICU SVU POMESTI
I PO RIVI SVE IZJUŠTAT.
A KAD DOĐU ŽENE S GROCIN
TILI BI MI SVE ŠPORKAT
A JA UZMEM SVOJU METLU
PA IM KAŽEM "ALT VER DAM".
Refren:
MI KOMANDO, VA IN PJACA
TI GA VIŠTO LA METLA! ***
Na 67 stranica Zore mnogo je toga što vrijedi pročitati. Možete je naručiti na adresi
Viški ogranak Matice hrvatske predstavio je sinoć (srijeda, 25. 4.2012.) u Gradskoj knjižnici novi, 59. broj Hrvatske zore. Publika gotovo "prekopirana" s ranijih predstavljanja, ali to je tako u malom mjestu. A lipo je. Ugodno. Ko u dnevnom boravku, a još uz klapu Liket... Osvrt na vrijeme proteklo od prošlog broja glasila, uspješno predstavljanje Visa u Zagrebu... Na 67 stranica glasila ima štiva za svačiji ukus, a ohrabrujuće je da raste broj novih suradnika, priloga, istraživanja o ljudima, događajima i običajima. Priča o viškom poteštotu Jakinu, Stončici... Puno toga.
Siniša Brajčić je u kontaktima s renomiranim hrvatskim kazališnim imenima oko uprizorenja drame "Dežgracija" na jesen u HNK-u Varaždin... Kad smo kod toga (malo se i našalimo!), predsjednica ogranka Dobrila se javno ogradila od "grubih riči" u isječku drame predstavljenom u glasilu, da su joj sugerirali da se stave točkice, na što je Zdenko utemeljeno ( i duhovito) ustvrdio kako se ne može govorit na točkice...
Gotovo! Dosta teksta. Nije dosta što vam snimim, pa da još i pišem...
