BREAKING NEWS
latest

728x90

468x60

header-ad

Zanimljivosti

zanimljivosti

Maškare 2015! (plakat)


Vis: Najava svečanog otvaranja Dječjeg vrtića i jaslica

Kao što znate djeca su u novi vrtić preselila pred Božić, a svečano otvaranje je najavljeno za 22 siječnja 2015. godine u 13:30 sati, kako stoji u pozivu medijima.


Vodovod i odvodnja: S gradonačelnikom na terenu


Kao Kućanin iznimno sam zainteresiran za kvalitetno rješenje oborinskih i fekalnih voda u tom dijelu Visa.  Naime, nedavno iskustvo s poplavom pokazalo je svu ranjivost Kuta u tim ekstremnim situacijama, prokazujući loše stanje kanala i isprepletenost oborinskih i fekalnih voda.

Kao vlasniku nekretnine koja se začeljem naslanja na Ribarsku ulicu jako dobro mi je poznata i situacija kanalizacijske mreže u toj zapostavljenoj, sad zemljanoj, a nekoć salizonoj i popisketonoj koli, koja još uvijek nema ni javnu rasvjetu.

Kad sam saznao da će jutros gradonačelnik s ekipom iz javnog poduzeća Vodovod i odvodnja otoka Visa obići Kut potrudio sam se popratiti to i podijeliti taj događaj s vama na ovom blog - portalu. Dakle, gradonačelnik Ivo Radica, direktorica Slavica Dražić, inženjer Ivan i operativac Edo obišli su Kut i, nadam se, pokazali da će se odmah početi s radovima koji će do finalizacije tražiti i vremena i novaca. Radi se o velikom projektu postupnog dovođenja u red jednog nereda  koji se na primjeru Kuta pokazao katastrofalnim.

Usput je kamerom zabilježena i jedna ozbiljna ponuda za rješenje viškog veterinarskog problema. Gradonačelnik je uglednom umirovljenom veterinaru Pavetu Zaninoviću ponudio prostor, a da ga on opremi i zaposli nekog mladog veterinara kojem bi u početku zasigurno dobro došlo Pavetovo bogato iskustvo. ISSA-VIS-Kut pratit će kako stvari napreduju.

I na kraju, od prije nekoliko dana i najbolji pometač Burkić nam se vratio na Kut, što je jedna od rijetkih dobrih stvari koja nam se dogodila. Pogledajte video i galeriju fotografija! (n.k.)








Vodovod i odvodnja: S gradonačelnikom na terenu


Kao Kućanin iznimno sam zainteresiran za kvalitetno rješenje oborinskih i fekalnih voda u tom dijelu Visa.  Naime, nedavno iskustvo s poplavom pokazalo je svu ranjivost Kuta u tim ekstremnim situacijama, prokazujući loše stanje kanala i isprepletenost oborinskih i fekalnih voda.

Kao vlasniku nekretnine koja se začeljem naslanja na Ribarsku ulicu jako dobro mi je poznata i situacija kanalizacijske mreže u toj zapostavljenoj, sad zemljanoj, a nekoć salizonoj i popisketonoj koli, koja još uvijek nema ni javnu rasvjetu.

Kad sam saznao da će jutros gradonačelnik s ekipom iz javnog poduzeća Vodovod i odvodnja otoka Visa obići Kut potrudio sam se popratiti to i podijeliti taj događaj s vama na ovom blog - portalu. Dakle, gradonačelnik Ivo Radica, direktorica Slavica Dražić, inženjer Ivan i operativac Edo obišli su Kut i, nadam se, pokazali da će se odmah početi s radovima koji će do finalizacije tražiti i vremena i novaca. Radi se o velikom projektu postupnog dovođenja u red jednog nereda  koji se na primjeru Kuta pokazao katastrofalnim.

