Zanimljivosti
zanimljivosti
-
siječnja 16, 2015
Edit this post
-
siječnja 15, 2015
Edit this post
Kao Kućanin iznimno sam zainteresiran za kvalitetno rješenje oborinskih i fekalnih voda u tom dijelu Visa. Naime, nedavno iskustvo s poplavom pokazalo je svu ranjivost Kuta u tim ekstremnim situacijama, prokazujući loše stanje kanala i isprepletenost oborinskih i fekalnih voda.
Kao vlasniku nekretnine koja se začeljem naslanja na Ribarsku ulicu jako dobro mi je poznata i situacija kanalizacijske mreže u toj zapostavljenoj, sad zemljanoj, a nekoć salizonoj i popisketonoj koli, koja još uvijek nema ni javnu rasvjetu.
Kad sam saznao da će jutros gradonačelnik s ekipom iz javnog poduzeća Vodovod i odvodnja otoka Visa obići Kut potrudio sam se popratiti to i podijeliti taj događaj s vama na ovom blog - portalu. Dakle, gradonačelnik Ivo Radica, direktorica Slavica Dražić, inženjer Ivan i operativac Edo obišli su Kut i, nadam se, pokazali da će se odmah početi s radovima koji će do finalizacije tražiti i vremena i novaca. Radi se o velikom projektu postupnog dovođenja u red jednog nereda koji se na primjeru Kuta pokazao katastrofalnim.
Usput je kamerom zabilježena i jedna ozbiljna ponuda za rješenje viškog veterinarskog problema. Gradonačelnik je uglednom umirovljenom veterinaru Pavetu Zaninoviću ponudio prostor, a da ga on opremi i zaposli nekog mladog veterinara kojem bi u početku zasigurno dobro došlo Pavetovo bogato iskustvo. ISSA-VIS-Kut pratit će kako stvari napreduju.
I na kraju, od prije nekoliko dana i najbolji pometač Burkić nam se vratio na Kut, što je jedna od rijetkih dobrih stvari koja nam se dogodila. Pogledajte video i galeriju fotografija! (n.k.)
-
siječnja 15, 2015
Edit this post
Kao Kućanin iznimno sam zainteresiran za kvalitetno rješenje oborinskih i fekalnih voda u tom dijelu Visa. Naime, nedavno iskustvo s poplavom pokazalo je svu ranjivost Kuta u tim ekstremnim situacijama, prokazujući loše stanje kanala i isprepletenost oborinskih i fekalnih voda.
Kao vlasniku nekretnine koja se začeljem naslanja na Ribarsku ulicu jako dobro mi je poznata i situacija kanalizacijske mreže u toj zapostavljenoj, sad zemljanoj, a nekoć salizonoj i popisketonoj koli, koja još uvijek nema ni javnu rasvjetu.
Kad sam saznao da će jutros gradonačelnik s ekipom iz javnog poduzeća Vodovod i odvodnja otoka Visa obići Kut potrudio sam se popratiti to i podijeliti taj događaj s vama na ovom blog - portalu. Dakle, gradonačelnik Ivo Radica, direktorica Slavica Dražić, inženjer Ivan i operativac Edo obišli su Kut i, nadam se, pokazali da će se odmah početi s radovima koji će do finalizacije tražiti i vremena i novaca. Radi se o velikom projektu postupnog dovođenja u red jednog nereda koji se na primjeru Kuta pokazao katastrofalnim.
Usput je kamerom zabilježena i jedna ozbiljna ponuda za rješenje viškog veterinarskog problema. Gradonačelnik je uglednom umirovljenom veterinaru Pavetu Zaninoviću ponudio prostor, a da ga on opremi i zaposli nekog mladog veterinara kojem bi u početku zasigurno dobro došlo Pavetovo bogato iskustvo. ISSA-VIS-Kut pratit će kako stvari napreduju.
I na kraju, od prije nekoliko dana i najbolji pometač Burkić nam se vratio na Kut, što je jedna od rijetkih dobrih stvari koja nam se dogodila. Pogledajte video i galeriju fotografija! (n.k.)
