Umjetnine se vratile kući

Umjetnine iz crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije (Gospa od Spilice) nakon šest godina restauratorskih radova u Splitu i Zagrebu i dvije godine čekanja da se urede krov i unutrašnjost crkve, konačno su vraćene. Dopratila ih je tročlana ekipa restauratorskog zavoda iz Splita i to po olujnom jugu, u plovidbi koja je trajala gotovo četiri sata. Kako god, umjetnine su tu, stručno restaurirane, predivne...

Zatekao sam restauratore u crkvi gdje su postavljali poliptih kojem su oni dali radni naziv "Bogorodica sa svecima" , autor kojeg je poznati renesansni slikar Girolamo Santacroce. Don Paulin je zadovoljan. I vi ćete biti kad ih vidite u punom sjaju...

Poliptih "Bogorodica sa svecima" ( Girolamo Santacroce), izuzetno vrijedno djelo renesansne umjetnosti - 16.stoljeće. Jedan dio poliptiha, na žalost, nedostaje...

Don Paulin je brižno pratio vraćanje restauriranih umjetnina na njihovo mjesto

160 godina Hrvatske gradske glazbe Vis

Od daleke 1848. godine prošlo je 160 godina, dva cijela ljudska života... Na prigodnoj svečanosti ,u Hrvatskom domu, uručena su priznanja zaslužnima, a istaknuti su redom: Ilić Miho "Beg" (najstariji živući glazbar - 96 godina), Tonći Radišić "Barica" (truba), Marko Poduje "Veli" (klarinet, najstariji aktivni glazbar) i Dinko Karuza "Moki" (kapelnik). Posebno toplo i rječito je predstavljen Marko "Veli" - kao dobri duh gradske glazbe...

 Mizikonti su uistinu vrijednost ovog grada i kao takvi trebaju imati podršku gradske vlasti, ali i svih nas.

Tomasovići (Tomasovich's)

Na ovoj fotografiji je obitelj Tomasović Mihe i Marije (rođene Tomić - od Kažoletovih)... Marija je oko 1903. emigrirala iz Visa u SAD gdje se udala za Mihu Tomasovića ( iz okolice Dubrovnika). Fotografija je snimljena u SAD oko 1918. godine. Dječak dolje desno je Martin. Upoznao sam ga sredinom osamdesetih kad je kao sedamdesetpetogodišnjak prvi put posjetio Vis...
Martin je tražio podatke o svojim korijenima i rodbini u čemu nije imao sreće budući ga živući rođaci nisu toplo primili...Možda su se bojali da nije doša tražit dil... Kako god, ovu fotografiju sam dobio e-mailom od jednog potomka ove brojne obitelji, a Martina se uvijek sa zahvalnošću prisjetim jer je tijekom domovinskog rata ponudio da će me s obitelji primit kod sebe u SAD bude li trebalo...  A nisam nešto posebno učinio za njega osim što sam mu bio pri ruci kao čovjeku koji u toj dobi prvi put dolazi u nepoznatu sredinu, ne zna jezik, prilike... Tada stranci i nisu mogli dolaziti na Vis osim uz posebno odobrenje.
Dok je mogao pisati redovito se javljao, a za Božić bi poslao po 100 - 200 dolara za klince.
Posljednje pismo stiglo je 1996. godine, a 10 godina poslije putem interneta sam slučajno naišao na potomka njegova brata koji  me izvjestio da je Martin umro 2006. godine. Počivao u miru Božjem!

Rodni list nekad...

Rodni list (svjedodžba rođenja) prije stotinjak godina izgledao je ovako (klikni na sliku lijevo!). S ovakvim dokumentom je i Ranko Marinković jednom prigodom dokazivao svoju nacionalnu i vjersku pripadnost...

"Pod naslovom Iz antropoknjiževne geografije (urednik po narodnosti i vjeri!) znatiželjnima na znanje!, Marinković citira sljedeće pismo (s komentarom - pravopis don Silvestra netaknut): Svjedodžba rođenja... kojom se tvrdi, da se je Ranko Marinković zakoniti sin rimokatoličkih roditelja Vicka i Anke Marije Zaccaria rodio u Visu dne... itd.

