Die Presse o Visu

Die Presse piše o ljepoti hrvatskih otoka, a u velikom članku istražuje i zbog čega oni gube stanovništvo, donoseći reportažu s Visa. Austrijski novinar napominje kako su se mnogi, napose mladi, u međuvremenu odselili s Visa u Split te da je polovica stalnih stanovnika otoka u poznim godinama. Ističe se i da je Vis 1900. imao deset tisuća stanovnika dok danas po službenim brojkama ima tek trećinu toga, iako su pravi podaci vjerojatno još lošiji. Navode se i poražavajuće statistike s drugih otoka – primjerice na Susku je nekad živjelo dvije tisuće ljudi, a sada ih je maksimalno 150. 

Nasuprot statistikama i stavovima stanovništva koje ne vidi svijetlu budućnost na hrvatskim otocima, Die Presse citira gradonačelnicu Komiže Tonku Ivčević, a ona kaže da će se ljudi vratiti zbog mogućnosti razvijanja turizma: 'Prije nismo zbog vojne baze imali mogućnost turistički razvijati naš otok. Ali to se sada pokazuje kao prednost jer imamo priliku planski graditi, za razliku od drugih otoka.' Gradonačelnica se žali na previsoke troškove transporta robe na otoke, zbog kojih su na njima preskupe cijene osnovnih namirnica, a zbog toga su i investicije skuplje za 20 posto.

Ipak, Tonka Ivčević zaključuje da će globalizacija pomoći Visu: 'Živimo u globalnom selu i više nije potrebno živjeti u velikom gradu da bi se obavljalo svoj posao. Ovdje se ima vremena i za obitelj, a kod nas ima mjesta za svakoga s dobrim idejama tko želi živjeti u mirnoj sredini.'

Otvoreno Viško ljeto 2015

Sinoć je u 21. 30 sati na trgu ispred Općine koncertom instrumentalnog sastava MUSIC FOREVER uz kojeg su nastupili vokalni operni solisti otvoreno Viško kulturno ljeto 2015.

Djelić atmosfere doživjet ćete uz ovaj video isječak:

Sinoćnje otvorenje Viškog ljeta 2015.Oduševljenje mnogobrojne publike nije izostalo.Dio Carusa u izvedbi Bjanke Ivas
Posted by Turistička zajednica grada Visa on 6. srpanj 2015

Viška srednja škola predstavlja svoje najdarovitije učenike, među njima i kandidata za Oskara znanja

Među 329 darovitih učenika naša škola ima kandidata za Oskara znanja! To je naša učenica trećeg razreda opće gimnazije Tina Vidović koja je osvojila prvo mjesto na Državnom natjecanju „Opisujemo sustave“ s radom „Jedem, dakle jesam“ pod mentorstvom prof. Alme Vodopije.

Učenici prvog razreda opće gimnazije srednje škole Antun Matijašević Karamaneo Vis,  Marija Vitaljić, Lenka Ivčević, Luka Milosavljević i Matija Vodopija zajedno sa mentoricom prof. Josipom Poduje pozvani su u petak 26.06. 2015. u 11:00 sati u županijskoj dvorani  u Splitu na svečanu dodjelu Županovih priznanja najuspješnijim učenicima i mentorima na državnim natjecanjima iz znanja u 2015. godini obzirom da su na državnim natjecanjima osvojili 2. i 3. mjesto.

Učenice Marija Vitaljić i Lenka Ivčević su na državnom Natjecanju iz biologije u kategoriji istraživački radovi s radom pod nazivom „Lišajevi otoka Visa“ osvojile 3. mjesto.

Učenik Luka Milosavljević je izradio rad pod nazivom „Kromatografija pigmenata u lišaju Xanthoria parietina“ i osvojio 2. mjesto na državnom Natjecanju iz kemije, a učenik Matija Vodopija osvojio je treće mjesto na državnom Natjecanju iz kemije sa radom „Određivanje količine vitamina C u različitim napitcima“. svi spomenuti radovi napravljeni su pod mentorstvom prof. Josipe Poduje.

