Riječi su to mudre, vremešne gospođe u čiji dojam ne sumnjam. I još mi kaže da nisam baš kritičan u posljednje vrijeme. I s tim se mogu složiti. Ne upuštajući se u dublju raspravu oko tih stvari, nastavljam se družiti sa svojim Nikonom. Tko će gospođi sad objašnjavati... Ovih par mjeseci najbolje je bilo mučat.
Dogodilo se, eto, da smo naslabiji kad je najzahtjevnije. Direktor na odlasku, bez motiva... Direktorica u dolasku, bez kompetencija... A opet, tko zna? Možda postane naša Ljubica Vrdoljak! Volim tako mislit. I Mateta i Ines sam učio držati stolnoteniski reket, vući forhend i bekend spin... Na natjecanjima, Mate je znao gubiti već dobiveno, Ines dobivati već izgubljeno.
Radica drži sve konce u rukama i povukao je hazarderski potez. Ines prihvatila izazov. Znam, mnogi bi ove dvije rečenice oblikovali slikovitije i "sočnije". Tko im brani? Uistinu me zanima kako će se stvari razvijati. To ne znači da ću se previše petljati u to. No, bude li pozitivnih stvari zašto ih ne poduprijeti i promovirati. Onih koji će se fokusirati na negativnosti sigurno neće nedostajati. Takav smo narod.
P.S. A da svatko oko svog štekata malo opere, počisti... da trgovci provjere stanje ispred ulaza u dućan, koš... da se za one kojekakve "čorbe" iz restorana (a na Kutu ih bogme ima!) organizira posebno skupljanje oko ponoći...
Podloza nikad šporkija, masnija, zamazanija... Srića za Burkića, pa je bar sve pometeno.