Gotovo je. Dolazi Bruno. - govori mi jutros Katarina dok smo čekali red u Škokića. Gotova je specijalizacija. Četiri godine je trajalo... - ozarena srećom nastavlja Katarina. A kako i ne bi bila sretna. Obitelj je opet na okupu. Bruno će sad na mjesto Ivančice u Komižu, a vjerojatno do koju godinu i u Vis. Keti i Đoleta od mirovine dijeli tek par godina.
Od kad se s djecom vratila na Vis, a četvero ih je, nije joj bilo lako. Otac je u takvoj situaciji nezamjenjiv i njegova odsutnost teško pada. Spomenula je i veliku pomoć none Mire...
Bruno bi maksimalno koristio sate i minute kad bi vikendima bio uz obitelj. Sjećam se situacije kad je djeci montirao koš za košarku na kameni zid sve pogledavajući na sat da ne zakasni na trajekt. I nije uspio pričvrstiti onako kvalitetno kako je želio...
Kad drugi put dođem stavit ću jače vide.- dobacio je pred odlazak. To je i učinio.
I za kraj ostaje mi samo i javno čestitati Brunotu i obitelji. Ovako to sad glasi: Bruno Jurinović, dr. med., spec. obiteljske med. Čestitam doktore!
