Javni poziv za akciju " Lipa, šesna i čista Komiža naša"

Preminula fotografkinja Marija Braut

Žena koja je svojim crno-bijelim fotografijama ostavila neizbrisiv pečat, ikona zagrebačke fotografije, preminula je danas u 86. godini, javlja hrt.hr. Marija Braut dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade Grada Zagreba. Posljednju veliku izložbu 'Nepoznati Zagreb Marije Braut' imala je prije godinu dana u Umjetničkom paviljonu. Bilo je izloženo stotinjak crno-bijelih fotografija Zagreba kakav pamte starije generacije.

 Pročitaj cijeli članak...

Izvor: tportal.hr

...O svom životu i radu progovorila je u dokumentarnom filmu 'Marija hoda sama' iz 2009.
'To nije vedar film, ima sumornu notu baš kao i moj život; ničim se više ne da popraviti, kaj je tu je', rekla je Marija na premijeri.

Joško Repanić: Viški otočki SOS za spas europske graditeljske baštine na otoku Visu

                                                                                                                            U Visu 24. Lipnja 2015.

Josip, Joško Repanić

Pod kulom 1, Vis

Utemeljitelj i bivši voditelj sekcije

za očuvanje kulturne, prirodne, povijesne i sakralne baštine „Vid Biličić“

pri udruzi LAVURAT ZA POJA „LZP“  iz Podšpilja, otok Vis

                                                                                 KONZERVATORSKI ODJEL

                                                                                 u Splitu za područje Splitsko dalmatinske županije.

                                                                                 Porinova 2, 21000 Split

VIŠKI OTOČKI SOS ZA SPAS EUROPSKE GRADITELJSKE BAŠTINE NA OTOKU VISU

   Poštovana gospodo iz konzervatorskog odjela! Znam ovo: „Viški otočki S.O.S. za spas…“ zvuči pomalo patetično i puno dramatično. Možda i nije tako, ali ljudi govore: „to non je pena parvo, a ca ćemo još doškot barž ni drogi Bog ne zno“. Ljudi su uzbuđeni i preplašeni kada netko, pa bilo to i Hrvatske ceste, zadiru u tkivo otoka, s kojim su se suživili, pa je to kao da netko zadire u njihovo tkivo, vadi im udove i kosti.

Radi se, naime, o građevinskim radovima na „staroj austrijskoj cesti“ (1900-1910g.) o obaranju ili rezanju kamenih stupića- „KOLOBRANA“ i ogradnih zidića-„PARAPETIH“,  sa zapadnih rubova-ivičnjaka te ceste.

Znam, to su građevinski zahvati radi saobraćajne i opće sigurnosti (ne bih rekao i pješačke) to je vjerojatno zbog postavljanja čeličnih branika na cesti. Ali moglo je to i drugačije, primjerice: postavljanjem čeličnih branika iznad kolobrana kao i iznad grada Visa. Međutim možda se time sužava širina vozne trake.

Meni doduše nije o tome za misliti. Ima ljudi plaćenih za to koji pored ostaloga prilikom izrade projekta trebaju voditi računa i o očuvanju baštinskih graditeljskih vrijednosti, a ova cesta je jedna od tih spomeničkih vrijednosti. A ona je nekakav graditeljstvocid, a u svakom slučaju kulturocid.

Vratimo se gospodo malo u to vrijeme, gradnje ove ceste. To je vrijeme mašklina, mlata, poluge i sa malo eksploziva, a cesta je građena na velikoj strmini (cca 80°), u suhozidu s perfektno izvedenim i sagrađenim ivičnjacima u koje su bili ugrađeni ovi isklesani kameni stupići zvani kolobrani, a koji su označavali ivicu ili rub ceste. Eto ta cesta građena početkom 20 stoljeća u suhozidu sa „škarpa“ podzidima izdržala je evo do ovih dana, uključujući i one teške dane rata za nas i nju, jer sva ondašnja teška ratna tehnika i mehanizacija (kamioni, topovi, tenkovi) prolazila je preko nje i ona je ostala postojana kao stijena, kao brdo Hum čijim je padinama i vrletima prolazila. Nju je gospodo trebalo sačuvati kao graditeljsko ljudsko remek djelo jednog vremena.

