Počelo je demontiranje preslice na župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije (Gospe od Spilica) u Visu. Svaki kamen se skida, naravno i zvona, te će se vratiti uz povezivanje - učvršćivanje kamenih blokova metalnim šipkama. Pola milenija stara crkva (preslica je nešto mlađa) tako se nastavlja obnavljati, a nakon preslice na red bi trebalo doći pročelje; one prekrasne rozete, pragovi i ostalo... Ovako nešto ne događa se često nego jedanput u više stotina godina.
Svačiji prilog i donacija će sigurno dobro doći u ovo vrijeme recesije.
Za pripitomljenog karkoša kod Gangarelinih na Basulinku sam čuo još početkom ljeta, ali tek sad sam realizirao namjeru da ga predstavim na blogu. Nikolu sam zatekao kod kuće, karkoš je bio u izviđanju terena, a Eni tek što nije došla s Luke. I evo, stigle su Eni i Gea i dok čekamo karkoša pokazuju mi kornjače i zeku.
Nikola je par puta zazvao:
- Karkoš! Karkoš!
Nije prošlo puno vremena, čujemo:
- Evo ga!
I stvarno, na krovu Nikola i na ruci mu Karkoš. Dolazi kod Eni po poljubac, obilazi prijatelje, prošetava se uz kujicu Piku i mačke, skupa su za zdjelom, pokazuje mačkama tko je gazda, vješa se kljunom o konop ili štap, otvara frižider... Mirokul!
Priča Nikola da ga je našao kao ptića ispalog iz gnijezda prije sedam mjeseci u Smokovu i mislio je u početku da se radi o vrani. Uzeo ga je kući, hranio ga, učio letit; sve što bi mu i mama radila... Otuda ta prisnost i povjerenje. Sad leti Basulinkom, do Češke vile, pa i dalje. Voli pokupit što mu se svidi i odletjeti s tim. I mobitel vam može „maznuti“... jel' tako, Toni? Kad vidi galeba na križu na kampanelu, doleti, potjera ga i zauzme položaj. I još tega ima...
Danas je Međunarodni dan starijih osoba i u Domu za starije i nemoćne u Visu su organizirali zabavu - bambulu. Don Ante Matulić i pop i rock band "Abakus" iz Komiže svirali su korisnicima Doma i natjerali da plešu i one koji mogu plesati samo očima. Jeste li nazvali staru majku, oca, nonu,nonota, didu, baku, tetu...? Niste? To se da ispraviti...Ajde, šta čekaš!
Klikni OVDJE i pogledaj fotografije, a onda pogledaj i video:
Nakon 12 godina službe u Domu starih u Visu, a zbog odlaska u mirovinu, časna sestra Arimateja ( Anka Oršolić ) napušta Vis i odlazi za Vinkovce. Osoblje i štićenici doma su , za oproštaj, upriličili prigodan program i uz darove i zahvale joj poželjeli sreću u umirovljeničkom životu. Ona, kao što je naglasio ravnatelj doma Dalibor Damjanović, zasigurno neće mirovati ni u mirovini jer "vozi 100 na sat" i brža je na svom biciklu od njega na skuteru... Na simpatičan način je opisao njenu žustrinu i energiju da sve stigne i ne umori se u davanju sebe Bogu i čovjeku. Sestru Arimateju poznajem od njenog dolaska na Vis i osobno sam se uvjerio na primjeru pok. tete Maruške koja je u domu provela gotovo devet godina, koliko ljubavi, brige i pažnje posvećuje potrebitima. Milosrdna sestra Svetog Križa, časna sestra Arimateja zasigurno je zavoljela Vis i Višane kao što su i oni nju zavoljeli. Sretan joj i blagoslovljen umirovljenički život!
Nakon 12 godina službe u Domu starih u Visu, a zbog odlaska u mirovinu, časna sestra Arimateja ( Anka Oršolić ) napušta Vis i odlazi za Vinkovce. Osoblje i štićenici doma su , za oproštaj, upriličili prigodan program i uz darove i zahvale joj poželjeli sreću u umirovljeničkom životu. Ona, kao što je naglasio ravnatelj doma Dalibor Damjanović, zasigurno neće mirovati ni u mirovini jer "vozi 100 na sat" i brža je na svom biciklu od njega na skuteru... Na simpatičan način je opisao njenu žustrinu i energiju da sve stigne i ne umori se u davanju sebe Bogu i čovjeku. Sestru Arimateju poznajem od njenog dolaska na Vis i osobno sam se uvjerio na primjeru pok. tete Maruške koja je u domu provela gotovo devet godina, koliko ljubavi, brige i pažnje posvećuje potrebitima. Milosrdna sestra Svetog Križa, časna sestra Arimateja zasigurno je zavoljela Vis i Višane kao što su i oni nju zavoljeli. Sretan joj i blagoslovljen umirovljenički život!
