Napisao:
Jurica IvčevićIme mu je bilo Luka Klarić.Luka je bio vozač i dobri duh plavog školskog autobusa koji je svako jutro odvozio i dovozio djecu iz viških polja u školu, u Vis, koja se zvala,kako bi drugačije mogla, nego "Maršal Tito",.Zanimljive su bile te svakodnevne vožnje u autobusu krcatom djece.Svako jutro bi dobri barba Luka po mraku, počeo skupljati djecu.Najprije bi pokupio hrpice učenika iz Podstražja i Rukavca,zatim bi došao u Podhumlje, gdje bi se okrenuo kod stare škole,i u 6 i 15 je bio polazak prema Visu.
Zatim su slijedile autobusne postaje Podšpilje,Dračevo polje,Plisko polje i na kraju Podselje na kojima su učenici lijeno ulazili u toplu utrobu autobusa pospani i mrzovoljni od najranijeg jutarnjeg ustajanja.Taj plavi autobus bio je poput neke institucije,bio je kontakt "djece polja" sa jednom drugom razinom civilizacije.Sva ta djeca osjećala su jednu latentnu inferiornost naspram djece koja su živjela u gradu Visu.
U autobusu se je sjedilo po troje na sjedalima koja su za dvoje. Vladao je skoro savršen red.Najstariji i najzreliji učenik je bio kondukter koji je bio zadužen za otvaranje i zatvaranje vrata kao i za red.Dugo vremena je tu funkciju obavljao jedan Jakša iz Podstražja.Imali smo i dežurnu svakodnevnu zabavljačicu.To je bila Vjera Marinković iz Podhumlja.Od početka pa do kraja vožnje nije prestajala pjevati.Koncertni program se sastojao od hitova koje bi u to vrijeme iznjedrio splitski festival.Obožavala je Terezu.Posebno joj je bio omiljen hit "Nono moj dobri nono".Izvodila ga je nekoliko puta za vrijeme vožnje ,i to na talijanski.Znala je sve tekstove do riječi na pamet.Bila je jako muzikalna, izoštrenog sluha i lijepe boje glasa.
Ovo dolje su učenici osmog,završnog razreda, rođeni 1955.godine,a ovo je slika iz 1969.godine.Zanimljivo je da je razred brojao preko trideset učenika.Više od trideset posto su bili djeca jugooficira.
Na ovoj slici svih ne prepoznajem.Ja,Jurica Ivčević ,sam drugi s lijeva ,a do mene lijevo je Mićo Bralić.