-
siječnja 15, 2015
Edit this post
Potonuo je trajekt Vis. Stari vapor Vis, sada s imenom Vicente, negdje u Africi. Ta tužna vijest iznenadila me kao prva vijest dana, prvo što sam pročitao u utorak ujutro. U Americi, daleko od Hrvatske i Visa, ali i Zelenortskih otoka i njegovog zadnjeg doma. Obuzela me neka duboka tuga i oči su mi se napunile suzama. Naš dobri Vis je sa sobom tragično povukao na dno mora 15 ljudskih duša, stanovnika pučinskih afričkih otoka koji su se vraćali svojim domovima s lepršavim živim kokošima koje su valjda taj dan kupili na lokalnom pazaru. Petnaest ljudskih tragedija, u vremenu kada su se, čini se, zlokobno nanizale na svim stranama svijeta. Ali moj žal za Visom je, kao i svaka tuga, osobniji i sebičniji.
Njegovim odlaskom nestala je i velika knjiga uspomena, simbola i značenja jednog vremena – i mog malog djetinjstva i svijeta. Osjetio sam se kao da sam čuo da je umro stari barba, nekad blizak obiteljski prijatelj, koji je odselio na drugi kraj svijeta i iz naših života. No na vijest o smrti, tom konačnom kraju, sva sjećanja su se vratila i sve su slike oživjele kao nekad.
S mojim Visom sam se zadnji put susreo prije petnaest godina, na liniji Sobra – Dubrovnik. Bio sam sretan da ga vidim, ali već tada je bio u tako lošem stanju da sam sa strahom gledao njegovu mladu posadu i mislio kako ih majke nisu rodile da skončaju pod palubom nekog zapuštenog broda. Gledajući prema obližnjim otocima i obali, naivno sam se tješio mišlju da, eto, bar ta brodska linija nikad ne plovi predaleko od kopna, ako se zlo i dogodi…
Nama se, hvala Bogu, zlo dogodilo nije; no Visa više nema, skončao je jadno, nezasluženo. Potonuo je u sred surovog Atlantika, radeći teško u svoje penzionerske dane, koje je kao i mnogi drugi trebao uživati negdje drugdje ili s dostojanstvom biti umirovljen u rezalište i reinkarnacijski ugrađen u neki novi brod. U nepravednoj, ali neumoljivo dosljednoj logici svjetske ekonomije, Vis je izgrađen u najbogatijem dijelu svijeta, porinut u Njemačkoj i trideset godina plovio u bogatoj Danskoj; pa sljedećih tridesetak kod nas – koji smo uvijek bili negdje između bogatih i siromašnih – da bi pod stare dane kao isluženi sluga bio prepušten nemirnom moru kanala atlantskih otoka siromašne zemlje trećeg svijeta.
No za nas, trajekt Vis bio je prvi veliki iskorak u moderno kada je uveden u promet za Vis 1976. godine. Bilo je to vrijeme svekolikog pozitivnog zamaha i onog dobrog što je stara država bila. Na tuđim kreditima, ali išlo je nabolje pa nismo puno pitali. I Vis je bio takav. Moderan i lijep, po dolasku tek trideset godina star, brz, siguran i udoban – ti pristojni Danci su ga (d)ostavili kao novog i još s danskim pločicama naziva paluba! Zamijenio je prve nezgrapne trajekte i parobrode kojih se kao kroz maglu petogodišnjaka još sjećam da su pristajali bokom na rivi ispred zgrade hotela i iskrcavali aute, jedan po vožnji, vinčom.
Razlika prije i poslije vapora Vis je neusporediva: došli su nakon njega drugi i moderniji trajekti, uključujući i doma-izgrađeni, ali za svoje doba manje komforni Vuk/Bartol, koji je sa svojim nesretnim imenovanjem, tvrdim plastičnim sjedalicama, neotporan na valove, a opet naš, sažimao sve paradokse svog nemirnog vremena… Baš kao i današnji velebni Petar koji je od Visa duplo veći, a tako velik i prazan nerijetko izgleda kao metafora naše još uvijek nove slobode koja se čini kao par prevelikih cipela u koje još ne možemo stati. Trajekt Vis je bio baš poput i po mjeri Visa. Mali, ali velik, žilav, izdržljiv, na buru i jugo otporan trajekt koji je sa svoja dva ugodna salona bio luksuzan i putnicima i autima.
Meni koji sam na Visu kao dečkić ljetovao vapor Vis je bio istinski poseban i na splitskoj rivi nisam primjećivao niti jedan drugi. U zagrebačkoj osnovnoj školi sam ga cijelu zimu crtao u želji da me na prvi dan školskih praznika opet preveze noni i didi na Vis, a mama mi je uvijek govorila da je hrana pripremljena u brodskoj kuhinji najukusnija – nekad bi je uspjeli i probati!