Rajko Žitko i Vinka (rođ. Radica) vjenčali su se na današnji dan prije 50 godina. A zlatni pir vrijedi obilježiti. Veliki je to jubilej, 50 godina! Pola stoljeća! A kako sam znao za to morao sam doći na misu, posnimiti malo, čestitati... Istina, na Visu je više obnova zavjeta povodom godišnjica nego novih vjenčanja. Nažalost. I ne samo da je malo pravih, novih vjenčanja, nego ih velik broj i ne traje dugo. Takav je duh vremena, načet konzumerizmom i površnošću. No, da ne lamentiramo o krizi morala, vratimo se Rajkotu i Vinki. Čujem Vinku kako na don Paulinov poziv da se zahvale Bogu što imaju jedno drugo odgovara: „To sam sto puti rekla...“ Eto, to je to. Na izlasku iz crkve posiplju ih cvijećem. Ali što ja pričam kad je tu filmić...
Rajko Žitko i Vinka (rođ. Radica) vjenčali su se na današnji dan prije 50 godina. A zlatni pir vrijedi obilježiti. Veliki je to jubilej, 50 godina! Pola stoljeća! A kako sam znao za to morao sam doći na misu, posnimiti malo, čestitati... Istina, na Visu je više obnova zavjeta povodom godišnjica nego novih vjenčanja. Nažalost. I ne samo da je malo pravih, novih vjenčanja, nego ih velik broj i ne traje dugo. Takav je duh vremena, načet konzumerizmom i površnošću. No, da ne lamentiramo o krizi morala, vratimo se Rajkotu i Vinki. Čujem Vinku kako na don Paulinov poziv da se zahvale Bogu što imaju jedno drugo odgovara: „To sam sto puti rekla...“ Eto, to je to. Na izlasku iz crkve posiplju ih cvijećem. Ali što ja pričam kad je tu filmić...
Banjalučanin Branko Rajačić redovito ljetuje kod none Lucije ( Seka Mustafićova) u Visu gdje se i rodila ljubav za more i ribolov, bar onaj "s kraja". Nerijetko uvati lipi komad. Danas kuriozitet, senzacija! Na udici završila neka rijetka vrsta. Slijedilo je fotografiranje za uspomenu i vraćanje ulova u more. Naime, upozorili su ga da je riba otrovna.
Surfajući pronašao sam da je riječ o afričkom kostorogu.
Banjalučanin Branko Rajačić redovito ljetuje kod none Lucije ( Seka Mustafićova) u Visu gdje se i rodila ljubav za more i ribolov, bar onaj "s kraja". Nerijetko uvati lipi komad. Danas kuriozitet, senzacija! Na udici završila neka rijetka vrsta. Slijedilo je fotografiranje za uspomenu i vraćanje ulova u more. Naime, upozorili su ga da je riba otrovna.
Surfajući pronašao sam da je riječ o afričkom kostorogu.
Niko Pisac, Višanin i Kućanin, zaljubljenik je u stare motocikle i već 15 godina ih skuplja, restaurira, proučava, „otima“ vremenu u svojoj maloj "klinici" za motore... Ta ljubav ga je povezala s drugim zaljubljenicima u „store makine“, pa su tako nastala nova prijateljstva, druženje, razmjena iskustava... Ovih dana mu je stigao u posjet Vinko Surina, prekaljeni motociklist koji je od 1955. – 1964. vozio utrke, 5 puta osvajao naslov prvaka Hrvatske u brzinskom motociklizmu na Ducatiju 125 ccm-Sport. Od 1998. vozi oldtimer relije i osvaja nagrade. Tako se i upoznao s Nikotom... I Vinkov sin Emil vezan je uz motore. Nedavno je na više televizijskih postaja bio predstavljen Diesel motor u njegovoj, vlastitoj konstrukciji. A Niko? Zaljubljeno se brine o svojim „starcima“, njih 11! Tu su 4 Guzzija, 2 Bianchija, 2 BMW-a, itd..., a kako izgleda kad stručnjaci za oldtimere kompetentno ćakulaju pogledajte na video uradku.
