Evo jedne zanimljive priče iz pera gospodina Jurice Ivčevića, priče koju je objavio u fb grupi Poje i Pojori. Inače, na Juricu mi je jedne prigode Goran Mladineo skrenuo pažnju ističući zanimljivost njega kao osobe, te njegova pripovjedačkog potencijala...
Podhumlje, Pri Pribacićevo
Ulaz u veliko imanje pok.Bartula i Tonine Pribačić
Svi znamo priču sa filokserom koja je bila zahvatila otok Vis početkom prošlog stoljeća. Vinova loza, koja je bila fundamentalna kategorija života Poja, sušila se i umirala. Žitelji su se našli kao ribe na suhom. Trebalo je disati,trebalo je jesti,a zraka i hrane jako malo. Nastupio je veliki egzodus. Bježalo se na sve strane, a najviše u Ameriku. Tako je i Bartul Pribačić sa svojom braćom uzeo ranac na leđa, ostavio iza sebe ženu Toninu sa sinom Petrom i krenuo u svijet.
Pribačići su imali ogromno imanje, vinograde, maslinike, kuće, uvala Vini buk je bila cijela njihova sa ogromnim vinogradom i kućicom. Najprije su odlazili supruzi, a kasnije su se "dizali"supruge i djeca. Izbjegličke rute su bile uhodane. Pravac je bila Amerika,Aljaska. Pribačići su na Aljasci lovili ribu.Bartul, koji je bio boležljive prirode, stajao je kod kuće i braći kuhao i spremao. Tonini su stizali česti pozivi za Ameriku, ali ona ih je odbijala. Svoj zavičaj, svoje ognjište, svoju zemlju, masline, svoje sike nije joj se ostavljalo. Tako je Bartul poslije 10 godina odlučio napustiti Ameriku i vratiti se svojoj Tonini i sinu Petru.
Prilikom odlaska braća su ga korektno nagradila za logistiku koju im je pružao. Kožni remen, opasać,koji je po cijeloj dužini imao male novčanike sa kopčama, napunili su mu sa krupnim novčanicama dolara. Uz to bilo je i dosta zlatnog nakita, prstenja, naušnica, ogrlica.... Na prstenjima je pisalo Aljaska, a bio je i jedan privjesak u obliku velike zlatne ribe.
Dolaskom na Vis dolarima se podigao , u betonu, kat potleušice. A s vremenom proširila se i familija, došla je kćer Anka i sin Dragutin kojeg su zvali Mlaji. U izuzetno teškim prijeratnim i poslijeratnim okolnostima Pribačići su brodili. Lovili su ribu,posebno su bili vješti u ulovu salpi sa "rucijokom". Sakupili bi drva za roštilj, pa bi na kobili Tonina nosila u Komižu prodavati gospojama. Često se je prakticiralo i zaduživanje u dućanu,na tekicu. Pribačići su bili i pčelari,imali su dosta košnica i prodavali med, čak su odlazili na Korčulu. Imali su zanatske sklonosti, bili su samouki, znali su zidati,šalovati, pokrivati krovove, loviti ribu....u nedostatku drva Petar je bio izradio košnice za pčele od betona, znao je šalovati stepenice Postoji priča da je prije 450 godina prvi pop u Komiži bio Pribačić.
Danas njihovo imanje u Podhumlju nije zapušteno.Tradiciju čuvanja i nenapuštanja ognjišta nastavila je njihova unuka Antica sa familijom. Okućnica je puna prekrasnog i njegovanog cvijeća, povrća, voćaka. A nastavila se i tradicija prodaje vina,prošeka,maslinovog ulja....
Izvor: Poje i Pojori
Autor, administrator stranice Poje i Pojori: Jurica Ivčević