Čestitamo!!!!

Među 329 darovitih učenika naša škola ima kandidata za Oskara znanja!

To je naša učenica trećeg razreda opće gimnazije Tina Vidović koja je osvojila prvo mjesto na Državnom natjecanju „Opisujemo sustave“ sa radom „Jedem, dakle jesam“ pod mentorstvom prof. Alme Vodopije.

U zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici dodijeljeni su Oskari znanja za 329 darovitih učenika koji su zauzeli tri prva mjesta na 32 državna ili međunarodna natjecanja te njihovim mentorima.

„Vi ste dokaz da Hrvatska ima budućnost“-rekao je ministar Vedran Mornar.

Poruku vlastima poslao je i Karlo Horvat, predsjednik Nacionalnog vijeća učenika:

„Na ovakvim učenicima nikad ne treba štedjeti. Oskar znanja dokaz je učenicima da se njihovo znanje cijeni” - rekao je.

Neka to bude poruka svima.

Ovim putem zahvaljujem gradonačelniku grada Visa gosp. Ivi Radici koji je omogućio da naše oskarovke u Zagreb putuju i vrate se avionom kao poklon grada Visa za uspješan rad.

Također će biti upriličen prijem kod gradonačelnika za sve spomenute učenike i njihove mentore u petak 10.07. 2015. u 9:00 sati.

                                                                                             

Tončica Poduje Vojković

 ravnateljica

Doneseno rješenje o provođenju istrage protiv četvorice okrivljenika

USKOK je, na temelju kaznene prijave Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara Ministarstva financija, donio rješenje o provođenju istrage protiv četvorice hrvatskih državljana (1970., 1959., 1971., 1959.) zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, davanja i primanja mita, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, utaje poreza ili carine, poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti te pomaganja u utaji poreza ili carine. (3. 7. 2015.)  više >> 

Ovako glasi vijest objavljena suhoparnim, činovničkim, uskočko policijsko pravnim jezikom. A narod kroz genij karikaturiste voli to dočarati drugačije:

Braća Mamić na pripremama

I zastava Grada Visa na jarbolu komiške falkuše

Komiška falkuša "Comeza-Lisboa"  večeras je oko 20.30 sati pristala na carinski most u Visu gdje su je dočekali gradonačelnik Visa i zamjenica gradonačelnika. Gradonačelnik je Jošku Božaniću uručio zastavu grada koju su odmah podigli na jarbol. Tako će, uz ostale, falkuša na jarbolu vijati i zastavu grada Visa na svom boravku u Galiciji, Španjolska.

Falkuša će prenoćiti u Visu, a posada će, nakon pića u Rive, na večeru u restoran "Lola" vlasnica kojeg je, zamislite vi to, iz mjesta samo 4 kilometra udaljenog od odredišta falkuše u Španjolskoj. Do upoznavanja je došlo slučajno, na trajektu.

Nemojte misliti da će ploviti do Galicije. Falkuša će na kamion, a posada na avion. Idu evocirati uspomene na svoje pretke koji su u Galiciji  utemeljili riblju industriju, barake za soljenje ribe. (n.k.)

Falkuša na kamionu ’plovi’ u Galiciju

Izvor: SLOBODNA DALMACIJA, 2.SRPNJA 2015.

Povijesna gajeta falkuša “Comeza-Lisboa” u subotu kreće na put u španjolsku Galiciju, na Festival mora u Cabo da Cruz.

Na više od 5000 kilometara pratit će je peteročlana posada: kapetan Jadran Gamulin, članovi posade Tonči Božanić, Miro Pecotić, Ratko Koljatić te počasni kapetan Tonko Božanić Gruje.