Ako je trebalo proširiti kao suvremenu sigurnu cestu onda je to trebalo napraviti gradnjom još jednog voznog traka u stijene brda Hum, a one škarpa zidove s parapetima i kolobranima ostaviti kao još jednu sutrašnju  poruku mladima kako treba raditi i kao Višku turističku ponudu i atrakciju otoka Visa.

Znam da sve ovo što ja sada pišem je budalaština jer (ne)djelo je učinjeno. Poslije smrti ostaje samo kajanje i dostojni pokop, a „dostojni pokop“ je to da se bar pokupe ovi „poginuli“kolobrani, slože na jednom mjestu, i bar u neka bolja vremena skupa sa slikama gradnje izlože budućim generacijama kao dokaz nekadašnjeg mediteransko-Europskog  življenja Visa.

Počinitelju ovog (ne) djela treba suditi, ali ne treba ga puno kazniti. Neka samo sagradi 2 x 2 metra zida u suhozidu, u škarpa tehnici, na padini ispod ove ceste, kosini (70-80 stupnjeva), sa barem dva kolobrana (koja će sam ubrati i isklesati) i ugraditi u ivičnjaku.

Ja toliko dragi naši. Dostavljam Vam nekoliko na brzinu napravljenih slika odsječenih glava kolobrana iz kojih curi prelijepa bijela mramorna krv. Ovo ću nastojat poslati na što više adresa u zemlji Hrvata a možda i dalje.

                                                                                                                 

   

                                                                                                                    Josip, Joško Repanić

                                                                                                              _________________________

Nagrađen 2011. NAGRADOM GRADA VISA za „osobit doprinos u zaštiti kulturne i povijesne baštine otoka Visa“

P.S.1- Znam, skužajte, Vi ste na godišnjem odmoru (kao Mamić i Šuker), jer se za Vašeg odmora“ ništa ne događa“ (glava u pijesku)

P.S.2- Nego treba pripaziti da koji trak hobotnice HAC-a (pituri tunela K…..e) nije došao do ove pučinske točke na sred mora koji u prostranstvima zemlje izgleda kao izmet muhe na velikom plavom papiru, ali koji je ipak u prošlosti bio mnogima interesantan.

P.S.3- Možda izvođač ovog (ne) djela ima „urednu“ dozvolu za ove radove. Ali i HEP je ima „urednu“ dozvolu za ukapanja elektrovoda po dolcu Cunkovica-Kut (Vis) kuda je u serpetinskoj formi prolazio antički put. Ovaj kanal je međutim išao ravno dolcem i sjekao serpentine pa su svejedno uz "urednu dozvolu" prošlogodišnje vode napunile kuće na Kutu svim mogućim prljavštinama, blatom i kamenjem, a zamalo su i kuće odnošene u more. 

Joško Repanić: Viški otočki SOS za spas europske graditeljske baštine na otoku Visu

                                                                                                                            U Visu 24. Lipnja 2015.

Josip, Joško Repanić

Pod kulom 1, Vis

Utemeljitelj i bivši voditelj sekcije

za očuvanje kulturne, prirodne, povijesne i sakralne baštine „Vid Biličić“

pri udruzi LAVURAT ZA POJA „LZP“  iz Podšpilja, otok Vis

                                                                                 KONZERVATORSKI ODJEL

                                                                                 u Splitu za područje Splitsko dalmatinske županije.

                                                                                 Porinova 2, 21000 Split

VIŠKI OTOČKI SOS ZA SPAS EUROPSKE GRADITELJSKE BAŠTINE NA OTOKU VISU

   Poštovana gospodo iz konzervatorskog odjela! Znam ovo: „Viški otočki S.O.S. za spas…“ zvuči pomalo patetično i puno dramatično. Možda i nije tako, ali ljudi govore: „to non je pena parvo, a ca ćemo još doškot barž ni drogi Bog ne zno“. Ljudi su uzbuđeni i preplašeni kada netko, pa bilo to i Hrvatske ceste, zadiru u tkivo otoka, s kojim su se suživili, pa je to kao da netko zadire u njihovo tkivo, vadi im udove i kosti.

