Foto kalendar - veljača 2017

Ča je zakon vengo fantažija

Pave Pincetić Evo zanimljive teme za naše otočne blogere Nikola KežićMarinko Zubčić

Ovako mi (nam) se baci rukavica, ješka... putem Facebooka. Ma, kao prvo, nije to zanimljiva tema za otočne blogere, već prije svega za sve one koji imaju problem s brzinom rješavanja svojih zahtjeva i zainteresiranu javnost općenito. A što je meni ili Marinkotu zanimljivo, to znamo on i ja...

No, kako mi je Pave drag, najmanje što mogu učiniti je podijeliti njegovu muku (Izvor: Facebook)

Radovi u Smiderovu: Završiti do Poklada? Teško.

Nakon Vodovoda i odvodnje na gradilištu u Smiderovu od jutros su Matasovi radnici. Plitke vodovodne instalacije, sve zbrčkano, uska kola, brojne nenivelirane šahte... Zahtjevan zadatak završiti posao do Poklada. Nemoguć. Tako sam jutros razumio Matasa.

Radovi u Smiderovu: Završiti do Poklada? Teško.

Nakon Vodovoda i odvodnje na gradilištu u Smiderovu od jutros su Matasovi radnici. Plitke vodovodne instalacije, sve zbrčkano, uska kola, brojne nenivelirane šahte... Zahtjevan zadatak završiti posao do Poklada. Nemoguć. Tako sam jutros razumio Matasa.

Sretan rođendan šjor Ranko!

Ne znam primaju li se Gore rođendanske čestitke, ali lijepo je kad te se sjete... Tako je već uobičajeno
da se Višani sjete obljetnice rođenja viškog Voltairea ( barba Ranka, šjor Ranka, književnika Ranka Marinkovića ) i na dan njegova rođenja polože vijenac na njegovu rodnu kuću. Pojave se tu predstavnici Grada, Matice Hrvatske, Memorijalne zbirke RM, turističke zajednice Grada Visa, Siniša kao dežurni interpret, dvoje-troje Kućana i to je OK.

Ipak,pitam se, zar ne bi bilo primjereno da se ovom prigodom pojave tu i ravnateljice dviju viških škola, s nekoliko učenika iz jedne i druge škole koji su se istakli u nastavi hrvatskog jezika, neka od djelatnica gradske knjižnice...

Anči Fabijanović, voditeljica 'Memorijalne zbirke Ranko Marinković' i Dobrila Cvitanović, predsjednica ogranka Matice hrvatske u Visu

Goran Mladineo: Jakinov dvor, posljednji Jakša na Visu, partizani i Prošpera

Goran i Bavul zajedno čine kulturno povijesno blago otoka Visa. Uživam čitati prave male povijesne eseje koje Goran kao postove postavlja u FB grupi Bavul. Samo od ovakvih postova-eseja mogla bi se složiti knjiga. Evo jednog ...

Partizanski brod isprid Jakinovega paloca na Kut. U paloc je tijekom 1944. godine bilo sjedište Narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju. Vlasnici, plemić Dinko Jakša i njegova supruga Katica su za to vrime bili u zbjeg u El Shatt. Kad su se vrotili, u paloc nisu nošli ni pjate, a kamo li namještaj. Međutim, u roku od dvo-tri dona su sve vrotili nose i mogli komodno uselit u svoju kuću. Da bi shvatili kako su to uspili, tuko se vrotit desetak godišć nose, u vrime Kraljevine Jugoslavije.

Agrarna reforma je fameji Jakša vazela glavni izvor prihodi, njihovu zemju. Da bi nikako došli do pinez i ocuvali stil života na koji su bili navikli, sa lipin bokunima za izist i sluškinjima koje su to spremale, poceli su prodovat dil do dil paloca povratniku iz Amerike, Ivanu Puhaloviću. Međutim, iako već ni bilo puno pinez, sarca su još imali: darva im je nosi u dvor jedon siromašni težok iz Prismena, imenom Ive, a sa njim bi obično došla i njegova ćer, Prošpera. Kako nisu imali dicu, Dinko i Katica Jakša su molu Prošperu vazeli u paloc, da bi joj omogućili ipak bokun boji život nego u njenu kućicu sa puno braće i sestri, koje je otac jedva moga sve prihronit. Posli su je i posvojili.

I, tako, vrime je pasovalo, stiga je rat, Jakinovi su već ostarili, a Prošpera ih je cuvala. Priživili su i zbjeg. Cin su se vrotili, njihova mezimica koja je imala pametnu težošku glovu, a ni se puno ni strašila nikoga, odma je shvatila da nikakvi Partizani nisu njihove stvori vazeli sa sebon na kopno. To su ucinili Višani koji su lavurali u odbor. Pa se ona uputila od kuće do kuće i vrotila u paloc dobota sve ca je nestalo. Jedno je bilo vazest ništo iz prozne zgrade, drugo je bilo to daržat doma kad su vlasnici došli nose i sve znaju.

Šjor Dinko je umar 1946. godine, a šjora Katica 1949. godine, pa je tako nestalo i prezime Jakša sa Visa. Njihova Prošpera se udola za taljonskega vojnika koji je bi paso na bondu od Partizani i sa njim po ratu odselila u Itoliju.