– Brod će krenuti iz Komiže te će prenoćiti u Visu, odakle će nas prema Kaštelima ispratiti gradonačelnici i darovati nam zastave. U Kaštelima se falkuša krca u kamion i zajedno sa mnom kreće za Španjolsku – kazao je Tonko Božanić.

Falkuša je na kongres pozvana na temelju istraživanja sudjelovanja komiških ribara u utemeljenju ribarske industrije na obali Costa da Morte kod rta Finisterre.

– Pioniri te industrije bili su hrvatski ribari iz Komiže, o čemu piše jedan od najvećih suvremenih španjolskih književnika Gonzalo Torrente Ballester u svom romanu trilogiji “Los Gozos y las Sombras”. Jedan od sudionika je bio i moj djed koji je bio jedan od kapetana tih baraka. Nevjerojatan je utjecaj Komižana, koji je trajao od kraja 19. stoljeća pa sve do početka Prvog svjetskog rata – govori Božanić.

Falkuša će na sajmu biti jedini brod s Jadrana, uz tradicionalne brodove španjolskih pokrajina Galicije, Andaluzije, Baskije i Katalonije, te Portugala, Francuske, Engleske i Irske.

Osim sudjelovanja u regatama gajete falkuše “Comeza-Lisboa”, u Španjolskoj će biti organizirana izložba fotografija Ive Pervana “Rota palagruzona”, projekcija filmova o hrvatskoj maritimnoj baštini te predavanjeJoška Božanića o galicijskoj epizodi komiških ribara koji su početkom 20. stoljeća na Obali smrti utemeljili riblju industriju Španjolske. Iako ovo putovanje tek ima početi, brodica poznaje novo odredište.

– Iduće godine po peti put idemo u francuski Brest, na svjetski sajam mora, gdje će biti izloženo oko 5000 brodova. Ondje smo skoro pa domaćini budući da sudjelujemo više od 15 godina, a pozvani smo jer smo visoko valorizirani i cijenjeni u svijetu – kazao je Božanić.

K. LUJAK

Popločana Ribarska ulica na Kutu

Ranije sam u više navrata informirao o radovima na uređenju Ribarske ulice na Kutu, o obnavljanju vodovodne i kanalizacijske mreže u
toj nepravedno zapuštenoj uličici, pa je red
obznaniti i činjenicu da je ista prije dva dana i popločana.

Nešto je pokriveno piskima (oblucima), a veći dio kamenom. Imate li potrebu komentirati opći dojam ili kvalitetu izvedbe, možete to učiniti u komentarima ispod posta.

Javni poziv za akciju " Lipa, šesna i čista Komiža naša"

Preminula fotografkinja Marija Braut

Žena koja je svojim crno-bijelim fotografijama ostavila neizbrisiv pečat, ikona zagrebačke fotografije, preminula je danas u 86. godini, javlja hrt.hr. Marija Braut dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade Grada Zagreba. Posljednju veliku izložbu 'Nepoznati Zagreb Marije Braut' imala je prije godinu dana u Umjetničkom paviljonu. Bilo je izloženo stotinjak crno-bijelih fotografija Zagreba kakav pamte starije generacije.

 Pročitaj cijeli članak...

Izvor: tportal.hr

...O svom životu i radu progovorila je u dokumentarnom filmu 'Marija hoda sama' iz 2009.
'To nije vedar film, ima sumornu notu baš kao i moj život; ničim se više ne da popraviti, kaj je tu je', rekla je Marija na premijeri.

Joško Repanić: Viški otočki SOS za spas europske graditeljske baštine na otoku Visu

                                                                                                                            U Visu 24. Lipnja 2015.

Josip, Joško Repanić

Pod kulom 1, Vis

Utemeljitelj i bivši voditelj sekcije

za očuvanje kulturne, prirodne, povijesne i sakralne baštine „Vid Biličić“

pri udruzi LAVURAT ZA POJA „LZP“  iz Podšpilja, otok Vis

                                                                                 KONZERVATORSKI ODJEL

                                                                                 u Splitu za područje Splitsko dalmatinske županije.

