Predstavljen dvobroj (83 i 84) Hrvatske zore

Sinoć je u Hrvatskom domu u Visu predstavljen dvobroj (83 i 84) Hrvatske zore, glasila viškog ogranka Matice hrvatske. Zašto dvobroj? Krivac je korona virus koji je poremetio puno toga, pa tako i redovitost izlaska Hrvatske zore. Događaj je bio dobro posjećen, a promocija se odužila iz razumljiva razloga jer su se poklonici ovog glasila zaželjeli okupljanja i druženja uz pjesmu, priče, poeziju...

Najdojmljiviji je bio nastup Sanje Sviličić, viške poetese, tajnice ogranka, ujedno i moderatorice događanja. Iznijela je osobnu dramu u priči Što je ostalo od mene na način koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Brojne, Veljko Mratinić, poznat po problemima sa zapisivanjem svojih uradaka, suvereno je vladao pozornicom. Spomenimo i druge koji su govorili ili čitali svoje radove; Rina Repanić Gotal, Pepe kalafot iz Komiže i Seka Franka Marinković. Tu je i mlađahna Petra Ilić kao interpret učeničkih uradaka.

Našalimo se malo za kraj... Naša draga Dobrila, predsjednica ogranka (s više predsjedničkih mandata nego Radica gradonačelničkih) očito je bila zadovoljna, ali i odgovorna toliko da je događanje zaključila u maniri ministra Beroša, pa je Marin komentirao da je treba odmah kooptirati u krizni stožer.

Natječaj za dodjelu stipendija za akademsku godinu 2020/2021. redovnim studentima

 

Znanstvenici i stručnjaci predstavili zanimljive spoznaje o Mediteranu na 3. međunarodnoj znanstvenoj konferenciji „MIC-Vis 2020“

Na otoku Visu je održana 3. međunarodna znanstvena konferencija „Mediterranean Islands Conference (MIC-Vis 2020)“, koja je ove godine imala poseban hibridni format, uz ograničen broj sudionika na samoj konferenciji te online izlaganja domaćih i međunarodnih znanstvenika i stručnjaka. 

Demografija, javni servisi, kultura i tradicija, mediji i komunikacija, migracije, obrazovanje, turizam i održivi razvoj bile su neke od glavnih tema o kojima se diskutiralo na ovogodišnjoj konferenciji, u posebnom kontekstu pandemije koronavirusa.

Sudionici su se mahom složili da je aktualna pandemija uzrokovala značajne prepreke za razvoj mediteranskih resursa, ali i nove prijetnje koje se javljaju uz društvene pojave, poput migracija u uvjetima pandemije.

„Prethodna dva izdanja ove konferencije pokazala su nam da je multidisciplinarno izučavanje društvenih i gospodarskih tema koje se tiču Mediterana i predlaganje održivih rješenja od krucijalne važnosti za ovu regiju“, izjavio je na konferenciji putem video linka prošlogodišnji uvodničar dr. sc. Dionigi Albera, direktor francuskog Instituta za etnologiju Mediterana.

„Mediteranski otoci su jako zanemareni, i u svakodnevnom životu, ali i u znanosti. Moramo uspostaviti interdisciplinarna i međudisciplinarna istraživanja te donositi razvojne preporuke koja će se baviti sadašnjosti i budućnosti ovoga područja“, istaknula je na konferenciji doc. dr. sc. Mirela Holy, pročelnica diplomskih studija na Sveučilištu VERN'.

„Interes znanstvene i stručne javnosti za ovom konferencijom svakoga je puta sve veći, što nas posebno raduje, a dodatno nas motivira i činjenica da smo ove godine pod posebnim mjerama uspjeli okupiti više od stotinu sudionika, iako je većina njih konferenciju pratila online te su izlagali svoje radove putem video linka“, zaključila je članica programskog odbora konferencije doc. dr. sc. Ozana Ramljak sa Sveučilišta VERN'.