Usput je kamerom zabilježena i jedna ozbiljna ponuda za rješenje viškog veterinarskog problema. Gradonačelnik je uglednom umirovljenom veterinaru Pavetu Zaninoviću ponudio prostor, a da ga on opremi i zaposli nekog mladog veterinara kojem bi u početku zasigurno dobro došlo Pavetovo bogato iskustvo. ISSA-VIS-Kut pratit će kako stvari napreduju.

I na kraju, od prije nekoliko dana i najbolji pometač Burkić nam se vratio na Kut, što je jedna od rijetkih dobrih stvari koja nam se dogodila. Pogledajte video i galeriju fotografija! (n.k.)








In memoriam: Vapor Vis




























Napisao: Mario Skunca
Potonuo je trajekt Vis. Stari vapor Vis, sada s imenom Vicente, negdje u Africi. Ta tužna vijest iznenadila me kao prva vijest dana, prvo što sam pročitao u utorak ujutro. U Americi, daleko od Hrvatske i Visa, ali i Zelenortskih otoka i njegovog zadnjeg doma. Obuzela me neka duboka tuga i oči su mi se napunile suzama. Naš dobri Vis je sa sobom tragično povukao na dno mora 15 ljudskih duša, stanovnika pučinskih afričkih otoka koji su se vraćali svojim domovima s lepršavim živim kokošima koje su valjda taj dan kupili na lokalnom pazaru. Petnaest ljudskih tragedija, u vremenu kada su se, čini se, zlokobno nanizale na svim stranama svijeta. Ali moj žal za Visom je, kao i svaka tuga, osobniji i sebičniji.
Njegovim odlaskom nestala je i velika knjiga uspomena, simbola i značenja jednog vremena – i mog malog djetinjstva i svijeta. Osjetio sam se kao da sam čuo da je umro stari barba, nekad blizak obiteljski prijatelj, koji je odselio na drugi kraj svijeta i iz naših života. No na vijest o smrti, tom konačnom kraju, sva sjećanja su se vratila i sve su slike oživjele kao nekad.
S mojim Visom sam se zadnji put susreo prije petnaest godina, na liniji Sobra – Dubrovnik. Bio sam sretan da ga vidim, ali već tada je bio u tako lošem stanju da sam sa strahom gledao njegovu mladu posadu i mislio kako ih majke nisu rodile da skončaju pod palubom nekog zapuštenog broda. Gledajući prema obližnjim otocima i obali, naivno sam se tješio mišlju da, eto, bar ta brodska linija nikad ne plovi predaleko od kopna, ako se zlo i dogodi…
Nama se, hvala Bogu, zlo dogodilo nije; no Visa više nema, skončao je jadno, nezasluženo. Potonuo je u sred surovog Atlantika, radeći teško u svoje penzionerske dane, koje je kao i mnogi drugi trebao uživati negdje drugdje ili s dostojanstvom biti umirovljen u rezalište i reinkarnacijski ugrađen u neki novi brod. U nepravednoj, ali neumoljivo dosljednoj logici svjetske ekonomije, Vis je izgrađen u najbogatijem dijelu svijeta, porinut u Njemačkoj i trideset godina plovio u bogatoj Danskoj; pa sljedećih tridesetak kod nas – koji smo uvijek bili negdje između bogatih i siromašnih – da bi pod stare dane kao isluženi sluga bio prepušten nemirnom moru kanala atlantskih otoka siromašne zemlje trećeg svijeta.