Radi se, naime, o građevinskim radovima na „staroj austrijskoj cesti“ (1900-1910g.) o obaranju ili rezanju kamenih stupića- „KOLOBRANA“ i ogradnih zidića-„PARAPETIH“,  sa zapadnih rubova-ivičnjaka te ceste.

Znam, to su građevinski zahvati radi saobraćajne i opće sigurnosti (ne bih rekao i pješačke) to je vjerojatno zbog postavljanja čeličnih branika na cesti. Ali moglo je to i drugačije, primjerice: postavljanjem čeličnih branika iznad kolobrana kao i iznad grada Visa. Međutim možda se time sužava širina vozne trake.

Meni doduše nije o tome za misliti. Ima ljudi plaćenih za to koji pored ostaloga prilikom izrade projekta trebaju voditi računa i o očuvanju baštinskih graditeljskih vrijednosti, a ova cesta je jedna od tih spomeničkih vrijednosti. A ona je nekakav graditeljstvocid, a u svakom slučaju kulturocid.

Vratimo se gospodo malo u to vrijeme, gradnje ove ceste. To je vrijeme mašklina, mlata, poluge i sa malo eksploziva, a cesta je građena na velikoj strmini (cca 80°), u suhozidu s perfektno izvedenim i sagrađenim ivičnjacima u koje su bili ugrađeni ovi isklesani kameni stupići zvani kolobrani, a koji su označavali ivicu ili rub ceste. Eto ta cesta građena početkom 20 stoljeća u suhozidu sa „škarpa“ podzidima izdržala je evo do ovih dana, uključujući i one teške dane rata za nas i nju, jer sva ondašnja teška ratna tehnika i mehanizacija (kamioni, topovi, tenkovi) prolazila je preko nje i ona je ostala postojana kao stijena, kao brdo Hum čijim je padinama i vrletima prolazila. Nju je gospodo trebalo sačuvati kao graditeljsko ljudsko remek djelo jednog vremena.

Ako je trebalo proširiti kao suvremenu sigurnu cestu onda je to trebalo napraviti gradnjom još jednog voznog traka u stijene brda Hum, a one škarpa zidove s parapetima i kolobranima ostaviti kao još jednu sutrašnju  poruku mladima kako treba raditi i kao Višku turističku ponudu i atrakciju otoka Visa.

Znam da sve ovo što ja sada pišem je budalaština jer (ne)djelo je učinjeno. Poslije smrti ostaje samo kajanje i dostojni pokop, a „dostojni pokop“ je to da se bar pokupe ovi „poginuli“kolobrani, slože na jednom mjestu, i bar u neka bolja vremena skupa sa slikama gradnje izlože budućim generacijama kao dokaz nekadašnjeg mediteransko-Europskog  življenja Visa.

Počinitelju ovog (ne) djela treba suditi, ali ne treba ga puno kazniti. Neka samo sagradi 2 x 2 metra zida u suhozidu, u škarpa tehnici, na padini ispod ove ceste, kosini (70-80 stupnjeva), sa barem dva kolobrana (koja će sam ubrati i isklesati) i ugraditi u ivičnjaku.

Ja toliko dragi naši. Dostavljam Vam nekoliko na brzinu napravljenih slika odsječenih glava kolobrana iz kojih curi prelijepa bijela mramorna krv. Ovo ću nastojat poslati na što više adresa u zemlji Hrvata a možda i dalje.

                                                                                                                 

   

                                                                                                                    Josip, Joško Repanić

                                                                                                              _________________________

Nagrađen 2011. NAGRADOM GRADA VISA za „osobit doprinos u zaštiti kulturne i povijesne baštine otoka Visa“

P.S.1- Znam, skužajte, Vi ste na godišnjem odmoru (kao Mamić i Šuker), jer se za Vašeg odmora“ ništa ne događa“ (glava u pijesku)

P.S.2- Nego treba pripaziti da koji trak hobotnice HAC-a (pituri tunela K…..e) nije došao do ove pučinske točke na sred mora koji u prostranstvima zemlje izgleda kao izmet muhe na velikom plavom papiru, ali koji je ipak u prošlosti bio mnogima interesantan.