Ovogodišnji središnji znanstveno-stručni događaj na otoku Visu već je po tradiciji okupio više od 100 znanstvenika i stručnjaka, iako manji dio njih fizički, iz više od 15 različitih zemalja. Činjenica da su se online izlaganjima radova pridružili i sudionici iz udaljenijih zemalja, kao i da su ostali sudionici aktivno sudjelovali u online diskusijama razlog je zadovoljstva organizatora ovogodišnje konferencije – Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Sveučilište VERN’, te suorganizatora Znanstvenog vijeća za antropologijska istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i mreže Euro-Mediterranean Academic Network.

U okviru konferencije koje je trajala od 16. do 19. rujna bila je postavljena i međunarodna izložba studentskih fotografija na temu „Ljudi i Mediteran“, koja se također mogla razgledati i u online formatu na službenoj stranici konferencije Mediterranean Islands Conference (MIC-Vis 2020).

Jurica Ivčević: Podhumlje, pri Pribacićevo

Evo jedne zanimljive priče iz pera gospodina Jurice Ivčevića, priče koju je objavio u fb grupi Poje i Pojori. Inače, na Juricu mi je jedne prigode Goran Mladineo skrenuo pažnju ističući zanimljivost njega kao osobe, te njegova pripovjedačkog potencijala...

Podhumlje, Pri Pribacićevo

Ulaz u veliko imanje pok.Bartula i Tonine Pribačić 

Svi znamo priču sa filokserom koja je bila zahvatila otok Vis početkom prošlog stoljeća. Vinova loza, koja je bila fundamentalna kategorija života Poja, sušila se i umirala. Žitelji su se našli kao ribe na suhom. Trebalo je disati,trebalo je jesti,a zraka i hrane jako malo. Nastupio je veliki egzodus. Bježalo se na sve strane, a najviše u Ameriku. Tako je i Bartul Pribačić sa svojom braćom uzeo ranac na leđa, ostavio iza sebe ženu Toninu sa sinom Petrom i krenuo u svijet.

Pribačići su imali ogromno imanje, vinograde, maslinike, kuće, uvala Vini buk je bila cijela njihova sa ogromnim vinogradom i kućicom. Najprije su odlazili supruzi, a kasnije su se "dizali"supruge i djeca. Izbjegličke rute su bile uhodane. Pravac je bila Amerika,Aljaska. Pribačići su na Aljasci lovili ribu.Bartul, koji je bio boležljive prirode, stajao je kod kuće i braći kuhao i spremao. Tonini su stizali česti pozivi za Ameriku, ali ona ih je odbijala. Svoj zavičaj, svoje ognjište, svoju zemlju, masline, svoje sike nije joj se ostavljalo. Tako je Bartul poslije 10 godina odlučio napustiti Ameriku i vratiti se svojoj Tonini i sinu Petru. 

Prilikom odlaska braća su ga korektno nagradila za logistiku koju im je pružao. Kožni remen, opasać,koji je po cijeloj dužini imao male novčanike sa kopčama, napunili su mu sa krupnim novčanicama dolara. Uz to bilo je i dosta zlatnog nakita, prstenja, naušnica, ogrlica.... Na prstenjima je pisalo Aljaska, a bio je i jedan privjesak u obliku velike zlatne ribe.

Dolaskom na Vis dolarima se podigao , u betonu, kat potleušice. A s vremenom proširila se i familija, došla je kćer Anka i sin Dragutin kojeg su zvali Mlaji. U izuzetno teškim prijeratnim i poslijeratnim okolnostima Pribačići su brodili. Lovili su ribu,posebno su bili vješti u ulovu salpi sa "rucijokom". Sakupili bi drva za roštilj, pa bi na kobili Tonina nosila u Komižu prodavati gospojama. Često se je prakticiralo i zaduživanje u dućanu,na tekicu. Pribačići su bili i pčelari,imali su dosta košnica i prodavali med, čak su odlazili na Korčulu. Imali su zanatske sklonosti, bili su samouki, znali su zidati,šalovati, pokrivati krovove, loviti ribu....u nedostatku drva Petar je bio izradio košnice za pčele od betona, znao je šalovati stepenice Postoji priča da je prije 450 godina prvi pop u Komiži bio Pribačić.