No za nas, trajekt Vis bio je prvi veliki iskorak u moderno kada je uveden u promet za Vis 1976. godine. Bilo je to vrijeme svekolikog pozitivnog zamaha i onog dobrog što je stara država bila. Na tuđim kreditima, ali išlo je nabolje pa nismo puno pitali. I Vis je bio takav. Moderan i lijep, po dolasku tek trideset godina star, brz, siguran i udoban – ti pristojni Danci su ga (d)ostavili kao novog i još s danskim pločicama naziva paluba! Zamijenio je prve nezgrapne trajekte i parobrode kojih se kao kroz maglu petogodišnjaka još sjećam da su pristajali bokom na rivi ispred zgrade hotela i iskrcavali aute, jedan po vožnji, vinčom.
Razlika prije i poslije vapora Vis je neusporediva: došli su nakon njega drugi i moderniji trajekti, uključujući i doma-izgrađeni, ali za svoje doba manje komforni Vuk/Bartol, koji je sa svojim nesretnim imenovanjem, tvrdim plastičnim sjedalicama, neotporan na valove, a opet naš, sažimao sve paradokse svog nemirnog vremena… Baš kao i današnji velebni Petar koji je od Visa duplo veći, a tako velik i prazan nerijetko izgleda kao metafora naše još uvijek nove slobode koja se čini kao par prevelikih cipela u koje još ne možemo stati. Trajekt Vis je bio baš poput i po mjeri Visa. Mali, ali velik, žilav, izdržljiv, na buru i jugo otporan trajekt koji je sa svoja dva ugodna salona bio luksuzan i putnicima i autima.
Meni koji sam na Visu kao dečkić ljetovao vapor Vis je bio istinski poseban i na splitskoj rivi nisam primjećivao niti jedan drugi. U zagrebačkoj osnovnoj školi sam ga cijelu zimu crtao u želji da me na prvi dan školskih praznika opet preveze noni i didi na Vis, a mama mi je uvijek govorila da je hrana pripremljena u brodskoj kuhinji najukusnija – nekad bi je uspjeli i probati!
Između mame, tate i sestre, uspjeli smo se dogovoriti koje je „najbolje“ mjesto u salonu, kao i usuglasiti par mjesta na palubi koja su u obiteljskoj demokratskoj proceduri bila 'odobrena' za sjedenje, ovisno o vjetru, suncu i godišnjem dobu. Kad bi nas djecu barbe i tete vodili na Vis, vožnja bi neizbježno uključivala i ispitivanje o imenima svih punti, otoka i svjetionika na putu od Splita do Visa, uz obaveznu priču o Marduji.
Trajekt Vis je obilježio moje djetinjstvo. Ne mogu ni zamisliti što je on, tako lijep i funkcionalan, u svoje vrijeme mogao značiti starijim generacijama Višana, onima koji su se, kad je on po prvi put pristao u višku luku još živo sjećali jedara, jarbola i pare. Ali u jedno sam siguran: njegovi valovi bili su najbolji valovi za 'ulovit' pod kalafotovo, a i na Prilovo, i ja ih za ništa ne bih mijenjao.

