Sretan rođendan šjor Ranko!

Ne znam primaju li se Gore rođendanske čestitke, ali lijepo je kad te se sjete... Tako je već uobičajeno
da se Višani sjete obljetnice rođenja viškog Voltairea ( barba Ranka, šjor Ranka, književnika Ranka Marinkovića ) i na dan njegova rođenja polože vijenac na njegovu rodnu kuću. Pojave se tu predstavnici Grada, Matice Hrvatske, Memorijalne zbirke RM, turističke zajednice Grada Visa, Siniša kao dežurni interpret, dvoje-troje Kućana i to je OK.

Ipak,pitam se, zar ne bi bilo primjereno da se ovom prigodom pojave tu i ravnateljice dviju viških škola, s nekoliko učenika iz jedne i druge škole koji su se istakli u nastavi hrvatskog jezika, neka od djelatnica gradske knjižnice...

Anči Fabijanović, voditeljica 'Memorijalne zbirke Ranko Marinković' i Dobrila Cvitanović, predsjednica ogranka Matice hrvatske u Visu

Goran Mladineo: Jakinov dvor, posljednji Jakša na Visu, partizani i Prošpera

Goran i Bavul zajedno čine kulturno povijesno blago otoka Visa. Uživam čitati prave male povijesne eseje koje Goran kao postove postavlja u FB grupi Bavul. Samo od ovakvih postova-eseja mogla bi se složiti knjiga. Evo jednog ...

Partizanski brod isprid Jakinovega paloca na Kut. U paloc je tijekom 1944. godine bilo sjedište Narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju. Vlasnici, plemić Dinko Jakša i njegova supruga Katica su za to vrime bili u zbjeg u El Shatt. Kad su se vrotili, u paloc nisu nošli ni pjate, a kamo li namještaj. Međutim, u roku od dvo-tri dona su sve vrotili nose i mogli komodno uselit u svoju kuću. Da bi shvatili kako su to uspili, tuko se vrotit desetak godišć nose, u vrime Kraljevine Jugoslavije.

Agrarna reforma je fameji Jakša vazela glavni izvor prihodi, njihovu zemju. Da bi nikako došli do pinez i ocuvali stil života na koji su bili navikli, sa lipin bokunima za izist i sluškinjima koje su to spremale, poceli su prodovat dil do dil paloca povratniku iz Amerike, Ivanu Puhaloviću. Međutim, iako već ni bilo puno pinez, sarca su još imali: darva im je nosi u dvor jedon siromašni težok iz Prismena, imenom Ive, a sa njim bi obično došla i njegova ćer, Prošpera. Kako nisu imali dicu, Dinko i Katica Jakša su molu Prošperu vazeli u paloc, da bi joj omogućili ipak bokun boji život nego u njenu kućicu sa puno braće i sestri, koje je otac jedva moga sve prihronit. Posli su je i posvojili.

I, tako, vrime je pasovalo, stiga je rat, Jakinovi su već ostarili, a Prošpera ih je cuvala. Priživili su i zbjeg. Cin su se vrotili, njihova mezimica koja je imala pametnu težošku glovu, a ni se puno ni strašila nikoga, odma je shvatila da nikakvi Partizani nisu njihove stvori vazeli sa sebon na kopno. To su ucinili Višani koji su lavurali u odbor. Pa se ona uputila od kuće do kuće i vrotila u paloc dobota sve ca je nestalo. Jedno je bilo vazest ništo iz prozne zgrade, drugo je bilo to daržat doma kad su vlasnici došli nose i sve znaju.

Šjor Dinko je umar 1946. godine, a šjora Katica 1949. godine, pa je tako nestalo i prezime Jakša sa Visa. Njihova Prošpera se udola za taljonskega vojnika koji je bi paso na bondu od Partizani i sa njim po ratu odselila u Itoliju.

Jakinov paloc danas ( dio u vlasništvu Ivane  Stancomb Meštrović, unuke slavnog kipara)

Goran Mladineo: Jakinov dvor, posljednji Jakša na Visu, partizani i Prošpera

Goran i Bavul zajedno čine kulturno povijesno blago otoka Visa. Uživam čitati prave male povijesne eseje koje Goran kao postove postavlja u FB grupi Bavul. Samo od ovakvih postova-eseja mogla bi se složiti knjiga. Evo jednog ...