P.S.3- Možda izvođač ovog (ne) djela ima „urednu“ dozvolu za ove radove. Ali i HEP je ima „urednu“ dozvolu za ukapanja elektrovoda po dolcu Cunkovica-Kut (Vis) kuda je u serpetinskoj formi prolazio antički put. Ovaj kanal je međutim išao ravno dolcem i sjekao serpentine pa su svejedno uz "urednu dozvolu" prošlogodišnje vode napunile kuće na Kutu svim mogućim prljavštinama, blatom i kamenjem, a zamalo su i kuće odnošene u more. 

Komiške boćarice se sjajno drže u ženskoj hrvatskoj boćarskoj ligi

Nakon 11. kola ženske hrvatske boćarske lige Komiške boćarice su u gornjem dijelu tablice, četvrte, s 5 bodova prednosti ispred petoplasirane ekipe Drenova. Uz to, Rozmarija Karuza je rekorderka u brzinskom izbijanju. Još da administrator FB tranice Boćarskog kluba Komiža bude malo ažurniji ukupan dojam bi bio još bolji. (n.k.)

Iz Hrvatskih cesta poručuju: Ljudski su životi važniji od spomeničke vrijednosti

Izvor: SLOBODNA DALMACIJA - 29.6.2015.

Posljednjih dana na Visu među lokalnim stanovništvom traju rasprave o radovima na dijelu državne ceste D 117 koja više od stotinu godina, još iz vremena Austro-Ugarske, preko viških polja povezuje gradove Vis i Komižu i koja je do 1984. godine, do puštanja u promet nove ceste preko sv. Mihovila, bila glavna prometnica na otoku. 

Otočani su uglavnom ogorčeni ponašanjem odgovornih prema baštini, odnosno uklanjanju kamenih kolobrana uz cestu i umjesto njih postavljanjem zaštitnih, metalnih ograda. Zašto se nije napravio kompromis kao na nekim drugim dionicama iste ceste, pitaju se neki. 

A na sjednici komiškoga gradskog vijeća gradonačelnica Tonka Ivčević izvijestila je nazočne vijećnike da je zatražila odgovor od predstavnika Hrvatskih cesta u Splitu u vezi sa skidanjem kolobrana uz nasipni dio dijela državne ceste D117 i upoznala ih s odgovorom koji joj je poslao Igor Njegovan, glavni inženjer u kojem, među ostalim, stoji da su Hrvatske ceste krajem svibnja počele s postavljanjem konzolnog tipa elastične odbojne ograde kako bi se sačuvali stari suhozidi koji stabiliziraju i štite od erozije nasip predmetne prometnice. 

Uklonjeni su stari i neujednačeni kolobrani, iskrivljeni od udaraca tijekom godina uporabe, koji su se nalazili između ruba asfalta i ograde, te u tom smislu postali prepreka, opasna za sudionike u prometu. 

“Uklanjanjem kolobrana te naknadnim uređivanjem krune kamenog suhozida koja je trenutno u jako lošem stanju (zbog dugog perioda uporabe i za današnje standarde lošeg betona koji se tada koristio) dobit će se sigurniji pokos jer će nova kruna zida (koja je planirana za izradu u zimskom periodu) ukrutiti konstrukciju i ravnomjernije je rasporediti na suhozid, a dobit će se 30-50 cm šira gazna površina na suženom profilu ceste gdje se sada otežano mimoilaze vozila, osobna i teretna, te autobusi koji prometuju ovom dionicom tijekom godine”. 

Također, objašnjava Njegovan, “stari kolobrani su rađeni za intenzitet i vrstu prometa kakav se na cestama ne primjenjuje još od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća i kao takvi ne zadovoljavaju današnje standarde sigurnosti u prometu s obzirom na to da se danas nastoji vozilo prilikom prometne nezgode zadržati na kolniku postavljanjem elastične prepreke kako bi posljedično bila što manje ozljede sudionika u prometu i što manja oštećenja na vozilu“.

"Svjestan sam vrijednosti naše kulturne baštine i svojim dosadašnjim radom uvijek sam je štitio, ali kao odgovorna osoba moram razlučiti spomeničku vrijednost dijela prometnice od vrijednosti ljudskog života sudionika u prometu“, kaže na kraju Njegovan. 