Jakinov paloc danas ( dio u vlasništvu Ivane  Stancomb Meštrović, unuke slavnog kipara)

Goran Mladineo: Jakinov dvor, posljednji Jakša na Visu, partizani i Prošpera

Goran i Bavul zajedno čine kulturno povijesno blago otoka Visa. Uživam čitati prave male povijesne eseje koje Goran kao postove postavlja u FB grupi Bavul. Samo od ovakvih postova-eseja mogla bi se složiti knjiga. Evo jednog ...

Partizanski brod isprid Jakinovega paloca na Kut. U paloc je tijekom 1944. godine bilo sjedište Narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju. Vlasnici, plemić Dinko Jakša i njegova supruga Katica su za to vrime bili u zbjeg u El Shatt. Kad su se vrotili, u paloc nisu nošli ni pjate, a kamo li namještaj. Međutim, u roku od dvo-tri dona su sve vrotili nose i mogli komodno uselit u svoju kuću. Da bi shvatili kako su to uspili, tuko se vrotit desetak godišć nose, u vrime Kraljevine Jugoslavije.

Agrarna reforma je fameji Jakša vazela glavni izvor prihodi, njihovu zemju. Da bi nikako došli do pinez i ocuvali stil života na koji su bili navikli, sa lipin bokunima za izist i sluškinjima koje su to spremale, poceli su prodovat dil do dil paloca povratniku iz Amerike, Ivanu Puhaloviću. Međutim, iako već ni bilo puno pinez, sarca su još imali: darva im je nosi u dvor jedon siromašni težok iz Prismena, imenom Ive, a sa njim bi obično došla i njegova ćer, Prošpera. Kako nisu imali dicu, Dinko i Katica Jakša su molu Prošperu vazeli u paloc, da bi joj omogućili ipak bokun boji život nego u njenu kućicu sa puno braće i sestri, koje je otac jedva moga sve prihronit. Posli su je i posvojili.

I, tako, vrime je pasovalo, stiga je rat, Jakinovi su već ostarili, a Prošpera ih je cuvala. Priživili su i zbjeg. Cin su se vrotili, njihova mezimica koja je imala pametnu težošku glovu, a ni se puno ni strašila nikoga, odma je shvatila da nikakvi Partizani nisu njihove stvori vazeli sa sebon na kopno. To su ucinili Višani koji su lavurali u odbor. Pa se ona uputila od kuće do kuće i vrotila u paloc dobota sve ca je nestalo. Jedno je bilo vazest ništo iz prozne zgrade, drugo je bilo to daržat doma kad su vlasnici došli nose i sve znaju.

Šjor Dinko je umar 1946. godine, a šjora Katica 1949. godine, pa je tako nestalo i prezime Jakša sa Visa. Njihova Prošpera se udola za taljonskega vojnika koji je bi paso na bondu od Partizani i sa njim po ratu odselila u Itoliju.

Jakinov paloc danas ( dio u vlasništvu Ivane  Stancomb Meštrović, unuke slavnog kipara)

104. godišnjica rođenja Ranka Marinkovića - obavijest

Ranko Marinković (Vis, 22.veljače 1913. - Zagreb, 28.siječnja 2001.)

104. godišnjica rođenja Ranka Marinkovića - obavijest

Ranko Marinković (Vis, 22.veljače 1913. - Zagreb, 28.siječnja 2001.)

HVIDRA-a Vis: Prikupljanje humanitarne pomoći - obavijest

Naš broj: 21-17
U Visu, 21.02.2017.godine


Predmet: obavijest o prikupljanju humanitarne
pomoći – svima


Poštovani!


Udruga HVIDR-a Vis u suradnji s ZUHVIDR-a SDŽ organizira prikupljanje humanitarne pomoći za socijalnu samoposlugu u Vukovaru.

Prikupljaju se nepokvarljive namirnice, kao što su brašno, šećer, ulje, sol, riža, tjestenina, hrana u konzervi, dječja hrana, keksi i slično. Prikupljaju se i higijenske potrepštine kao što su sapuni, šamponi, deterdženti za robu, deterdženti za suđe, pelene, higijenski ulošci, wc papir i slično.

Pomoć se prikuplja zaključno sa subotom 25.02.2017.godine.

Kao i svaki put pomoć možete donijeti u ured udruge u Samogoru (prodaja plina) u vremenu od 08:00 do 15:00 sati, te u subotu od 08:00 do 12:00 sati.

Nadamo se da ćete nam se pridružiti u ovoj akciji te još jednom pokazati kako naš otok ima jedno veliko srce.

Predsjednik udruge:

Igor Uskok

Na današnji dan prije 55 godina: Naprijed - Junak 1:2

Željko Kovač Ivotu Vojkoviću, Ivo meni, ja vama... Novinski članak od prije 55 godina u kojem se izvješćuje o utakmici NK Naprijed i NK Junak odigrane na današnji dan 1962. godine, dakle točno prije 55 godina.

Eh, sad bi trebalo pronaći i fotografiju Naprijeda iz tog vremena...