Izvor: Facebook

In memoriam: Vapor Vis



Napisao: Mario Skunca
Potonuo je trajekt Vis. Stari vapor Vis, sada s imenom Vicente, negdje u Africi. Ta tužna vijest iznenadila me kao prva vijest dana, prvo što sam pročitao u utorak ujutro. U Americi, daleko od Hrvatske i Visa, ali i Zelenortskih otoka i njegovog zadnjeg doma. Obuzela me neka duboka tuga i oči su mi se napunile suzama. Naš dobri Vis je sa sobom tragično povukao na dno mora 15 ljudskih duša, stanovnika pučinskih afričkih otoka koji su se vraćali svojim domovima s lepršavim živim kokošima koje su valjda taj dan kupili na lokalnom pazaru. Petnaest ljudskih tragedija, u vremenu kada su se, čini se, zlokobno nanizale na svim stranama svijeta. Ali moj žal za Visom je, kao i svaka tuga, osobniji i sebičniji.
Njegovim odlaskom nestala je i velika knjiga uspomena, simbola i značenja jednog vremena – i mog malog djetinjstva i svijeta. Osjetio sam se kao da sam čuo da je umro stari barba, nekad blizak obiteljski prijatelj, koji je odselio na drugi kraj svijeta i iz naših života. No na vijest o smrti, tom konačnom kraju, sva sjećanja su se vratila i sve su slike oživjele kao nekad.
S mojim Visom sam se zadnji put susreo prije petnaest godina, na liniji Sobra – Dubrovnik. Bio sam sretan da ga vidim, ali već tada je bio u tako lošem stanju da sam sa strahom gledao njegovu mladu posadu i mislio kako ih majke nisu rodile da skončaju pod palubom nekog zapuštenog broda. Gledajući prema obližnjim otocima i obali, naivno sam se tješio mišlju da, eto, bar ta brodska linija nikad ne plovi predaleko od kopna, ako se zlo i dogodi…
Nama se, hvala Bogu, zlo dogodilo nije; no Visa više nema, skončao je jadno, nezasluženo. Potonuo je u sred surovog Atlantika, radeći teško u svoje penzionerske dane, koje je kao i mnogi drugi trebao uživati negdje drugdje ili s dostojanstvom biti umirovljen u rezalište i reinkarnacijski ugrađen u neki novi brod. U nepravednoj, ali neumoljivo dosljednoj logici svjetske ekonomije, Vis je izgrađen u najbogatijem dijelu svijeta, porinut u Njemačkoj i trideset godina plovio u bogatoj Danskoj; pa sljedećih tridesetak kod nas – koji smo uvijek bili negdje između bogatih i siromašnih – da bi pod stare dane kao isluženi sluga bio prepušten nemirnom moru kanala atlantskih otoka siromašne zemlje trećeg svijeta.
No za nas, trajekt Vis bio je prvi veliki iskorak u moderno kada je uveden u promet za Vis 1976. godine. Bilo je to vrijeme svekolikog pozitivnog zamaha i onog dobrog što je stara država bila. Na tuđim kreditima, ali išlo je nabolje pa nismo puno pitali. I Vis je bio takav. Moderan i lijep, po dolasku tek trideset godina star, brz, siguran i udoban – ti pristojni Danci su ga (d)ostavili kao novog i još s danskim pločicama naziva paluba! Zamijenio je prve nezgrapne trajekte i parobrode kojih se kao kroz maglu petogodišnjaka još sjećam da su pristajali bokom na rivi ispred zgrade hotela i iskrcavali aute, jedan po vožnji, vinčom.
Razlika prije i poslije vapora Vis je neusporediva: došli su nakon njega drugi i moderniji trajekti, uključujući i doma-izgrađeni, ali za svoje doba manje komforni Vuk/Bartol, koji je sa svojim nesretnim imenovanjem, tvrdim plastičnim sjedalicama, neotporan na valove, a opet naš, sažimao sve paradokse svog nemirnog vremena… Baš kao i današnji velebni Petar koji je od Visa duplo veći, a tako velik i prazan nerijetko izgleda kao metafora naše još uvijek nove slobode koja se čini kao par prevelikih cipela u koje još ne možemo stati. Trajekt Vis je bio baš poput i po mjeri Visa. Mali, ali velik, žilav, izdržljiv, na buru i jugo otporan trajekt koji je sa svoja dva ugodna salona bio luksuzan i putnicima i autima.
Meni koji sam na Visu kao dečkić ljetovao vapor Vis je bio istinski poseban i na splitskoj rivi nisam primjećivao niti jedan drugi. U zagrebačkoj osnovnoj školi sam ga cijelu zimu crtao u želji da me na prvi dan školskih praznika opet preveze noni i didi na Vis, a mama mi je uvijek govorila da je hrana pripremljena u brodskoj kuhinji najukusnija – nekad bi je uspjeli i probati!
Između mame, tate i sestre, uspjeli smo se dogovoriti koje je „najbolje“ mjesto u salonu, kao i usuglasiti par mjesta na palubi koja su u obiteljskoj demokratskoj proceduri bila 'odobrena' za sjedenje, ovisno o vjetru, suncu i godišnjem dobu. Kad bi nas djecu barbe i tete vodili na Vis, vožnja bi neizbježno uključivala i ispitivanje o imenima svih punti, otoka i svjetionika na putu od Splita do Visa, uz obaveznu priču o Marduji.
Trajekt Vis je obilježio moje djetinjstvo. Ne mogu ni zamisliti što je on, tako lijep i funkcionalan, u svoje vrijeme mogao značiti starijim generacijama Višana, onima koji su se, kad je on po prvi put pristao u višku luku još živo sjećali jedara, jarbola i pare. Ali u jedno sam siguran: njegovi valovi bili su najbolji valovi za 'ulovit' pod kalafotovo, a i na Prilovo, i ja ih za ništa ne bih mijenjao.