Partizanski brod isprid Jakinovega paloca na Kut. U paloc je tijekom 1944. godine bilo sjedište Narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju. Vlasnici, plemić Dinko Jakša i njegova supruga Katica su za to vrime bili u zbjeg u El Shatt. Kad su se vrotili, u paloc nisu nošli ni pjate, a kamo li namještaj. Međutim, u roku od dvo-tri dona su sve vrotili nose i mogli komodno uselit u svoju kuću. Da bi shvatili kako su to uspili, tuko se vrotit desetak godišć nose, u vrime Kraljevine Jugoslavije.

Agrarna reforma je fameji Jakša vazela glavni izvor prihodi, njihovu zemju. Da bi nikako došli do pinez i ocuvali stil života na koji su bili navikli, sa lipin bokunima za izist i sluškinjima koje su to spremale, poceli su prodovat dil do dil paloca povratniku iz Amerike, Ivanu Puhaloviću. Međutim, iako već ni bilo puno pinez, sarca su još imali: darva im je nosi u dvor jedon siromašni težok iz Prismena, imenom Ive, a sa njim bi obično došla i njegova ćer, Prošpera. Kako nisu imali dicu, Dinko i Katica Jakša su molu Prošperu vazeli u paloc, da bi joj omogućili ipak bokun boji život nego u njenu kućicu sa puno braće i sestri, koje je otac jedva moga sve prihronit. Posli su je i posvojili.

I, tako, vrime je pasovalo, stiga je rat, Jakinovi su već ostarili, a Prošpera ih je cuvala. Priživili su i zbjeg. Cin su se vrotili, njihova mezimica koja je imala pametnu težošku glovu, a ni se puno ni strašila nikoga, odma je shvatila da nikakvi Partizani nisu njihove stvori vazeli sa sebon na kopno. To su ucinili Višani koji su lavurali u odbor. Pa se ona uputila od kuće do kuće i vrotila u paloc dobota sve ca je nestalo. Jedno je bilo vazest ništo iz prozne zgrade, drugo je bilo to daržat doma kad su vlasnici došli nose i sve znaju.

Šjor Dinko je umar 1946. godine, a šjora Katica 1949. godine, pa je tako nestalo i prezime Jakša sa Visa. Njihova Prošpera se udola za taljonskega vojnika koji je bi paso na bondu od Partizani i sa njim po ratu odselila u Itoliju.

Jakinov paloc danas ( dio u vlasništvu Ivane  Stancomb Meštrović, unuke slavnog kipara)

104. godišnjica rođenja Ranka Marinkovića - obavijest

Ranko Marinković (Vis, 22.veljače 1913. - Zagreb, 28.siječnja 2001.)

104. godišnjica rođenja Ranka Marinkovića - obavijest

Ranko Marinković (Vis, 22.veljače 1913. - Zagreb, 28.siječnja 2001.)

HVIDRA-a Vis: Prikupljanje humanitarne pomoći - obavijest

Naš broj: 21-17
U Visu, 21.02.2017.godine


Predmet: obavijest o prikupljanju humanitarne
pomoći – svima


Poštovani!


Udruga HVIDR-a Vis u suradnji s ZUHVIDR-a SDŽ organizira prikupljanje humanitarne pomoći za socijalnu samoposlugu u Vukovaru.

Prikupljaju se nepokvarljive namirnice, kao što su brašno, šećer, ulje, sol, riža, tjestenina, hrana u konzervi, dječja hrana, keksi i slično. Prikupljaju se i higijenske potrepštine kao što su sapuni, šamponi, deterdženti za robu, deterdženti za suđe, pelene, higijenski ulošci, wc papir i slično.

Pomoć se prikuplja zaključno sa subotom 25.02.2017.godine.

Kao i svaki put pomoć možete donijeti u ured udruge u Samogoru (prodaja plina) u vremenu od 08:00 do 15:00 sati, te u subotu od 08:00 do 12:00 sati.

Nadamo se da ćete nam se pridružiti u ovoj akciji te još jednom pokazati kako naš otok ima jedno veliko srce.

