Jučer je bio lip, sunčan dan što je za ovogodišnji svibanj prava rijetkost. Danas opet oblačno i kiša. Naravno da je gostiju manje nego lani. Ništa za to. Oni koji vole Vis vole ga i ovakvog. Pridružite mi se u vožnji Visom oko 11 sati...
Zove me žena i kaže da požurim doma. Smije se, kaže da me neko želi vidit, da će mi bit drago... I svega mi, bilo je. U stanu me dočekala brojna nenajavljena delegacija. Ma koja delegacija! Trećaši, prvopričesnici s poklonom. Zahvaljuju mi na fotografijama i videu s prve pričesti. Hvala barba Nikola!
Eto, tako je bilo. A sad, di s poklonom? Sreća za "ljetnu rezidenciju" i ponaru. Baš se uklopilo. Hvala dico, hvala roditelji!
(Najteže je bilo izabrati sliku od njih pet, šest, koliko sam puta škljocnuo. Znate ono; grimase, rogovi iza glave... :))
Cijelu foto galeriju pogledajte - OVDJE!
Povuklo me predvečer učiniti đir prema Lučici i popeti se skalinima uz HEP-ovo odmaralište do obilaznice. Nešto su stali radovi u zadnje vrime.
Zemlja isparava, sumaglica je i nisu baš uvjeti za čistu, oštru fotografiju. Momo, Sanja i kuja grabe put Češke vile. Zabilježim to, a Momo će u šali, prijekorno, na račun kuje:
- Možete i napisat da već osam godina svaki dan zbog nje šetam ovuda.
I istina je to. On je jedan od odgovornijih vlasnika pasa u Visu. U svakom pogledu.
Ne mogu proći obilaznicom a da ne usmjerim objektiv prema Ciprijanu. Lipi naš kuški kampanel.
Vala pod zadnjim zracima sunca. Plivarica zapasala. Bit će palamidi.
Zemlja isparava, sumaglica je i nisu baš uvjeti za čistu, oštru fotografiju. Momo, Sanja i kuja grabe put Češke vile. Zabilježim to, a Momo će u šali, prijekorno, na račun kuje:
- Možete i napisat da već osam godina svaki dan zbog nje šetam ovuda.
I istina je to. On je jedan od odgovornijih vlasnika pasa u Visu. U svakom pogledu.
Ne mogu proći obilaznicom a da ne usmjerim objektiv prema Ciprijanu. Lipi naš kuški kampanel.
Vala pod zadnjim zracima sunca. Plivarica zapasala. Bit će palamidi.
Više od 200 fotografije snimljenih u razdoblju 2017-2019 nasumično posloženih u video format. Kad se zaželite Kuta, Visa... samo pustite ovaj video i nećete požaliti. Čeka vas mnogo poznatih ljudi i mjesta.
Danas je, povodom obilježavanja 75 godina od obnove HŠK Hajduk na otoku Visu, u atriju zgrade gradske uprave u Visu otkrivena spomen ploča i otvorena izložba u čast dr. Šime Poduje. Zajednički su to upriličili HNK Hajduk i Grad Vis. Pogledajte video!
Dr. ŠIME PODUJE
(Vis, 19. svibnja 1905. – Split, 31. listopada 1966.)
Rođen je 19. svibnja 1905. godine u Visu. Za momčad Hajduka debitirao je 1922. godine i za nju nastupao do 1931. godine ukupno odigravši za svoj najdraži klub 226 utakmica i postigavši 87 zgoditaka. Bio je član šampionskih momčadi Hajduka koje su 1927. i 1929. godine Splitu donijele prve titule prvaka države u nogometu. Cijeloga života bio je vezan za Hajduk, ponajprije kao nogometaš, a kasnije kao nogometni stručnjak ili klupski dužnosnik, neko vrijeme i aktivan nogometni sudac.
Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je kao nogometaš Hajduka od 1924. do 1927. godine 3 puta, debitiravši 28. rujna 1924. godine u prijateljskoj utakmici protiv Čehoslovačke u Zagrebu (0:2) kad su bijeli činili cijelu reprezentaciju (osim vratara), a od dresa reprezentacije oprostio se 31. srpnja 1927. godine u prijateljskoj utakmici također protiv Čehoslovačke, ovaj put u Beogradu (1:1).
Nogometna karijera dr. Šime Poduje bila je puna pohvala i priznanja, bez opomene, bez isključenja, bez kažnjavanja. U pravom smislu riječi, nogometni gospodin. Bio je provjereni pripadnik stare škole nogometa, a po nekim odlikama mogao je zauzeti mjesto i u suvremenom sustavu igre. Njegovo je znanje dolazilo do izražaja, tim više što je bio brz igrač. Rijetko je kad u povijesti kluba bilo tako uigrane desne strane napada kao što je bio par Tonči Bonačić – Šime Poduje. Igrao je uvijek za Hajduk, jedino je za vrijeme studiranja nastupao u prijateljskim susretima za Primorje i Iliriju, a kratko vrijeme i za Građanski.