                                                                                 Porinova 2, 21000 Split

VIŠKI OTOČKI SOS ZA SPAS EUROPSKE GRADITELJSKE BAŠTINE NA OTOKU VISU

   Poštovana gospodo iz konzervatorskog odjela! Znam ovo: „Viški otočki S.O.S. za spas…“ zvuči pomalo patetično i puno dramatično. Možda i nije tako, ali ljudi govore: „to non je pena parvo, a ca ćemo još doškot barž ni drogi Bog ne zno“. Ljudi su uzbuđeni i preplašeni kada netko, pa bilo to i Hrvatske ceste, zadiru u tkivo otoka, s kojim su se suživili, pa je to kao da netko zadire u njihovo tkivo, vadi im udove i kosti.

Radi se, naime, o građevinskim radovima na „staroj austrijskoj cesti“ (1900-1910g.) o obaranju ili rezanju kamenih stupića- „KOLOBRANA“ i ogradnih zidića-„PARAPETIH“,  sa zapadnih rubova-ivičnjaka te ceste.

Znam, to su građevinski zahvati radi saobraćajne i opće sigurnosti (ne bih rekao i pješačke) to je vjerojatno zbog postavljanja čeličnih branika na cesti. Ali moglo je to i drugačije, primjerice: postavljanjem čeličnih branika iznad kolobrana kao i iznad grada Visa. Međutim možda se time sužava širina vozne trake.

Meni doduše nije o tome za misliti. Ima ljudi plaćenih za to koji pored ostaloga prilikom izrade projekta trebaju voditi računa i o očuvanju baštinskih graditeljskih vrijednosti, a ova cesta je jedna od tih spomeničkih vrijednosti. A ona je nekakav graditeljstvocid, a u svakom slučaju kulturocid.

Vratimo se gospodo malo u to vrijeme, gradnje ove ceste. To je vrijeme mašklina, mlata, poluge i sa malo eksploziva, a cesta je građena na velikoj strmini (cca 80°), u suhozidu s perfektno izvedenim i sagrađenim ivičnjacima u koje su bili ugrađeni ovi isklesani kameni stupići zvani kolobrani, a koji su označavali ivicu ili rub ceste. Eto ta cesta građena početkom 20 stoljeća u suhozidu sa „škarpa“ podzidima izdržala je evo do ovih dana, uključujući i one teške dane rata za nas i nju, jer sva ondašnja teška ratna tehnika i mehanizacija (kamioni, topovi, tenkovi) prolazila je preko nje i ona je ostala postojana kao stijena, kao brdo Hum čijim je padinama i vrletima prolazila. Nju je gospodo trebalo sačuvati kao graditeljsko ljudsko remek djelo jednog vremena.

Ako je trebalo proširiti kao suvremenu sigurnu cestu onda je to trebalo napraviti gradnjom još jednog voznog traka u stijene brda Hum, a one škarpa zidove s parapetima i kolobranima ostaviti kao još jednu sutrašnju  poruku mladima kako treba raditi i kao Višku turističku ponudu i atrakciju otoka Visa.

Znam da sve ovo što ja sada pišem je budalaština jer (ne)djelo je učinjeno. Poslije smrti ostaje samo kajanje i dostojni pokop, a „dostojni pokop“ je to da se bar pokupe ovi „poginuli“kolobrani, slože na jednom mjestu, i bar u neka bolja vremena skupa sa slikama gradnje izlože budućim generacijama kao dokaz nekadašnjeg mediteransko-Europskog  življenja Visa.

Počinitelju ovog (ne) djela treba suditi, ali ne treba ga puno kazniti. Neka samo sagradi 2 x 2 metra zida u suhozidu, u škarpa tehnici, na padini ispod ove ceste, kosini (70-80 stupnjeva), sa barem dva kolobrana (koja će sam ubrati i isklesati) i ugraditi u ivičnjaku.