Između mame, tate i sestre, uspjeli smo se dogovoriti koje je „najbolje“ mjesto u salonu, kao i usuglasiti par mjesta na palubi koja su u obiteljskoj demokratskoj proceduri bila 'odobrena' za sjedenje, ovisno o vjetru, suncu i godišnjem dobu. Kad bi nas djecu barbe i tete vodili na Vis, vožnja bi neizbježno uključivala i ispitivanje o imenima svih punti, otoka i svjetionika na putu od Splita do Visa, uz obaveznu priču o Marduji.
Trajekt Vis je obilježio moje djetinjstvo. Ne mogu ni zamisliti što je on, tako lijep i funkcionalan, u svoje vrijeme mogao značiti starijim generacijama Višana, onima koji su se, kad je on po prvi put pristao u višku luku još živo sjećali jedara, jarbola i pare. Ali u jedno sam siguran: njegovi valovi bili su najbolji valovi za 'ulovit' pod kalafotovo, a i na Prilovo, i ja ih za ništa ne bih mijenjao.
Izvor: Facebook
-
siječnja 15, 2015
Edit this post
Potonuo je trajekt Vis. Stari vapor Vis, sada s imenom Vicente, negdje u Africi. Ta tužna vijest iznenadila me kao prva vijest dana, prvo što sam pročitao u utorak ujutro. U Americi, daleko od Hrvatske i Visa, ali i Zelenortskih otoka i njegovog zadnjeg doma. Obuzela me neka duboka tuga i oči su mi se napunile suzama. Naš dobri Vis je sa sobom tragično povukao na dno mora 15 ljudskih duša, stanovnika pučinskih afričkih otoka koji su se vraćali svojim domovima s lepršavim živim kokošima koje su valjda taj dan kupili na lokalnom pazaru. Petnaest ljudskih tragedija, u vremenu kada su se, čini se, zlokobno nanizale na svim stranama svijeta. Ali moj žal za Visom je, kao i svaka tuga, osobniji i sebičniji.
Njegovim odlaskom nestala je i velika knjiga uspomena, simbola i značenja jednog vremena – i mog malog djetinjstva i svijeta. Osjetio sam se kao da sam čuo da je umro stari barba, nekad blizak obiteljski prijatelj, koji je odselio na drugi kraj svijeta i iz naših života. No na vijest o smrti, tom konačnom kraju, sva sjećanja su se vratila i sve su slike oživjele kao nekad.
S mojim Visom sam se zadnji put susreo prije petnaest godina, na liniji Sobra – Dubrovnik. Bio sam sretan da ga vidim, ali već tada je bio u tako lošem stanju da sam sa strahom gledao njegovu mladu posadu i mislio kako ih majke nisu rodile da skončaju pod palubom nekog zapuštenog broda. Gledajući prema obližnjim otocima i obali, naivno sam se tješio mišlju da, eto, bar ta brodska linija nikad ne plovi predaleko od kopna, ako se zlo i dogodi…
Nama se, hvala Bogu, zlo dogodilo nije; no Visa više nema, skončao je jadno, nezasluženo. Potonuo je u sred surovog Atlantika, radeći teško u svoje penzionerske dane, koje je kao i mnogi drugi trebao uživati negdje drugdje ili s dostojanstvom biti umirovljen u rezalište i reinkarnacijski ugrađen u neki novi brod. U nepravednoj, ali neumoljivo dosljednoj logici svjetske ekonomije, Vis je izgrađen u najbogatijem dijelu svijeta, porinut u Njemačkoj i trideset godina plovio u bogatoj Danskoj; pa sljedećih tridesetak kod nas – koji smo uvijek bili negdje između bogatih i siromašnih – da bi pod stare dane kao isluženi sluga bio prepušten nemirnom moru kanala atlantskih otoka siromašne zemlje trećeg svijeta.
No za nas, trajekt Vis bio je prvi veliki iskorak u moderno kada je uveden u promet za Vis 1976. godine. Bilo je to vrijeme svekolikog pozitivnog zamaha i onog dobrog što je stara država bila. Na tuđim kreditima, ali išlo je nabolje pa nismo puno pitali. I Vis je bio takav. Moderan i lijep, po dolasku tek trideset godina star, brz, siguran i udoban – ti pristojni Danci su ga (d)ostavili kao novog i još s danskim pločicama naziva paluba! Zamijenio je prve nezgrapne trajekte i parobrode kojih se kao kroz maglu petogodišnjaka još sjećam da su pristajali bokom na rivi ispred zgrade hotela i iskrcavali aute, jedan po vožnji, vinčom.
