Kad odlučim štogod napisati uz fotografije ili video uradak ne opterećujem se previše sistematičnošću i uobičajenom formom, već pustim da i mene samog iznenade rečenice koje će uslijediti. Kad smo kod iznenađenja za jedno treba zahvaliti Robertotu. Jutros je s ribom pristao na kušku rivu. Tako je riješen obid - menule i ušate, a bez da idem na Luku.
Na fotografiji koju vidite dolje trebale su se naći samo rodice Asija i Maja koje su se uputile na trajekt (na Visu su se našle povodom sahrane Joška Repanića), a kako su se na rivi zatekli Dobrila i Pero i primjerci posljednjeg broja Hrvatske zore objedinili smo ih sve na jednoj fotki. Eto, mala reklama za Zoru.
Maji ne treba reklama. Ona je već brend. Humanitarni brend. Maja Budrović (za one koji je ne poznaju - na slici je prva zdesna) je Forka s brojnim rodbinskim vezama na Visu i odnedavno dobitnica priznanja - počasni član Crvenog križa. Iza nje je 45 godina humanitarnog rada, a inicijativa za spomenuto priznanje nije potekla iz Hvara nego iz središnjice u Zagrebu. Maja je ponos Hvara i Hrvatske. I nisam ovo saznao od nje nego, zamislite to, dok je Maja s Asijom hodala prema trajektu na radiju je upravo bio prilog o njoj, njenom humanitarnom radu i spomenutom priznanju.
Slijeva: Dobrila Cvitanović, Pero Karuza, Asija Darlić i Maja Budrović
Evo još jedna fotografija. Zbog bicikla. Ante je tek "kolateralna žrtva". A bicikl? O tome neki drugi put.
Ante Darlić
