Autor: Vedran Brkulj / tportal
Bacanje ručnika u smeće gostima koji ih preko noći ostavljaju na plaži kako bi za dan poslije rezervirali mjesto za kupanje, gužve na autocestama i graničnim prijelazima, sezona bez srpanjske rupe, naslovnice novina koje najavljuju 9,3 milijarde kuna prihoda od turizma… U moru dobrih turističkih vijesti gotovo da nitko nije zabilježio kako je u srcu sezone jedna mala turistička kuća, daleko na pučini, završila u stečaju, a 60-ak ljudi u neizvjesnosti
Dvadesetak stalno zaposlenih i četrdesetak sezonaca strepi što će biti.Validus, tvrtka u vlasništvu Milana Horvata, varaždinskog poduzetnika u čijem su vlasništvu viški hoteli, također je završila u stečaju i imovina mu je na bubnju.
'Šta da vam rečen. Tužno je to. Sve je neizvjesno. Ova kuća postoji četrdeset godina, a ja san u njoj trideset. Nisam ni tamo ni vamo. Ni penzija, ni groblje ni promina posla. I danas pamtim koje je veselje bilo kad je Hotel Issa otvoren. Sad je otvoren stečaj, ali mi radimo. Oba hotela,Tamaris i Issa puna su. Sobu nećete nać' do pola devetog miseca. Šta će bit', pojma nemam. Nadamo se najboljemu', kazala je za tportal jedna zaposlenica viške hotelske tvrtke želeći ostati anonimna.
Horvat, varaždinski broker i poduzetnik, krajem devedesetih u kuponskoj privatizaciji naglo je uzletio, da bi se u drugoj polovici dvijetisućitih još brže prizemljio u aferi Spice / Podravka, viške hotele dobio je 2006. godine u paketu kada je Varaždinska banka (VABA) kupila Brodsko-posavsku banku. Oni su se, pak, hotela domogli nakon što obveze prema njoj nisu podmirivane.
Pamte viški hotelijeri i Vinka Sindičića, UDBA-inog suradnika koji je 2003. umalo kupio hotele, već je ugovor s Brodsko-posavskom bankom potpisao, ali kako lovu nije uplatio, nije ih preuzeo. Iz Tamarisa je čak otišao, a da račun za noćenje nije podmirio.
Na škoju se sjećaju i da je dionicama njihove tvrtke, za tuđi račun, trgovala i Fina. Finu je tada vodio Đuro Popijač, kasnije ministar u jednoj HDZ-ovoj vladi. Bilo je u povijesti dvaju hotela svega, radnici su ostajali i radili, direktori dolazili i prolazili, u hotele se ulagalo malo ili ništa, a dugovi su se gomilali. Porezni dug zaustavio se na 22,8 milijuna kuna, od čega 16,2 milijuna otpada na doprinose za obvezna osiguranja.
Predstečajna nagodba krajem prošle godine nije prošla jer država i tvrtke u njezinu vlasništvu nisu glasale za predloženo i Vis d.d. je nedavno završio u stečaju. Valja napomenuti kako je Visom d.d. posljednje tri godine upravljala tvrtka Geneza hoteli, nešto kasnije postali su Tellin hoteli koji su sklopili poseban ugovor o zakupu s Validusom.
Mira Hajdić, web arhiva
'Stečajni zakon je jasan. Vjerovnici se mogu namiriti rasprodajom imovine, ali se od toga može odstupiti ako se procijeni da bi mogla nastati velika šteta za zajednicu. Procijenila sam da bi se to u ovom slučaju dogodilo i hoteli uredno rade, zarađuju i zaposlenicima je od tih sredstava jučer i isplaćena plaća. Po prvi put nakon dugo vremena uplaćeni su im i doprinosi', pojasnila je za tportal Hajdić.
Ročište vjerovnika, na kojem bi se oni trebali upoznati sa stanjem i vidjeti kako dalje, zakazano je za početak listopada, ali Hajdić napominje kako se tada neće ništa dogoditi.
'To će biti ispitno ročište na kojem će se utvrditi kolika su potraživanja. U ovom trenutku ne znam točno koliko ona iznose jer sam tek prošli tjedan preuzela Vis d.d. Kolika je vrijednost imovine iz koje bi se vjerovnici mogli namiriti, ako se drugačije ne dogovore i odluče reorganizirati tvrtku i pronaći strateškog partnera, također se tek treba utvrditi jer postoje procjene koje su stare nekoliko godina', napomenula jeHajdić.
Cijela priča oko stečaja viške hotelijerske kuće, prema novom stečajnom zakonu, koji stupa na snagu početkom rujna, može trajati maksimalno godinu i pol dana.
'Tako zakon propisuje, a hoće li život i praksa to demantirati, vidjet ćemo. Ono što ja mogu reći je da ću učiniti sve da viški hoteli opstanu i da ljudi i dalje imaju posla', zaključila je Hajdić.
Ubitačni krediti
Sve do 1990. viški hoteli nisu imali nikakvih problema, nisu imali ni dugoročnih ni kratkoročnih obveza, a onda im se dogodio rat i sudbina većine hotelskih kuća s mora. Dugi niz godina skrbili su o izbjeglima i prognanima, prihoda nije bilo pa su se za plaće zaposlenika dizali krediti u Splitskoj banci. Krediti su bili uz valutnu klauzulu i kamate od preko 25 posto. Naknadno su ti krediti uvećani za kamatu, reprogramirani i, unatoč uspostavljenoj činjenici državnog jamstva, imali su uz valutnu klauzulu kamatu od 11 posto. Tako su od početne glavnice četiri milijuna kuna, pripisom kamate i tečajnih razlika, porasli na 35 milijuna kuna glavnice i 37 milijuna kamata. Većina turističkih društava i hotelskih tvrtki isti je problem riješila tako što su poslovne banke svoja potraživanja pretvorila u ulog i time očistile bilancu, ali Visu je to višekratno odbijeno.