Danas njihovo imanje u Podhumlju nije zapušteno.Tradiciju čuvanja i nenapuštanja ognjišta nastavila je njihova unuka Antica sa familijom. Okućnica je puna prekrasnog i njegovanog cvijeća, povrća, voćaka. A nastavila se i tradicija prodaje vina,prošeka,maslinovog ulja....

Izvor: Poje i Pojori

Autor, administrator stranice Poje i Pojori: Jurica Ivčević

Stanovi POS-a u Visu - koordinacija i nadzor na gradilištu

Na gradilištu POS-a u Visu izvršena je koordinacija i nadzor, a ono što se vidjelo i čulo ne ostavlja sumnju da radovi teku sukladno projektu i da je 2022. godina realan rok za dovršenje izgradnje.

 

Kapetan Andro Slavić izbliza: Nisan ja lud, nego puno znan...

O kapetanu Andri Slaviću koji je izabrao otočić Budikovac (Budihovac) za svoje umirovljeničko stanište i poduzetničke aktivnosti pisali su mnogi; slikali, snimali, prepričavali baze... Ono, čovik postao legenda za života... S pravom. Pa rajski otočić; mir, ribe, vino, koze, ovce, tovari, kokoši... Kao da uđeš u neku drugu dimenziju. E, ali u tom raju ne žive anđeli nego ljudi od krvi i mesa i teško ih je "ugurati" u ovu prenormiranu i korupcijom premreženu Lijepu našu. Njih bi trebalo zaštititi nekim projektom UN-a. Kako god, ovo što ćete vidjeti na Budihovcu - njegovo je djelo, njegov trud i vizija... Mislite da će Budihovac biti bolji kad kapetan fini na Prilovo? Neće. Niknut će neki resort, ne bojte se! I tima će smrdit ovce i kokoši...

Ajmo mi vidit kapetana izbliza! Pita me Peter, Nizozemac kojeg je "dopala" Hrvatska, znam li kapetana, kakav je... Veliko srce, dug jezik! - odgovaram. Smije se Peter odobravajući, ma potvrdno klima glavom i kapetan. A da znate kako je počelo njihovo poznanstvo, pa potom i prijateljstvo... Prvo se nije da čoviku ni popišat, potira ga... Neću dalje, ne volim pisat, volim snimat...

Dakle, vodim vas u raj u kojem žive grešni ljudi, a u njima - dobrota.

Zelena špilja (otok Vis) i njeni čuvari

Jutros mi se posrećilo da napravim đitu Kut - Budihovac - Zelena špilja - Kut... Kod kapetana na Budihovcu bilo je sadržajno i osebujno, a zar može drugačije? Treba mi vremena i pameti za to izmontirat. Za sada vam nudim "benigni" obilazak Zelene špilje...

Dečkima koji obavljaju poslove kontrole ulaska i naplate posjeta Zelenoj špilji svaka čast. Baš terenski uvjeti s velikim T. Bilo bi dobro da to oni čiji radni dan započinje u klimatiziranoj kancelariji i jutarnjom kavom to ne zaborave...

 

Obavijest - Stanovi POS-a

Dana 22. rujna 2020. (utorak) u 18,30 sati u Hrvatskom domu u Visu održati će se prezentacija u vezi buduće građevine iz programa POS-a.

Prezentaciju će održati predstavnici APN-a, banaka, te Grada Visa, a podijeliti će se i katalozi stanova.

Pogledajte i link u nastavku: http://apn.hr/izgradnja-stanova/pos-vis-obavijest-kandidatima-liste-reda-prvenstva-grada-visa

Vis je bajka. Na Visu djeca lete...

Za mene je Vis više od bajke...Nemam ni izraz kojim bi ga opisala...5 godina radila sam sezonski na otoku, svaki put kad bi došla, srce bi se napunilo, kao da dolazim kući. Svaki put kad bi odlazila, pobjegla bi mi suza. Otok ima svoju energiju, jaku, kao da sam sebe čuva. Pročišćuje... Leptiri koji svuda lete daju mi osjećaj raja...Ljudi su dobri. Svaki put kad bi došla, bili su mi nekako mlađi...Otok kao da liječi...Hvala mu.  (Nikolina Hinić)