Predsjednik udruge:

Igor Uskok

Na današnji dan prije 55 godina: Naprijed - Junak 1:2

Željko Kovač Ivotu Vojkoviću, Ivo meni, ja vama... Novinski članak od prije 55 godina u kojem se izvješćuje o utakmici NK Naprijed i NK Junak odigrane na današnji dan 1962. godine, dakle točno prije 55 godina.

Eh, sad bi trebalo pronaći i fotografiju Naprijeda iz tog vremena...

Dramska skupina OŠ VIS predložena za državnu razinu smotre LIDRANO 2017

Dramska skupina OŠ VIS predložena je za državnu razinu Smotre LiDraNo 2017. Županijska smotra održana je 14.2.2017. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu. Među 15 najboljih iz Splitsko-dalmatinske županije predstavila se i naša skupina OŠ VIS, kao neverbalno kazalište pod nazivom ''Emocionalna prtljaga''.

Svojom ustrajnošću, velikim radom i odličnom glumom ostvarili su odlične rezultate. Žiri je, uz još dvije osnovne škole, prepoznao i naše kvalitete te smo predloženi za državnu razinu. Razgovarala sam osobno s članovima žirija o nastupu naših učenika. Nahvalili su njihovo glumačko umijeće, osobito jer se radi o neverbalnom kazalištu. Toliko su se uživjeli u ulogu da su tu vrstu kazališta odradili kao profesionalci. Riječi su to jedne članice žirija.

Učenici - glumci su : Ante Ilić, Tamara Bajsić, Dina Vojković, Ivona Radišić, Antonia Matijašević, Matea Lipanović,Joško Sviličić, Luka Emanuel Vidović, Iliana Sablić, Andrea Žižić, Željka Kovač. Učenici su 6. 7. i 8. razreda. Mentorice: Silvija Bajsić Batinić i Ines Roki.

Ovo je drugi put da su nastuplili na županijskoj smotri LiDraNo. Prvi put je bilo 2014. g s predstavom Sv. Juraj i zmaj, dok su isti učenici bili u nižim razredima osnovne škole. I tad su ostavili dojam na žiri, ali su se za državnu smotru predlagali samo učenici viših razreda.

Silvija Bajsić Batinić

SŠ "Antun Matijašević Karamaneo": Dan otvorenih vrata, pozivnica

SŠ "Antun Matijašević Karamaneo": Dan otvorenih vrata, pozivnica

Viške nogometne nade: Gdje su danas?

Kada je 2006. godine krenula Škola nogometa u Visu i osnovan NK VIS među prvim registriranim igračima bili su Marin Fadić, Antonio Šarić i Toni Ivanišević. Kasnije, po dolasku obitelji Ivičević na Vis, u klubu se registrirao sin Mateo, a treninzima se priključio i njegov mlađi brat Ivan. Kad se formirala kadetska ekipa priključio se Ante Kordić...

Ovih pet-šest imena izdvojeni su temeljem informacija iz NK Vis o igračima koji su iz NK VIS prešli u druge klubove gdje su se, uz redovito školovanje, nastavili baviti nogometom u Splitu, Zagrebu, pa i inozemstvu.

Povod povećanog zanimanja za sudbinu ovih  viških nogometaša koji su se izdvajali talentom i upornošću bila je nedavna vijest da je Marin Fadić priključen momčadi Hajduka II. Ovakvi uspjesi sigurno raduju, a i sam sportski život pridonosi kvalitetnoj izgradnji osobe. Postaju organizirani, odgovorni i to im se vraća. Za ilustraciju evo kratak izvadak iz životopisa Antonia Šarića:

"...Kako  sam u svom  sportskom  životu  težio napretku i višim ciljevima   u  7. mjesecu 2014.godine, odlazim  u Zagreb, gdje   nastavljam s nogometnim   životom  u NK „ Zagreb“, u selekciji juniora, a po završetku svog juniorskog staža  u 1.mjesecu 2015.godine nastavljam trenirati i igrati u NK „ Klas Mičevac „ u selekciji seniora.

Po  dolasku u  NK „Zagreb“, uz sudjelovanje  na svim tjednim treninzima  u klubu ,   u želji za što boljom kondicionom  pripremljenosti,  odlazim na alternativne treninge kod profesora kineziologije gosp. Marina Bašića, gdje dva puta tjedno  obavljam fizičke pripreme  koje traju i dan danas...