Bio je kršćen dne 27 Travnja iste godine. Od Natpop. Župskog ureda, Vis, 1. listopada 1928. Don Silvestar kan. Bonačić, natpop-župnik. Marinković je ovim citatom župnikova dopisa očito želio suzbiti različita i jamačno brojna govorkanja o svome podrijetlu, vjeri svojih roditelja, a očito i vlastitoj, a time posredno i posvjedočiti o svom nacionalnom opredjeljenju. Naime, upravo je spomenuta Hrvatska gruda u svome paskvilu objedila Marinkovića s jugonacionalizma." (Citat iz feljtona Nikole Batušića)

Don Silvestar Bonačić potpisao je i Marinkovićevu svjedodžbu rođenja, što govori da je isti svećenik dugi niz godina vodio župu u Visu.

Stolarska radionica - atellier!

U urednoj, pažljivo osvijetljenoj stolarskoj radionici (preko puta ljetnog kina u Visu), nakon što utihnu ostali strojevi, na tokarskom stroju gospođa Maja izrađuje predmete od drva... Ona plitka zdjela (krajnje lijevo) od maslinova drveta je prekrasna.

Prozor od ulice je pretvoren u malen izlog i omogućava pogled u unutrašnjost radionice... Zanimljivo i simpatično.

Prošpe i Jakubina

Reći će neki: Neš ti slike... Ali meni nekako simpa. Prošpe i Jakubina bacili mriže i vraćaju se doma.

Radovi na kampanelu

Na kampanelu crkve "Sv.Ciprijan i Justina" na Kutu postavlja se novi sat. Postavljen je novi kameni prsten, montira se satni mehanizam... Meštri, Mijo Mrkušić - urar i Andro Brajčić "Šoltonac" - građevinar s puno pažnje izvode radove.

Visoko su, a ja zapeo učiniti koji snimak izbliza. Uz Androtove kratke upute kako se ponašat na skeli, eto i mene gore. Kolina se bokun tresu, ne smin gledat šoto.

Prilovo: Prvi slijeva

U POKOJU GOSPODNJEMU

NAŠEM MILJU I OMILJU

CVIETI RAJNI MIROM CVALI.

 SVAGDANJIM UZDAHSIMA

VAŠI DRAGI PREOSTAVŠI

U BOGU IH ZALIVALI.

.... natpis je to na nadgrobnoj ploči groba koji je prvi slijeva od ulaza u gradsko groblje u Visu.  Nadgrobni spomenik je isklesao poznati hrvatski kipar IVAN RENDIĆ (1849-1932).  Ploča je prekrasan kameni reljef s pomenutim natpisom, a kip predstavlja mladu djevojku kako zalijeva cvijeće.

Priča se da je podizanje takvog spomenika motivirano iznenadnom smrću djevojke u vrijeme dok je zalijevala cvijeće, a sama  smrt da je prouzročena uzbuđenjem i sprenućem kad je naglo iz cvijeća ispuzala gušterica... Da li je priča točna ili nije i nije toliko bitno. Sa strane kamene reljefne ploče uklesana je i gušterica. Minuciozno, vjerno.

Kapetanova "Izložba konceptualne umjetnosti"

VIS (Kut), 21.07.2007.godine u 20,00 sati

Otkrivanjem - predstavljanjem lijesa  (oliti karšila) za "pokop" lokalne vlasti , pomorski kapetan Andro Slavić poručio im je: " Pročitao sam ja vas. Odavno!!!"

Najavljen kao "Izložba konceptualne umjetnosti" događaj je upriličen u obliku otkrivanja kasila i kratkim obraćanjem okupljenima - oštrim riječima na račun lokalne vlasti. Izložba je otvorena do daljnjega.... ili dok cenzura ne dopusti.... Inače, već duže vrijeme ljut i razočaran, kapetan najavljuje kraj bavljenja ugostiteljstvom i odlazak s Visa. Odbrojava dane do ispunjenja najave.... Još 59 dana!

VIS (Kut), 21.07.2007.godine u 22,00 sati

Brzom i efikasnom akcijom nadležnih policijsko-komunalnih snaga kapetan je onemogućen u nastavku svojeg umjetničkog izražavanja. Konceptualnog i nekonceptualnog. Privelo ga i zatvorilo! Na kratko. Teška vremena za umjetnost i umjetnike! Hoće li se sad javiti udruge za zaštitu slobode umjetničkog izražavanja. Ostaje nam da vidimo!

Prava sepia

Ovo je pravi, izvorni  sepia ton, toliko karakterističan za stare fotografije s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

( Na fotografiji Mare Pušić r. Karuza, krajem 19. stoljeća) 

Andro i Dragica

Barba Andro i teta Dragica Puhalović (Višanin i Komiška) učinili su spizu i vraćaju se na Kut.