Pjesnikinja iz Kuta: Draga Vojković Cepotova (2)

Obećao sam Dragi da ću je kad prođe Torgom, a fotoaparat bude pri ruci, snimiti kako recitira svoje pjesme. Danas je bila prigoda i nisam požalio, a nećete ni vi pogledate li i poslušate našu Dragu, pjesnikinju iz Kuta.

 

Hvala barba Nikola!

Zove me žena i kaže da požurim doma. Smije se, kaže da me neko želi vidit, da će mi bit drago... I svega mi, bilo je. U stanu me dočekala brojna nenajavljena delegacija. Ma koja delegacija! Trećaši, prvopričesnici s poklonom. Zahvaljuju mi na fotografijama  i videu s prve pričesti. Hvala barba Nikola!

Eto, tako je bilo. A sad, di s poklonom? Sreća za "ljetnu rezidenciju" i ponaru. Baš se uklopilo. Hvala dico, hvala roditelji!

(Najteže je bilo izabrati sliku od njih pet, šest, koliko sam puta škljocnuo. Znate ono; grimase, rogovi iza glave... :))

VIS: 12 prvopričesnika primilo prvu svetu pričest

Galerija fotografija - OVDJE!

"Drama" na Visu: Sirene, vatra...

U 17 sati zvuci sirena zaparali su viško nebo. Jake snage DVD-a Vis krenule su u okršaj s vatrom i u borbu za spas ljudskih života. Dobro opremljeni i uvježbani rutinirano su obavili svoju zadaću i zaslužili pljesak. Naravno, bila je to vježba. Pokazna vježba edukativnog i promotivnog karaktera na radost najmlađih koji su na dar dobili majice i balone koji će ih podsjetiti da se s vatrom nije za igrati.

Cijelu foto galeriju pogledajte - OVDJE!

Foto šetnja - 20190509

Povuklo me predvečer učiniti đir prema Lučici i popeti se skalinima uz HEP-ovo odmaralište do obilaznice. Nešto su stali radovi u zadnje vrime.

Zemlja isparava, sumaglica je i nisu baš uvjeti za čistu, oštru fotografiju. Momo, Sanja i kuja grabe put Češke vile.  Zabilježim to, a Momo će u šali, prijekorno, na račun kuje:
- Možete i napisat da već osam godina svaki dan zbog nje šetam ovuda.
I istina je to. On je jedan od odgovornijih vlasnika pasa u Visu. U svakom pogledu.

Ne mogu proći obilaznicom a da ne usmjerim objektiv prema Ciprijanu. Lipi naš kuški kampanel.

Vala pod zadnjim zracima sunca. Plivarica zapasala. Bit će palamidi.

Mega foto album "ISSA-VIS-Kut"

Više od 200 fotografije snimljenih u razdoblju 2017-2019 nasumično posloženih u video format. Kad se zaželite Kuta, Visa... samo pustite ovaj video i nećete požaliti. Čeka vas mnogo poznatih ljudi i mjesta.

Otkrivena spomen ploča posvećena dr. Šimi Poduji

Danas je, povodom obilježavanja 75 godina od obnove HŠK Hajduk na otoku Visu, u atriju zgrade gradske uprave u Visu otkrivena spomen ploča i otvorena izložba u čast dr. Šime Poduje. Zajednički su to upriličili HNK Hajduk i Grad Vis. Pogledajte video!

Dr. Šime Poduje

Dr. ŠIME PODUJE

(Vis, 19. svibnja 1905. – Split, 31. listopada 1966.)