Izvor: Facebook

Jadrolinija: Predstavljen handheld uređaj


Inače, trošak izrada iskaznica je oko šest milijuna kuna za nešto više od 72 tisuće otočana.

Gužva na Jadrolinijinim šalterima trebala bi se znatno smanjiti. Otočani koji imaju pravo na povlašteni prijevoz i dobili su otočke iskaznice, u Jadrolinijinim agencijama više neće morati kupovati karte već će se izravno ukrcavati.

U Splitu je u četvrtak predstavljen prijenosni poništavač, odnosno hand held uređaj, koji će evidentirati korištenje iskaznice i tako omogućiti manje čekanja i efikasniji ukrcaj. Naime, iskaznice im omogućavaju samo po jednu povlaštenu vožnju dnevno s otoka na kopno i obrtano, a svako drugo putovanje moraju plaćati kao i svi ostali.

Kako je najavljeno iz Jadrolinije, ovaj će se uređaj postaviti na svim linijama tijekom narednih tjedana. Inače, trošak izrada iskaznica je oko šest milijuna kuna za nešto više od 72 tisuće otočana. Zahtjev je uputilo i 27.000 vlasnika vozila, također otočana.


Posljednji vijađ: Trajekt "Vis" skončao na dnu Atlantika

Prekrcanost i loša raspoređenost tereta u garaži glavni su uzroci stradavanja broda “Vicente”, nekadašnjeg “Jadrolinijina” trajekta “Vis”, koji je potonuo na četiri milje od luke Vale los Cavaleiros na otoku Fogo u Zelenortskom otočju, zapadnoafričkoj državi, povukavši za sobom u smrt troje putnika i članova posade, dok ih se još 12 smatra nestalima na Atlantiku.

Trajekt, koji je od kasnog proljeća 2011. godine, kada je posljednji put isplovio iz Jadrana, bio dio flote kompanije “Tuninha Transporte Maritimo”, napustio je polazišnu luku Praia na susjednom škoju Sao Tiago s ukupno 26 putnika i članova posade, ali nagnut šest stupnjeva na lijevi bok, što je uz nepovoljne vremenske uvjete na moru “kumovalo” tragediji. 


Posljednji vijađ: Trajekt "Vis" skončao na dnu Atlantika

Prekrcanost i loša raspoređenost tereta u garaži glavni su uzroci stradavanja broda “Vicente”, nekadašnjeg “Jadrolinijina” trajekta “Vis”, koji je potonuo na četiri milje od luke Vale los Cavaleiros na otoku Fogo u Zelenortskom otočju, zapadnoafričkoj državi, povukavši za sobom u smrt troje putnika i članova posade, dok ih se još 12 smatra nestalima na Atlantiku.

Trajekt, koji je od kasnog proljeća 2011. godine, kada je posljednji put isplovio iz Jadrana, bio dio flote kompanije “Tuninha Transporte Maritimo”, napustio je polazišnu luku Praia na susjednom škoju Sao Tiago s ukupno 26 putnika i članova posade, ali nagnut šest stupnjeva na lijevi bok, što je uz nepovoljne vremenske uvjete na moru “kumovalo” tragediji. 