Od 10 mjeseca 2015 pa do danas sam u NK „Vrapče“.

Odluka da nastavim školovanje  na Kineziološkom fakultetu temeljena je prvenstveno na mom odrastanju u sportskom životu..."

Tako razmišlja Antonio o sebi i sportu, a sad pogledajmo gdje su danas neki od nogometaša koji su se prije desetak godina  upisivali u višku školu nogometa:

Marin Fadić,  29.7.1997.

Prva registracija za NK 'Vis' od 2007 do 2011, zatim odlazi u NK 'Adriatic' Split gdje ostaje do 2015.godine.  Od 2015. do 2016. godine igra za kategoriju kadeta za HNK 'Hajduk'. Slijedi posudba u NK 'Dugopolje' do početka 2017 godine.  Početkom 2017. godine vraća se u Hajduk kao  profesionalni igrač, potpisuje ugovor i priključuje se momčadi Hajduka II.

Antonio Šarić,  1.10.1996. 

Prva registracija za NK VIS od 2008. do 2012. Slijedi registracija za NK Glavice od 2012. - 2013. godine, te NK Adriatic - Split 2013. - 2014. godine,  U srpnju 2014. godine Antonio seli u Zagreb i nastavlja s nogometom u NK Zagreb, u selekciji juniora, a po završetku juniorskog staža u siječnju 2015. godine počinje trenirati i igrati u NK "Klas Mičevac"u selekciji seniora. Od listopada 2015. godine do danas je u NK "Vrapče".

Toni Ivanišević, 24.7.1997.

Prva registracija za NK 'Vis' Vis od 2007. do 2009. godine nakon čega se preselio u Split gdje igra za NK 'Omladinac' do 2010 godine.  Slijedi prelazak u NK 'Adriatic' Split gdje ostaje do 2015. godine. Od 18.02.2015 do 18.08.2016 igra za HNK 'Hajduk'.  Nakon završetka ovog staža kao kadet prelazi u seniore i igra za NK Primorac, gdje je i sada.

Ante Kordić, 26.1.1992.

Prva registracija za NK 'Vis' Vis kada je klub registrirao kategoriju kadeta do 2009 godine. Po završetku srednje škole na Visu upisuje Kineziološki fakultet u Splitu i od 2009. do 2015. godine, uz studiranje, igra za klubove NK 'Uskok' Klis, NK 'Solin' i NK 'Mosor'.  Po završetku fakulteta odlazi u Austriju gdje od 14.3.2016. godine igra za DEUTSCHLANDSBERGER SC.

Mateo i Ivan Ivčević

Mateo Ivičević je bio registriran za NK VIS od 2008. do 2013. godine. Mlađi brat Ivan nije bio registriran ali se priključio treninzima s NK VIS (vidi fotografije s turnira gdje je Ivan odlazio s NK VIS) . Obitelj kasnije seli u Sinj gdje Mateo počinje igrati za NK 'Junak', a Ivan Ivičević odmah odlazi za HNK 'Hajduk'. Važan trenutak je vezan uz prvi turnir u Italiji s Hajdukom, odmah je uočen od strane mnogih profesionalnih klubova u Italiji.  Gospodin Frane Ivičević se odlučuje, zajedno s Ivanom, preseliti u Italiju, gdje su i sada.  Već godinu dana Ivan trenira u jednom klubu u Italiji i meta je interesa mnogih klubova.

"S obzirom na protokol EUFA-a Ivanov otac Frane nije mi mogao dati više informacija jer se radi o maloljetnoj osobi i te stvari su regulirane mnogim pravilima.  Napomenuo je da već 6 profesionalnih klubova pokazuje interes za Ivana te će me obavijestiti o novosti kad ih bude. Bez obzira što ga NK Vis nije registrirao ponosni smo na Ivanov uspjeh.

Njemu i roditeljima želimo puno sreće i strpljenja". - navodi na kraju Marilyn Radica, tajnica NK VIS - Vis.

Slika lijevo: Mateo i Ivan, slika desno: Ivan Ivčević - navlaka br.11

Ivan Ivčević, sjedi treći slijeva