Bogoljub Mitraković

Iz Hrvatskih cesta poručuju: Ljudski su životi važniji od spomeničke vrijednosti

Izvor: SLOBODNA DALMACIJA - 29.6.2015.

Posljednjih dana na Visu među lokalnim stanovništvom traju rasprave o radovima na dijelu državne ceste D 117 koja više od stotinu godina, još iz vremena Austro-Ugarske, preko viških polja povezuje gradove Vis i Komižu i koja je do 1984. godine, do puštanja u promet nove ceste preko sv. Mihovila, bila glavna prometnica na otoku. 

Otočani su uglavnom ogorčeni ponašanjem odgovornih prema baštini, odnosno uklanjanju kamenih kolobrana uz cestu i umjesto njih postavljanjem zaštitnih, metalnih ograda. Zašto se nije napravio kompromis kao na nekim drugim dionicama iste ceste, pitaju se neki. 

A na sjednici komiškoga gradskog vijeća gradonačelnica Tonka Ivčević izvijestila je nazočne vijećnike da je zatražila odgovor od predstavnika Hrvatskih cesta u Splitu u vezi sa skidanjem kolobrana uz nasipni dio dijela državne ceste D117 i upoznala ih s odgovorom koji joj je poslao Igor Njegovan, glavni inženjer u kojem, među ostalim, stoji da su Hrvatske ceste krajem svibnja počele s postavljanjem konzolnog tipa elastične odbojne ograde kako bi se sačuvali stari suhozidi koji stabiliziraju i štite od erozije nasip predmetne prometnice. 

Uklonjeni su stari i neujednačeni kolobrani, iskrivljeni od udaraca tijekom godina uporabe, koji su se nalazili između ruba asfalta i ograde, te u tom smislu postali prepreka, opasna za sudionike u prometu. 

“Uklanjanjem kolobrana te naknadnim uređivanjem krune kamenog suhozida koja je trenutno u jako lošem stanju (zbog dugog perioda uporabe i za današnje standarde lošeg betona koji se tada koristio) dobit će se sigurniji pokos jer će nova kruna zida (koja je planirana za izradu u zimskom periodu) ukrutiti konstrukciju i ravnomjernije je rasporediti na suhozid, a dobit će se 30-50 cm šira gazna površina na suženom profilu ceste gdje se sada otežano mimoilaze vozila, osobna i teretna, te autobusi koji prometuju ovom dionicom tijekom godine”. 

Također, objašnjava Njegovan, “stari kolobrani su rađeni za intenzitet i vrstu prometa kakav se na cestama ne primjenjuje još od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća i kao takvi ne zadovoljavaju današnje standarde sigurnosti u prometu s obzirom na to da se danas nastoji vozilo prilikom prometne nezgode zadržati na kolniku postavljanjem elastične prepreke kako bi posljedično bila što manje ozljede sudionika u prometu i što manja oštećenja na vozilu“.

"Svjestan sam vrijednosti naše kulturne baštine i svojim dosadašnjim radom uvijek sam je štitio, ali kao odgovorna osoba moram razlučiti spomeničku vrijednost dijela prometnice od vrijednosti ljudskog života sudionika u prometu“, kaže na kraju Njegovan. 

Bogoljub Mitraković

Parkiralište kod Vinogradara možete koristiti kao i do sada, samo na ulaz sa sjeverne strane

Gradonačelnik Radica: Parkiralište kod Vinogradara možete koristiti kao i do sada, samo na ulaz sa sjeverne strane

Ova kratka informacija bila je suština ove izvanredno sazvane presice kod gradonačelnika. Ostalo je bila ljutnja, gorčina i ironija  kojom je gradonačelnik počastio "uspjeh" stečajnog upravitelja u obrani interesa Vinogradara. Stečajni upravitelj Vinogradara Vis d.o.o. u stečaju (Ivo Bućan), naime, pred desetak dana je istakao obavijest kojom poziva vlasnike vozila da, prema Zaključku suda,  do 21. lipnja u podne uklone svoja vozila s parkirališta gdje se nadalje onemogućava slobodno parkiranje i odlaganje vozila.