Kad su ga sijede vlasi bacile u aut, nikamo nije mogao otići. Shvativši da u sebi zauvijek ostaje zarobljenik svog Hajduka, započinje drugu karijeru, ništa manje plodnu od one prve. Dapače, bile su to duge godine jedne neviđene aktivnosti neumornoga klupskoga rukovoditelja, stručnjaka, organizatora, poliglota koji je govorio pet stranih jezika. Bavio se i sportskom publicistikom, suautor je prve i druge klupske monografije, a po povratku Hajduka iz Južne Amerike 1931. godine, zajedno s bratom Veljkom i Leom Lemešićem, objavljuje prvu knjigu o Hajduku pod nazivom Hajduk u Južnoj Americi. U Splitu je 1929. godine počeo izdavati polumjesečnik Football namijenjen promidžbi nogometa, a izvještavao je za zagrebačke i beogradske sportske novine. Bio je živa enciklopedija Hajduka.
Po struci je bio diplomirani pravnik, imao je odvjetnički ured u Splitu. Bio je počasni Hajdukov predsjednik i član uprave kluba kad je Hrvatski športski klub Hajduk na Svetoga Duju 1944. godine obnovljen na otoku Visu, gdje je dr. Poduje bio ključni čovjek obnove. Obnašao je dužnosti u višim sportskim tijelima, a odigrao je i veliku ulogu u borbi za ravnopravnost hrvatskih klubova u staroj Jugoslaviji.
Kad je u Zagrebu 14. svibnja 1939. godine osnovana Hrvatska športska sloga, u skupštinu tog najvišeg sportskog foruma tadašnje Banovine Hrvatske izabrani su iz Hajduka dr. Šime Poduje i inž. Fabjan Kaliterna. Uza sve to treba napomenuti da je dr. Šime Poduje, zajedno s najvećim sportskim uglednicima Splita tog vremena, 1937. godine podržao osnivanje HVK-a Split (Hrvatskog veslačkoga kluba).
Sudjelovao je na prvom poslijeratnom FIFA-inu kongresu u srpnju 1946. u Luksemburgu, na kojemu je donesena odluka da se iduće Svjetsko prvenstvo 1950., održi u Brazilu što dovoljno govori koliko je dr. Poduje bio cijenjen i u međunarodnim sportskim tijelima. Obavljao je dužnost trenera nekoliko momčadi u splitskom okruženju. Šime Poduje bio je doista posebna osoba hrvatskog nogometa i sporta uopće. Bio je ponajprije nogometni gospodin na terenu, jedan od najvećih nogometnih autoriteta u povijesti Hajduka i hrvatskoga nogometa u cijelosti. Kako je zapisano u nekrologu prigodom njegove smrti, Šime Poduje obilježio je jedno doba, a u vrijeme njegove igre na terenu je vladao duh posebne ljudskosti kojem je on davao neprocjenjiv doprinos. Mnoge su godine prošle i toliko je toga iščezlo, ali on je do kraja života bio vjeran sebi. U zamahu početne komercijalizacije sporta, kad su se stari asovi povukli, ovako ili onako, dr. Šime Poduje bio je posljednji Mohikanac onoga divnog, romantičnog nogometa i vječni zaljubljenik prave igre i svog Hajduka.
Umro je u Splitu 31. listopada 1966. godine dok je gledao sportski pregled, baš u trenutku prikazivanja reportaže s utakmice Hajduk – Čelik. Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.
Jurica Gizdić
Šime Poduje kao nogometaš
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)
Popularni postovi
-
Kad na Vis ne bi doseljavali ljudi iz ostatka Hrvatske, BiH i svijeta i kad bi na otoku kao jedini pokazatelj vrijedio vitalni indeks (broj ... -
I prije nego sam ušao u Kulturni centar na predstavljanje knjige poezije već su mi se oči i objektiv fotoaparata nauživali poezije same... -
Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error sit voluptatem accusantium doloremque laudantium, totam rem aperiam, eaque ipsa quae ab... -
Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error sit voluptatem accusantium doloremque laudantium, totam rem aperiam, eaque ipsa quae a... -
Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error sit voluptatem accusantium doloremque laudantium, totam rem aperiam, eaque ipsa quae ab i... -
Poznato je da su objektivi skupi, a širokokutni su uvijek u trendu, posebice kod snimanja interijera, soba, apartmana, vila... Podrazumijeva... -
Na Kutu, nasuprot restorana Val, otvorena je nova butiga u kojoj se nudi piće, gulošćine, suveniri... I još p...