Razlika prije i poslije vapora Vis je neusporediva: došli su nakon njega drugi i moderniji trajekti, uključujući i doma-izgrađeni, ali za svoje doba manje komforni Vuk/Bartol, koji je sa svojim nesretnim imenovanjem, tvrdim plastičnim sjedalicama, neotporan na valove, a opet naš, sažimao sve paradokse svog nemirnog vremena… Baš kao i današnji velebni Petar koji je od Visa duplo veći, a tako velik i prazan nerijetko izgleda kao metafora naše još uvijek nove slobode koja se čini kao par prevelikih cipela u koje još ne možemo stati. Trajekt Vis je bio baš poput i po mjeri Visa. Mali, ali velik, žilav, izdržljiv, na buru i jugo otporan trajekt koji je sa svoja dva ugodna salona bio luksuzan i putnicima i autima.
Meni koji sam na Visu kao dečkić ljetovao vapor Vis je bio istinski poseban i na splitskoj rivi nisam primjećivao niti jedan drugi. U zagrebačkoj osnovnoj školi sam ga cijelu zimu crtao u želji da me na prvi dan školskih praznika opet preveze noni i didi na Vis, a mama mi je uvijek govorila da je hrana pripremljena u brodskoj kuhinji najukusnija – nekad bi je uspjeli i probati!
Između mame, tate i sestre, uspjeli smo se dogovoriti koje je „najbolje“ mjesto u salonu, kao i usuglasiti par mjesta na palubi koja su u obiteljskoj demokratskoj proceduri bila 'odobrena' za sjedenje, ovisno o vjetru, suncu i godišnjem dobu. Kad bi nas djecu barbe i tete vodili na Vis, vožnja bi neizbježno uključivala i ispitivanje o imenima svih punti, otoka i svjetionika na putu od Splita do Visa, uz obaveznu priču o Marduji.
Trajekt Vis je obilježio moje djetinjstvo. Ne mogu ni zamisliti što je on, tako lijep i funkcionalan, u svoje vrijeme mogao značiti starijim generacijama Višana, onima koji su se, kad je on po prvi put pristao u višku luku još živo sjećali jedara, jarbola i pare. Ali u jedno sam siguran: njegovi valovi bili su najbolji valovi za 'ulovit' pod kalafotovo, a i na Prilovo, i ja ih za ništa ne bih mijenjao.
Izvor: Facebook
-
siječnja 15, 2015
Edit this post
Inače, trošak izrada iskaznica je oko šest milijuna kuna za nešto više od 72 tisuće otočana.
Gužva na Jadrolinijinim šalterima trebala bi se znatno smanjiti. Otočani koji imaju pravo na povlašteni prijevoz i dobili su otočke iskaznice, u Jadrolinijinim agencijama više neće morati kupovati karte već će se izravno ukrcavati.
U Splitu je u četvrtak predstavljen prijenosni poništavač, odnosno hand held uređaj, koji će evidentirati korištenje iskaznice i tako omogućiti manje čekanja i efikasniji ukrcaj. Naime, iskaznice im omogućavaju samo po jednu povlaštenu vožnju dnevno s otoka na kopno i obrtano, a svako drugo putovanje moraju plaćati kao i svi ostali.
Kako je najavljeno iz Jadrolinije, ovaj će se uređaj postaviti na svim linijama tijekom narednih tjedana. Inače, trošak izrada iskaznica je oko šest milijuna kuna za nešto više od 72 tisuće otočana. Zahtjev je uputilo i 27.000 vlasnika vozila, također otočana.
-
siječnja 15, 2015
Edit this post
Prekrcanost i loša raspoređenost tereta u garaži glavni su uzroci stradavanja broda “Vicente”, nekadašnjeg “Jadrolinijina” trajekta “Vis”, koji je potonuo na četiri milje od luke Vale los Cavaleiros na otoku Fogo u Zelenortskom otočju, zapadnoafričkoj državi, povukavši za sobom u smrt troje putnika i članova posade, dok ih se još 12 smatra nestalima na Atlantiku.
Trajekt, koji je od kasnog proljeća 2011. godine, kada je posljednji put isplovio iz Jadrana, bio dio flote kompanije “Tuninha Transporte Maritimo”, napustio je polazišnu luku Praia na susjednom škoju Sao Tiago s ukupno 26 putnika i članova posade, ali nagnut šest stupnjeva na lijevi bok, što je uz nepovoljne vremenske uvjete na moru “kumovalo” tragediji.
