U Visu 19. Listopada, 2015 g.
Josip Joško Repanić – Sardenjež
Pod kulom 1, 21480 Vis
U ime pjevača bivše klape "Brodosplit" i "Isse" iz Splita
U ime pjevača bivše klape "Brodosplit" i "Isse" iz Splita
JAVNA BESIDA ŽALOVANJA
u povodu smrti pok. maestra Đina Mladinea
u povodu smrti pok. maestra Đina Mladinea
Foto: Pina Lipanović (Facebook)
„Pok, co sal Jino? Pok, co sal drogi meštre moj i naš ?“. Pa ti nisi dovršio svoje djelo ovdje među nama na zemlji. Tvoj talent Božji je trebao još puno toga stvoriti za tebe, za nas, za naše i tvoje potomke, za plemenitu glazbenu milozvučnu baštinu našu, našeg Dalmatinskog Hrvatskog naroda.
Običaj je dragi meštre moj u ovakvim prigodama sumirati životno djelo čovjeka.
Da. To je ono konvencionalno, ali ti, pa ni ja nismo živjeli baš konvencionalno, pa ću pokušati da bi zadovoljio formu, te moju taštinu i ego svoj ovdje pored odra tvoga pokušati kazati samo nekoliko neizbježnih tragova moje uspomene na tebe i naš zajednički život i rad.
U nekom vremenu banu u Split već odrasli dječak Domine i Sibeta, Đino.
Običaj je dragi meštre moj u ovakvim prigodama sumirati životno djelo čovjeka.
Da. To je ono konvencionalno, ali ti, pa ni ja nismo živjeli baš konvencionalno, pa ću pokušati da bi zadovoljio formu, te moju taštinu i ego svoj ovdje pored odra tvoga pokušati kazati samo nekoliko neizbježnih tragova moje uspomene na tebe i naš zajednički život i rad.
U nekom vremenu banu u Split već odrasli dječak Domine i Sibeta, Đino.
E, pok co?
A, ništa.
A, ništa.
Ti si 'no ništo u glazbi, je?
E, ali tukon još puno tega ucit i naucit.
Ucit ćeš ti kroz život i uz lavur, kako i puno drugih (Zlatko Šijak).
I onda: pri Društvu Višana i prijatelja Visa u Splitu najprije klapa" Issa-Jest", a onda i klapa "Issa". Nakon toga u klapi "Brodosplit" pa onda: "Đino vele škule od muzike finil. Veliki talent cili glazbeni Split žužnji“ pa traže ga: „'v vamo i 'n namo“, a on kod maestra prof. Veršića i uz Veršića u zbog Brodosplita. Ali hoće ga i KUD "Jedinstvo" iz Splita za Ameriku.
Nakon toga napunjen znanjem i iskustvom ovo našega maestra Đinota kod svojih, na Visu, u Komižu.
Gdje, uz pokojnog Bađalita i druge probuđuje glazbeno pjevačku, već zamrlu Komižu putem uspješno vođenog zbora i klape "Komiža".
Iz tih dana koji me vezuju uz tebe moj meštre Đino je MEDVIDINA (koncert i tvoj aražman Palagruže)
Pa Omiš i radosno noćno kupanje pored ušća rijeke Cetine.
Pa kade je ono bilo: „traži se zborovođa i umjetnički voditelj cijele "Moreške" iz Korčule“.
Najbolje reference u to vrijeme, za to mjesto imao si ti meštre, čak i uz moj blagoslov.
I zaista: Đino sa svima svojima ode za Korčulu, a u meni nabuja neka tuga zbog toga, jer si tada nestao iz mog svakodnevnog životnog i glazbenog zanimanja.
Pojavio si se tek iza Domovinskog rata našeg. Nismo se odmah u potpunosti razumjeli ("Ježina") tih godina, pa sam i ja tada napravio jednu veliku pogrešku ne samo prema tebi, već prema sebi i općenito prema viškom otočnom klapskom pjevanju (glazbenom kulturnom baštinom našom).
Molim Te oprosti mi Đino zbog toga.
A ono na tvoj nagovor započeto("Viški otočni napjevi i pjesme") bit će mi teško bez tebe, ali ako Bog da nastavit ću, pa da bar nekome iza mene bude lakše.
Inače tvoj istančani gen i zahtjevnost tvoja za vrhunskim glazbenim stvaralaštvom rezultiralo je stvaranjem jedne respektabilne klape "Gusarica". I pored svih poteškoća sa svojom "Maretom" si reprezentirao visoke dosege viške glazbene kulture. Tvoje antologijski vrijedne skladbe inspirirane poetskim tekstovima Joška Božanića:" U Jocima, covik i medvid" (klapa" Komiža") i "Besida obo besidi" ("Brodosplit") s kojom smo ponosno i drsko nastupali po svim ondašnjim Jugoslavijama (posebno Prešernu) i Europi posebno u današnjoj prijestolnici Brisselu napravljene su za sva vremena.