Ja toliko dragi naši. Dostavljam Vam nekoliko na brzinu napravljenih slika odsječenih glava kolobrana iz kojih curi prelijepa bijela mramorna krv. Ovo ću nastojat poslati na što više adresa u zemlji Hrvata a možda i dalje.

                                                                                                                 

   

                                                                                                                    Josip, Joško Repanić

                                                                                                              _________________________

Nagrađen 2011. NAGRADOM GRADA VISA za „osobit doprinos u zaštiti kulturne i povijesne baštine otoka Visa“

P.S.1- Znam, skužajte, Vi ste na godišnjem odmoru (kao Mamić i Šuker), jer se za Vašeg odmora“ ništa ne događa“ (glava u pijesku)

P.S.2- Nego treba pripaziti da koji trak hobotnice HAC-a (pituri tunela K…..e) nije došao do ove pučinske točke na sred mora koji u prostranstvima zemlje izgleda kao izmet muhe na velikom plavom papiru, ali koji je ipak u prošlosti bio mnogima interesantan.

P.S.3- Možda izvođač ovog (ne) djela ima „urednu“ dozvolu za ove radove. Ali i HEP je ima „urednu“ dozvolu za ukapanja elektrovoda po dolcu Cunkovica-Kut (Vis) kuda je u serpetinskoj formi prolazio antički put. Ovaj kanal je međutim išao ravno dolcem i sjekao serpentine pa su svejedno uz "urednu dozvolu" prošlogodišnje vode napunile kuće na Kutu svim mogućim prljavštinama, blatom i kamenjem, a zamalo su i kuće odnošene u more. 

Joško Repanić: Viški otočki SOS za spas europske graditeljske baštine na otoku Visu

                                                                                                                            U Visu 24. Lipnja 2015.

Josip, Joško Repanić

Pod kulom 1, Vis

Utemeljitelj i bivši voditelj sekcije

za očuvanje kulturne, prirodne, povijesne i sakralne baštine „Vid Biličić“

pri udruzi LAVURAT ZA POJA „LZP“  iz Podšpilja, otok Vis

                                                                                 KONZERVATORSKI ODJEL

                                                                                 u Splitu za područje Splitsko dalmatinske županije.

                                                                                 Porinova 2, 21000 Split

VIŠKI OTOČKI SOS ZA SPAS EUROPSKE GRADITELJSKE BAŠTINE NA OTOKU VISU

   Poštovana gospodo iz konzervatorskog odjela! Znam ovo: „Viški otočki S.O.S. za spas…“ zvuči pomalo patetično i puno dramatično. Možda i nije tako, ali ljudi govore: „to non je pena parvo, a ca ćemo još doškot barž ni drogi Bog ne zno“. Ljudi su uzbuđeni i preplašeni kada netko, pa bilo to i Hrvatske ceste, zadiru u tkivo otoka, s kojim su se suživili, pa je to kao da netko zadire u njihovo tkivo, vadi im udove i kosti.

Radi se, naime, o građevinskim radovima na „staroj austrijskoj cesti“ (1900-1910g.) o obaranju ili rezanju kamenih stupića- „KOLOBRANA“ i ogradnih zidića-„PARAPETIH“,  sa zapadnih rubova-ivičnjaka te ceste.

Znam, to su građevinski zahvati radi saobraćajne i opće sigurnosti (ne bih rekao i pješačke) to je vjerojatno zbog postavljanja čeličnih branika na cesti. Ali moglo je to i drugačije, primjerice: postavljanjem čeličnih branika iznad kolobrana kao i iznad grada Visa. Međutim možda se time sužava širina vozne trake.