Šime Poduje izuzetno je značajna osoba hrvatskog nogometa, a mogli bismo bez pretjerivanja reći i hrvatskog sporta u cijelosti. Igrao je na poziciji napadača i bio je jugoslavenski nogometni reprezentativac.
Rođen je 19. svibnja 1905. godine u Visu. Za momčad Hajduka debitirao je 1922. godine i za nju nastupao do 1931. godine ukupno odigravši za svoj najdraži klub 226 utakmica i postigavši 87 zgoditaka. Bio je član šampionskih momčadi Hajduka koje su 1927. i 1929. godine Splitu donijele prve titule prvaka države u nogometu. Cijeloga života bio je vezan za Hajduk, ponajprije kao nogometaš, a kasnije kao nogometni stručnjak ili klupski dužnosnik, neko vrijeme i aktivan nogometni sudac.
Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je kao nogometaš Hajduka od 1924. do 1927. godine 3 puta, debitiravši 28. rujna 1924. godine u prijateljskoj utakmici protiv Čehoslovačke u Zagrebu (0:2) kad su bijeli činili cijelu reprezentaciju (osim vratara), a od dresa reprezentacije oprostio se 31. srpnja 1927. godine u prijateljskoj utakmici također protiv Čehoslovačke, ovaj put u Beogradu (1:1).
Nogometna karijera dr. Šime Poduje bila je puna pohvala i priznanja, bez opomene, bez isključenja, bez kažnjavanja. U pravom smislu riječi, nogometni gospodin. Bio je provjereni pripadnik stare škole nogometa, a po nekim odlikama mogao je zauzeti mjesto i u suvremenom sustavu igre. Njegovo je znanje dolazilo do izražaja, tim više što je bio brz igrač. Rijetko je kad u povijesti kluba bilo tako uigrane desne strane napada kao što je bio par Tonči Bonačić – Šime Poduje. Igrao je uvijek za Hajduk, jedino je za vrijeme studiranja nastupao u prijateljskim susretima za Primorje i Iliriju, a kratko vrijeme i za Građanski.
Kad su ga sijede vlasi bacile u aut, nikamo nije mogao otići. Shvativši da u sebi zauvijek ostaje zarobljenik svog Hajduka, započinje drugu karijeru, ništa manje plodnu od one prve. Dapače, bile su to duge godine jedne neviđene aktivnosti neumornoga klupskoga rukovoditelja, stručnjaka, organizatora, poliglota koji je govorio pet stranih jezika. Bavio se i sportskom publicistikom, suautor je prve i druge klupske monografije, a po povratku Hajduka iz Južne Amerike 1931. godine, zajedno s bratom Veljkom i Leom Lemešićem, objavljuje prvu knjigu o Hajduku pod nazivom Hajduk u Južnoj Americi. U Splitu je 1929. godine počeo izdavati polumjesečnik Football namijenjen promidžbi nogometa, a izvještavao je za zagrebačke i beogradske sportske novine. Bio je živa enciklopedija Hajduka.
Po struci je bio diplomirani pravnik, imao je odvjetnički ured u Splitu. Bio je počasni Hajdukov predsjednik i član uprave kluba kad je Hrvatski športski klub Hajduk na Svetoga Duju 1944. godine obnovljen na otoku Visu, gdje je dr. Poduje bio  ključni čovjek obnove.  Obnašao je dužnosti u višim sportskim tijelima, a odigrao je i veliku ulogu u borbi za ravnopravnost hrvatskih klubova u staroj Jugoslaviji.
Kad je u Zagrebu 14. svibnja 1939. godine osnovana Hrvatska športska sloga, u skupštinu tog najvišeg sportskog foruma tadašnje Banovine Hrvatske izabrani su iz Hajduka dr. Šime Poduje i inž. Fabjan Kaliterna. Uza sve to treba napomenuti da je dr. Šime Poduje, zajedno s najvećim sportskim uglednicima Splita tog vremena, 1937. godine podržao osnivanje HVK-a Split (Hrvatskog veslačkoga kluba).
Sudjelovao je na prvom poslijeratnom FIFA-inu kongresu u srpnju 1946. u Luksemburgu, na kojemu je donesena odluka da se iduće Svjetsko prvenstvo 1950., održi u Brazilu što dovoljno govori koliko je dr. Poduje bio cijenjen i u međunarodnim sportskim tijelima. Obavljao je dužnost trenera nekoliko momčadi u splitskom okruženju. Šime Poduje bio je doista posebna osoba hrvatskog nogometa i sporta uopće. Bio je ponajprije nogometni gospodin na terenu, jedan od najvećih nogometnih autoriteta u povijesti Hajduka i hrvatskoga nogometa u cijelosti. Kako je zapisano u nekrologu prigodom njegove smrti, Šime Poduje obilježio je jedno doba, a u vrijeme njegove igre na terenu je vladao duh posebne ljudskosti kojem je on davao neprocjenjiv doprinos. Mnoge su godine prošle i toliko je toga iščezlo, ali on je do kraja života bio vjeran sebi. U zamahu početne komercijalizacije sporta, kad su se stari asovi povukli, ovako ili onako, dr. Šime Poduje bio je posljednji Mohikanac onoga divnog, romantičnog nogometa i vječni zaljubljenik prave igre i svog Hajduka.
Umro je u Splitu 31. listopada 1966. godine dok je gledao sportski pregled, baš u trenutku prikazivanja reportaže s utakmice Hajduk – Čelik. Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.

