Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja

Kao i svake godine ispratio sam kolonu iz Kuta s par fotografija i video kadrova. Dalje će Marinko, a ja ću na Luku malo poslije. U međuvremenu ću pogledati dokumentarni film General i džentlmen o generalu Petru Stipetiću. Sretan vam Dan pobjede...!

[ads-post]

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja

Kao i svake godine ispratio sam kolonu iz Kuta s par fotografija i video kadrova. Dalje će Marinko, a ja ću na Luku malo poslije. U međuvremenu ću pogledati dokumentarni film General i džentlmen o generalu Petru Stipetiću. Sretan vam Dan pobjede...!

Laknulo mi je, zna mala

    Natalia Borčić

Prazna zidna ploha iznad pozornice viškog Hrvatskog doma predana je u ruke mlade viške akademske slikarice Natalie Borčić. Ovih dana ona korača skelom i "pituraje" srce viške povijesti, kulture, tradicije... Pinelom dira samu dušu grada Visa. Ogromna je to odgovornost i sumnjičavo sam skupio obrve kad sam kročio u dvoranu i podigao pogled. Nisam znao na što ću naići i, naravno, pitao sam se je li se ovi "ludi" viški gradonačelnik malo zaletio. Iznenadi on tako samovoljnim odlukama slijedeći neki svoj instinkt, pa ispadne dobro. Ali ne mora to uvik bit tako...

Prvo se našalim s Nataliom da njoj nisu ni trebali stavljati skelu, a onda mi pogled padne na težoka, ženu, tovara i kozu koji su se nadvili nad, zasad, tek naslućenu cijelu višku valu. Topli sepia tonovi zrače respektom prema grandioznom zdanju i ambijentu, bez težnje da se preagresivno istaknu, bez težnje da zasjene... Blago, toplo, kao velika stara požutjela fotografija ili kartolina. Laknulo mi je. Odmah sam rekao Natalii da se meni sviđa. I bilo mi je lakše nastaviti snimati i razgovarati.

Iz Natalijine skice saznajem da će se tu vidjeti i bačve na rivi i ribar i Viška bitka..., ali da ne otkrivam više. Sačekajmo do rujna!

[ads-post]

Laknulo mi je, zna mala

    Natalia Borčić

Prazna zidna ploha iznad pozornice viškog Hrvatskog doma predana je u ruke mlade viške akademske slikarice Natalie Borčić. Ovih dana ona korača skelom i "pituraje" srce viške povijesti, kulture, tradicije... Pinelom dira samu dušu grada Visa. Ogromna je to odgovornost i sumnjičavo sam skupio obrve kad sam kročio u dvoranu i podigao pogled. Nisam znao na što ću naići i, naravno, pitao sam se je li se ovi "ludi" viški gradonačelnik malo zaletio. Iznenadi on tako samovoljnim odlukama slijedeći neki svoj instinkt, pa ispadne dobro. Ali ne mora to uvik bit tako...

Prvo se našalim s Nataliom da njoj nisu ni trebali stavljati skelu, a onda mi pogled padne na težoka, ženu, tovara i kozu koji su se nadvili nad, zasad, tek naslućenu cijelu višku valu. Topli sepia tonovi zrače respektom prema grandioznom zdanju i ambijentu, bez težnje da se preagresivno istaknu, bez težnje da zasjene... Blago, toplo, kao velika stara požutjela fotografija ili kartolina. Laknulo mi je. Odmah sam rekao Natalii da se meni sviđa. I bilo mi je lakše nastaviti snimati i razgovarati.

Iz Natalijine skice saznajem da će se tu vidjeti i bačve na rivi i ribar i Viška bitka..., ali da ne otkrivam više. Sačekajmo do rujna!

Za Olivera je gorilo more (Hvarani i Višani)

Da san zna da ko iz Kuta ide brodicom ispratiti Olivera na njegovoj posljednjoj plovidbi možda bi se i ukrca da vidim kako more gori pozdravljajući legendu... Ovako, zahvaljujući Ani, došao sam u posjed videa koji će vam to dočarati. 

Ako van je priša skočite odma na 5:40

Da umra Oliver!? Pričajte vi to nekom drugom...

Dina Levačić je uspjela, a mi baš i nismo

Nepristojno je napisati naslov Dina nije uspjela. Uspjela je. Preplivala je 51 km! Da je skočila s Hosta, umjesto s viške rive, do cilja bi joj trebala 2 kilometra manje. A tada, tko zna? Dina, ti si heroj! Heroina!

Ako se spominje neuspjeh onda ga u nekoj mjeri treba pripisati svima nama. Premlaka medijska najava i promocija, skroman ispraćaj u Visu, skromno medijsko praćenje na ruti plivanja... Mislim da nije u potrebnoj mjeri prepoznata veličina njene sportske misije. (n.k.)

Foto: Slobodna Dalmacija