Trajekt, koji je od kasnog proljeća 2011. godine, kada je posljednji put isplovio iz Jadrana, bio dio flote kompanije “Tuninha Transporte Maritimo”, napustio je polazišnu luku Praia na susjednom škoju Sao Tiago s ukupno 26 putnika i članova posade, ali nagnut šest stupnjeva na lijevi bok, što je uz nepovoljne vremenske uvjete na moru “kumovalo” tragediji.
Izvor: Slobodna Dalmacija
-
siječnja 15, 2015
Edit this post
Prekrcanost i loša raspoređenost tereta u garaži glavni su uzroci stradavanja broda “Vicente”, nekadašnjeg “Jadrolinijina” trajekta “Vis”, koji je potonuo na četiri milje od luke Vale los Cavaleiros na otoku Fogo u Zelenortskom otočju, zapadnoafričkoj državi, povukavši za sobom u smrt troje putnika i članova posade, dok ih se još 12 smatra nestalima na Atlantiku.
Trajekt, koji je od kasnog proljeća 2011. godine, kada je posljednji put isplovio iz Jadrana, bio dio flote kompanije “Tuninha Transporte Maritimo”, napustio je polazišnu luku Praia na susjednom škoju Sao Tiago s ukupno 26 putnika i članova posade, ali nagnut šest stupnjeva na lijevi bok, što je uz nepovoljne vremenske uvjete na moru “kumovalo” tragediji.
Trajekt, koji je od kasnog proljeća 2011. godine, kada je posljednji put isplovio iz Jadrana, bio dio flote kompanije “Tuninha Transporte Maritimo”, napustio je polazišnu luku Praia na susjednom škoju Sao Tiago s ukupno 26 putnika i članova posade, ali nagnut šest stupnjeva na lijevi bok, što je uz nepovoljne vremenske uvjete na moru “kumovalo” tragediji.
Izvor: Slobodna Dalmacija
-
siječnja 15, 2015
Edit this post
Bill Gates će kupiti i Hvar i Korčulu, samo da mu nitko ne ometa budistički mir na Visu
Završne operacije čišćenja hrvatskih otoka od ljudi započele su 1. siječnja 2015. godine. Na Novu 2015. godinu, pisat će u knjigama, u skladu s europskim zakonima zabranjen je mali ribolov za osobne potrebe, a istog dana stupio je na snagu i novi Pravilnik o povlaštenom prijevozu otočana, kojim je korištenje povlastice za brodske linije stanovnicima jadranskih otoka ograničeno na jedno putovanje dnevno
Bit će to lijep potres na posrnulom svjetskom tržištu nekretnina, kad u Forbesu, Wall Street Journalu i ostalim magazinima s dizajnerskih stolića preko cijele stranice izađe veliki oglas kojim Vlada Republike Hrvatske objavljuje akcijsku rasprodaju jadranskih otoka. „Atraktivni mediteranski otoci svih veličina i dezena, totalna rasprodaja!“, kočit će na fotografijama kornatskog arhipelaga, hvarske palače Leporini ili glasovitog bolskog Zlatnog rata, potcrtano manjim slovima – „Akcija traje do isteka zaliha“, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju.
Bit će to lijep potres na posrnulom svjetskom tržištu nekretnina, kad u Forbesu, Wall Street Journalu i ostalim magazinima s dizajnerskih stolića preko cijele stranice izađe veliki oglas kojim Vlada Republike Hrvatske objavljuje akcijsku rasprodaju jadranskih otoka. „Atraktivni mediteranski otoci svih veličina i dezena, totalna rasprodaja!“, kočit će na fotografijama kornatskog arhipelaga, hvarske palače Leporini ili glasovitog bolskog Zlatnog rata, potcrtano manjim slovima – „Akcija traje do isteka zaliha“, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju.