Budalska balada

Bill Gates će kupiti i Hvar i Korčulu, samo da mu nitko ne ometa budistički mir na Visu


Završne operacije čišćenja hrvatskih otoka od ljudi započele su 1. siječnja 2015. godine. Na Novu 2015. godinu, pisat će u knjigama, u skladu s europskim zakonima zabranjen je mali ribolov za osobne potrebe, a istog dana stupio je na snagu i novi Pravilnik o povlaštenom prijevozu otočana, kojim je korištenje povlastice za brodske linije stanovnicima jadranskih otoka ograničeno na jedno putovanje dnevno

Bit će to lijep potres na posrnulom svjetskom tržištu nekretnina, kad u Forbesu, Wall Street Journalu i ostalim magazinima s dizajnerskih stolića preko cijele stranice izađe veliki oglas kojim Vlada Republike Hrvatske objavljuje akcijsku rasprodaju jadranskih otoka. „Atraktivni mediteranski otoci svih veličina i dezena, totalna rasprodaja!“, kočit će na fotografijama kornatskog arhipelaga, hvarske palače Leporini ili glasovitog bolskog Zlatnog rata, potcrtano manjim slovima – „Akcija traje do isteka zaliha“, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju.

Udruga SVIMA: Poziv na kreativne radionice


Pozivamo sve roditelje vrtićke djece na sudjelovanje na kreativnim radionicama:

Kako učenje učiniti zabavnim? - izrada unikatnih edukativnih materijala

Djeca i mediji, koja je uloga roditelja? - rasprava uz gledanje isječaka odgojno promišljenih dječjih filmova

Četvrtak, 15.1.2015.godine u 17h (novom)Dječjem vrtiću u Visu

Više na Facebook stranici https://www.facebook.com/UdrugaSvima

Udruga SVIMA


Oznake

Adsense aerodrom Anatomija otoka Anči Fabijanović Anela Borčić ankete apartmani vis arheologija arhitektura baština BaVul bike video Biševo blog blogosfera boćanje Bogoljub Mitraković Boris Čargo Boško Budisavljević brodovi crkva crna kronika čestitke Češka vila dizajn Dobrila Cvitanović Dom starih don Ivica Huljev don Milan Šarić Don Paulin Draga Vojković Cepotova društvene mreže Dunja Bezjak ekologija estrada fešte film Firefly 8SE 4K flora foto vremeplov fotografija fotomontaža galeb gastro generacije glazba Goran Mladineo grad grad-objave gradonačelniik gradonačelnik Gradsko vijeće Hajduk HEP HGG Vis hoteli Vis HPD Hum Hrvati u svijetu Hrvatska Hrvatska zora humanitarne akcije humor HVIDR-a in memoriam Ivica Roki Ivo Radica Iz drugih medija Jakša Fiamengo jedrenje Joško Božanić Joško Repanić Kalambera kalendar kartanje kazalište kino književnost Komiža komunala korona košarka kriket Kućani kućni ljubimci kultura Kut laptop Acer latest Lavurat za poja likovna umjetnost limuni logo lokacije ljudi m/t Lastovo Mamma mia 2 Matica hrvatska medijski ponedjeljak Metković mladi Modra špilja more MUP najava događanja najave naslovnica Natalia Borčić Nevio Marasović Nikola Kežić Nikša Sviličić NK NK VIS nogomet Norway novo obrazovanje oglasna ploča oglašavanje oružje osmrtnice osobno OŠ Vis otoci otok otok Vis pčelarstvo Petra Kapor planinari ples Podšpilje poklod Pokret otoka polemike politika poljoprivreda pomorci portret posao povijest poznati priroda promet promo Prostorni plan PROVISLO Ranko Marinković razgovor reportaža restoran "Val" restorani-konobe ribe Rodoslovlje Rogačić ronjenje Rukavac Siniša Brajčić Slavomir Raffanelli slider slider2 sobe Split sport Srebrna Srećko Marinković SŠ AMK stare kartoline Stipe Vojković svijet škola škrinjica Tihana Skerbić time lapse tradicija trajekti trčanje turizam udruga Svima unučica urbanizam USA uvale veja Veljko Mratinić Brojne VERN' Vesna Bučić video video razglednica video vijesti vijesti vijesti vis vinogradarstvo Vis viški govor viški plivački maraton vjenčanja Vjerni Visu Vodovod i odvodnja vrijeme vrtić Vukovar zabava zanimljivosti zdravlje zdravstvo Zima na otoku znamenitosti Ženaglava životinje žutilo