Jurica Gizdić

Šime Poduje kao nogometaš

"Domaši" u Hrvatskom domu 9. svibnja

ZIMSKI TEATAR NA VISU: DOMAŠI

U četvrtak, 9.svibnja s početkom u 19h u Hrvatskom domu u Visu održat će se autorska predstava Ane-Marije Veselčić „Domaši“.

Domaši je kolokvijalni naziv za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi koja odrastaju u domovima. Prema posljednjim podacima, u Republici Hrvatskoj je u domovima smješteno oko 800 djece koja s napunjenih 18, a u najboljem slučaju s 21 godinom, gube pravo na smještaj i brigu pri ustanovama.

Domaši je autorska predstava nastala kao diplomska ispitna produkcija na Umjetničkoj akademiji u Splitu, pri Odjelu za kazališnu umjetnost, smjer gluma, pod mentorstvom profesora Gorana Golovka.

Domaši je predstava o nevidljivoj djeci. O djeci za koju su moguće bolje opcije od ostanka u domu, ali dok se sustav usustavljuje, dok zaprima, protokolira i obrađuje papire, njihovo djetinjstvo je na čekaju. Većina ih tako dočeka punoljetnosti kada izlaze u svijet bez ikakvog doma i počinju skrbiti sami o sebi.

„Iz naše rupe izađeš kad imaš osamnaest godina. Osim ako ideš na fakultet, pa budeš u domskom stanu. Moj brat Dario će tu bit još deset godina i onda ja još dvije i onda ćemo oboje bit samostalni. Meni je to baš smiješno. U ponoć ti bude rođendan, napuniš osamnaest, dobiješ svoje papire, spakiraš stvari i ideš bit samostalan.“ Lela, 6. g. (ulomak iz teksta predstave)

Domaši su stvarni, postoje zapravo i ovo je njihova priča.

Tekst, režija, izvedba: Ana Marija Veselčić
Mentor: Goran Golovko, izv. prof.
Oblikovanje svjetla: Lucijan Roki
Produkcija: GKL Split i Umjetnička akademija Split

Više o predstavi: https://gkl-split.hr/predstava/domasi

Predstava gostuje u sklopu programa "Zimski teatar na Visu" koji provodi Umjetnička organizacija BESA uz podršku Ministarstva kulture.

Cijena ulaznice: 40kn (za učenike srednje škole 30kn)
Prodaja na blagajni prije početka predstave.

Više info: Facebook event

Prst u oko: Rizi bizi na ulici

Netko (podaci poznati "redakciji") je svoj kulinarski uradak bacio u koš za smeće koji nije namijenjen za tu vrstu otpada. Mačke skitnice izvukle su ga iz koša da bi se pogostile. Nisu baš bile oduševljene, no to je manje bitno. Ostao je nered, nepotrebni nered i to baš u nedjelju, kad ni dućan ni Burkić ne rade, a kontejneri su samo 50 m dalje.

Ljubazno molim toga Nekoga da to više ne radi.

.

Hrvatska zora br. 80 u e-izdanju

foto: Željko Vojković

Srela me danas Dobrila i, predbacujući mi, kaže:
- Niste došli na Zoru.
- Eto, nisam. Dogodi se. Nije to neki problem.
- Kako nije. To je tragedija. Zovu  me da ništa nisu vidili.
- Zar Marin nije bio?
- Nije. Samo Vojković. A on je stavio samo nekoliko slika.

I kako sad odobrovoljiti Dobrilu i sve one koji su očekivali neki prilog s promocije. Možda ovako? (Samo ovaj put jer bi inače pala prodaja.)

Tko ima dobar laptop i stavi video na full screen može gotovo sve pročitati...