-
siječnja 14, 2015
Edit this post
Pozivamo sve roditelje vrtićke djece na sudjelovanje na kreativnim radionicama:
Kako učenje učiniti zabavnim? - izrada unikatnih edukativnih materijala
Djeca i mediji, koja je uloga roditelja? - rasprava uz gledanje isječaka odgojno promišljenih dječjih filmova
Četvrtak, 15.1.2015.godine u 17h (novom)Dječjem vrtiću u Visu
Više na Facebook stranici https://www.facebook.com/UdrugaSvima
Udruga SVIMA
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)
Oznake
Adsense
aerodrom
Anatomija otoka
Anči Fabijanović
Anela Borčić
ankete
apartmani vis
arheologija
arhitektura
baština
BaVul
bike video
Biševo
blog
blogosfera
boćanje
Bogoljub Mitraković
Boris Čargo
Boško Budisavljević
brodovi
crkva
crna kronika
čestitke
Češka vila
dizajn
Dobrila Cvitanović
Dom starih
don Ivica Huljev
don Milan Šarić
Don Paulin
Draga Vojković Cepotova
društvene mreže
Dunja Bezjak
ekologija
estrada
fešte
film
Firefly 8SE 4K
flora
foto vremeplov
fotografija
fotomontaža
galeb
gastro
generacije
glazba
Goran Mladineo
grad
grad-objave
gradonačelniik
gradonačelnik
Gradsko vijeće
Hajduk
HEP
HGG Vis
hoteli Vis
HPD Hum
Hrvati u svijetu
Hrvatska
Hrvatska zora
humanitarne akcije
humor
HVIDR-a
in memoriam
Ivica Roki
Ivo Radica
Iz drugih medija
Jakša Fiamengo
jedrenje
Joško Božanić
Joško Repanić
Kalambera
kalendar
kartanje
kazalište
kino
književnost
Komiža
komunala
korona
košarka
kriket
Kućani
kućni ljubimci
kultura
Kut
laptop Acer
latest
Lavurat za poja
likovna umjetnost
limuni
logo
lokacije
ljudi
m/t Lastovo
Mamma mia 2
Matica hrvatska
medijski ponedjeljak
Metković
mladi
Modra špilja
more
MUP
najava događanja
najave
naslovnica
Natalia Borčić
Nevio Marasović
Nikola Kežić
Nikša Sviličić
NK
NK VIS
nogomet
Norway
novo
obrazovanje
oglasna ploča
oglašavanje
oružje
osmrtnice
osobno
OŠ Vis
otoci
otok
otok Vis
pčelarstvo
Petra Kapor
planinari
ples
Podšpilje
poklod
Pokret otoka
polemike
politika
poljoprivreda
pomorci
portret
posao
povijest
poznati
priroda
promet
promo
Prostorni plan
PROVISLO
Ranko Marinković
razgovor
reportaža
restoran "Val"
restorani-konobe
ribe
Rodoslovlje
Rogačić
ronjenje
Rukavac
Siniša Brajčić
Slavomir Raffanelli
slider
slider2
sobe
Split
sport
Srebrna
Srećko Marinković
SŠ AMK
stare kartoline
Stipe Vojković
svijet
škola
škrinjica
Tihana Skerbić
time lapse
tradicija
trajekti
trčanje
turizam
udruga Svima
unučica
urbanizam
USA
uvale
veja
Veljko Mratinić Brojne
VERN'
Vesna Bučić
video
video razglednica
video vijesti
vijesti
vijesti vis
vinogradarstvo
Vis
viški govor
viški plivački maraton
vjenčanja
Vjerni Visu
Vodovod i odvodnja
vrijeme
vrtić
Vukovar
zabava
zanimljivosti
zdravlje
zdravstvo
Zima na otoku
znamenitosti
Ženaglava
životinje
žutilo
Popularni postovi
-
Kad na Vis ne bi doseljavali ljudi iz ostatka Hrvatske, BiH i svijeta i kad bi na otoku kao jedini pokazatelj vrijedio vitalni indeks (broj ...
-
I prije nego sam ušao u Kulturni centar na predstavljanje knjige poezije već su mi se oči i objektiv fotoaparata nauživali poezije same...
-
Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error sit voluptatem accusantium doloremque laudantium, totam rem aperiam, eaque ipsa quae ab...
-
Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error sit voluptatem accusantium doloremque laudantium, totam rem aperiam, eaque ipsa quae a...
-
Sed ut perspiciatis unde omnis iste natus error sit voluptatem accusantium doloremque laudantium, totam rem aperiam, eaque ipsa quae ab i...
-
Poznato je da su objektivi skupi, a širokokutni su uvijek u trendu, posebice kod snimanja interijera, soba, apartmana, vila... Podrazumijeva...
-
Na Kutu, nasuprot restorana Val, otvorena je nova butiga u kojoj se nudi piće, gulošćine, suveniri... I još p...