Pokazuje gradonačelnik vlasničke listove za predmetne čestice gdje stoji: Grad Vis, tereta nema, Grad Vis, tereta nema ... temeljem kojih su i ušli u posjed 2013. godine. A onda ovako brza presuda na štetu grada... Čudo od sudske efikasnosti! Navodi kako i u institucijama ima onih koji koče razvitak grada, a da on kao gradonačelnik želi da Vis bude primjer kako bi i Hrvatska trebala funkcionirati, s nultom stopom tolerancije korupcije i nepotizma.

Stekao je on, kaže, u ovih šest godina dovoljno saznanja što se sve radilo, ne samo oko Vinogradara, pa će o tome upoznati nadležne institucije. (n.k.)

Parkiralište kod Vinogradara možete koristiti kao i do sada, samo na ulaz sa sjeverne strane

Gradonačelnik Radica: Parkiralište kod Vinogradara možete koristiti kao i do sada, samo na ulaz sa sjeverne strane

Ova kratka informacija bila je suština ove izvanredno sazvane presice kod gradonačelnika. Ostalo je bila ljutnja, gorčina i ironija  kojom je gradonačelnik počastio "uspjeh" stečajnog upravitelja u obrani interesa Vinogradara. Stečajni upravitelj Vinogradara Vis d.o.o. u stečaju (Ivo Bućan), naime, pred desetak dana je istakao obavijest kojom poziva vlasnike vozila da, prema Zaključku suda,  do 21. lipnja u podne uklone svoja vozila s parkirališta gdje se nadalje onemogućava slobodno parkiranje i odlaganje vozila.

Pokazuje gradonačelnik vlasničke listove za predmetne čestice gdje stoji: Grad Vis, tereta nema, Grad Vis, tereta nema ... temeljem kojih su i ušli u posjed 2013. godine. A onda ovako brza presuda na štetu grada... Čudo od sudske efikasnosti! Navodi kako i u institucijama ima onih koji koče razvitak grada, a da on kao gradonačelnik želi da Vis bude primjer kako bi i Hrvatska trebala funkcionirati, s nultom stopom tolerancije korupcije i nepotizma.

Stekao je on, kaže, u ovih šest godina dovoljno saznanja što se sve radilo, ne samo oko Vinogradara, pa će o tome upoznati nadležne institucije. (n.k.)

Županija nagrađuje izvrsnost: Među nagrađenima i četvero viških srednjoškolaca

Splitsko-dalmatinska županija već godinama nagrađuje učenike i mentore osnovnih i srednjih škola sa područja cijele Županije, koji su osvojili jedno od prva tri mjesta na državnom natjecanju iz znanja u općeobrazovnim predmetima.

Ove godine nagrade su uručili zamjenik župana Luka Brčić, privremeni pročelnik za društvene djelatnosti Tomislav Đonlić i predsjednik Glavnog povjerenstva za natjecanja Ilija Krišto.

Među nagrađenima je i četvero učenika srednje škole "Antun Matijašević Karamaneo" iz Visa kojima je mentorica bila prof. Josipa Poduje. Evo i imena nagrađenih viških srednjoškolaca: Luka Milosavljević i Matija Vodopija (kemija), te Marija Vitaljić i Lenka Ivčević (biologija).

Čestitke mentorici i učenicima!

Izvor: Splitsko-dalmatinska županija

Županija nagrađuje izvrsnost: Među nagrađenima i četvero viških srednjoškolaca

Splitsko-dalmatinska županija već godinama nagrađuje učenike i mentore osnovnih i srednjih škola sa područja cijele Županije, koji su osvojili jedno od prva tri mjesta na državnom natjecanju iz znanja u općeobrazovnim predmetima.

Ove godine nagrade su uručili zamjenik župana Luka Brčić, privremeni pročelnik za društvene djelatnosti Tomislav Đonlić i predsjednik Glavnog povjerenstva za natjecanja Ilija Krišto.

Među nagrađenima je i četvero učenika srednje škole "Antun Matijašević Karamaneo" iz Visa kojima je mentorica bila prof. Josipa Poduje. Evo i imena nagrađenih viških srednjoškolaca: Luka Milosavljević i Matija Vodopija (kemija), te Marija Vitaljić i Lenka Ivčević (biologija).

Čestitke mentorici i učenicima!

Izvor: Splitsko-dalmatinska županija