Meni doduše nije o tome za misliti. Ima ljudi plaćenih za to koji pored ostaloga prilikom izrade projekta trebaju voditi računa i o očuvanju baštinskih graditeljskih vrijednosti, a ova cesta je jedna od tih spomeničkih vrijednosti. A ona je nekakav graditeljstvocid, a u svakom slučaju kulturocid.

Vratimo se gospodo malo u to vrijeme, gradnje ove ceste. To je vrijeme mašklina, mlata, poluge i sa malo eksploziva, a cesta je građena na velikoj strmini (cca 80°), u suhozidu s perfektno izvedenim i sagrađenim ivičnjacima u koje su bili ugrađeni ovi isklesani kameni stupići zvani kolobrani, a koji su označavali ivicu ili rub ceste. Eto ta cesta građena početkom 20 stoljeća u suhozidu sa „škarpa“ podzidima izdržala je evo do ovih dana, uključujući i one teške dane rata za nas i nju, jer sva ondašnja teška ratna tehnika i mehanizacija (kamioni, topovi, tenkovi) prolazila je preko nje i ona je ostala postojana kao stijena, kao brdo Hum čijim je padinama i vrletima prolazila. Nju je gospodo trebalo sačuvati kao graditeljsko ljudsko remek djelo jednog vremena.

Ako je trebalo proširiti kao suvremenu sigurnu cestu onda je to trebalo napraviti gradnjom još jednog voznog traka u stijene brda Hum, a one škarpa zidove s parapetima i kolobranima ostaviti kao još jednu sutrašnju  poruku mladima kako treba raditi i kao Višku turističku ponudu i atrakciju otoka Visa.

Znam da sve ovo što ja sada pišem je budalaština jer (ne)djelo je učinjeno. Poslije smrti ostaje samo kajanje i dostojni pokop, a „dostojni pokop“ je to da se bar pokupe ovi „poginuli“kolobrani, slože na jednom mjestu, i bar u neka bolja vremena skupa sa slikama gradnje izlože budućim generacijama kao dokaz nekadašnjeg mediteransko-Europskog  življenja Visa.

Počinitelju ovog (ne) djela treba suditi, ali ne treba ga puno kazniti. Neka samo sagradi 2 x 2 metra zida u suhozidu, u škarpa tehnici, na padini ispod ove ceste, kosini (70-80 stupnjeva), sa barem dva kolobrana (koja će sam ubrati i isklesati) i ugraditi u ivičnjaku.

Ja toliko dragi naši. Dostavljam Vam nekoliko na brzinu napravljenih slika odsječenih glava kolobrana iz kojih curi prelijepa bijela mramorna krv. Ovo ću nastojat poslati na što više adresa u zemlji Hrvata a možda i dalje.

                                                                                                                 

   

                                                                                                                    Josip, Joško Repanić

                                                                                                              _________________________

Nagrađen 2011. NAGRADOM GRADA VISA za „osobit doprinos u zaštiti kulturne i povijesne baštine otoka Visa“

P.S.1- Znam, skužajte, Vi ste na godišnjem odmoru (kao Mamić i Šuker), jer se za Vašeg odmora“ ništa ne događa“ (glava u pijesku)

P.S.2- Nego treba pripaziti da koji trak hobotnice HAC-a (pituri tunela K…..e) nije došao do ove pučinske točke na sred mora koji u prostranstvima zemlje izgleda kao izmet muhe na velikom plavom papiru, ali koji je ipak u prošlosti bio mnogima interesantan.

P.S.3- Možda izvođač ovog (ne) djela ima „urednu“ dozvolu za ove radove. Ali i HEP je ima „urednu“ dozvolu za ukapanja elektrovoda po dolcu Cunkovica-Kut (Vis) kuda je u serpetinskoj formi prolazio antički put. Ovaj kanal je međutim išao ravno dolcem i sjekao serpentine pa su svejedno uz "urednu dozvolu" prošlogodišnje vode napunile kuće na Kutu svim mogućim prljavštinama, blatom i kamenjem, a zamalo su i kuće odnošene u more.