Joško je u svome "Perušće besid" rekao: "Covik fini i vej ga ni“, „ Barž je i tako meštre moj“, ali ja to za tebe ne bi rekao, ti ćeš u mnogim našim srcima živjeti dugo, a tvoja umjetnička dijela vječno.
Sada ćeš skladati u Božjim rajskim dvorima za anđeoske zborove Njegove, i bit će ti ljepo s njima. Možda ljepše nego s nama, iako je bilo na zemlji lijepo živjeti s tobom u vremenu ovom.
Počivao u miru Božjem Đino naš, a kada dođemo Mičotu Dinji kantat na grobu u Muster zakantat ćemo i tebi u spomen, ako Bog do zdrovje.
"Šćeta ca si sad tote osto si nedorecen, a mogal si još svima namin puno dat". Međutim Oni Višnji je želil da budeš uz Njega, On vjerovatno smatra da ćeš tamo uz Njega biti potrebniji, a mi ćemo se pasat barž i bez tebe.
Zbogom Đino naš i puno ti fola, covice plemenite "drskosti"!
Nakon toga napunjen znanjem i iskustvom ovo našega maestra Đinota kod svojih, na Visu, u Komižu.
Gdje, uz pokojnog Bađalita i druge probuđuje glazbeno pjevačku, već zamrlu Komižu putem uspješno vođenog zbora i klape "Komiža".
Iz tih dana koji me vezuju uz tebe moj meštre Đino je MEDVIDINA (koncert i tvoj aražman Palagruže)
Pa Omiš i radosno noćno kupanje pored ušća rijeke Cetine.
Pa kade je ono bilo: „traži se zborovođa i umjetnički voditelj cijele "Moreške" iz Korčule“.
Najbolje reference u to vrijeme, za to mjesto imao si ti meštre, čak i uz moj blagoslov.
I zaista: Đino sa svima svojima ode za Korčulu, a u meni nabuja neka tuga zbog toga, jer si tada nestao iz mog svakodnevnog životnog i glazbenog zanimanja.
Pojavio si se tek iza Domovinskog rata našeg. Nismo se odmah u potpunosti razumjeli ("Ježina") tih godina, pa sam i ja tada napravio jednu veliku pogrešku ne samo prema tebi, već prema sebi i općenito prema viškom otočnom klapskom pjevanju (glazbenom kulturnom baštinom našom).
Molim Te oprosti mi Đino zbog toga.
A ono na tvoj nagovor započeto("Viški otočni napjevi i pjesme") bit će mi teško bez tebe, ali ako Bog da nastavit ću, pa da bar nekome iza mene bude lakše.
Inače tvoj istančani gen i zahtjevnost tvoja za vrhunskim glazbenim stvaralaštvom rezultiralo je stvaranjem jedne respektabilne klape "Gusarica". I pored svih poteškoća sa svojom "Maretom" si reprezentirao visoke dosege viške glazbene kulture. Tvoje antologijski vrijedne skladbe inspirirane poetskim tekstovima Joška Božanića:" U Jocima, covik i medvid" (klapa" Komiža") i "Besida obo besidi" ("Brodosplit") s kojom smo ponosno i drsko nastupali po svim ondašnjim Jugoslavijama (posebno Prešernu) i Europi posebno u današnjoj prijestolnici Brisselu napravljene su za sva vremena.
Joško je u svome "Perušće besid" rekao: "Covik fini i vej ga ni“, „ Barž je i tako meštre moj“, ali ja to za tebe ne bi rekao, ti ćeš u mnogim našim srcima živjeti dugo, a tvoja umjetnička dijela vječno.
Sada ćeš skladati u Božjim rajskim dvorima za anđeoske zborove Njegove, i bit će ti ljepo s njima. Možda ljepše nego s nama, iako je bilo na zemlji lijepo živjeti s tobom u vremenu ovom.
Počivao u miru Božjem Đino naš, a kada dođemo Mičotu Dinji kantat na grobu u Muster zakantat ćemo i tebi u spomen, ako Bog do zdrovje.
"Šćeta ca si sad tote osto si nedorecen, a mogal si još svima namin puno dat". Međutim Oni Višnji je želil da budeš uz Njega, On vjerovatno smatra da ćeš tamo uz Njega biti potrebniji, a mi ćemo se pasat barž i bez tebe.
Zbogom Đino naš i puno ti fola, covice plemenite "drskosti"!
Joško - JRS
Nema komentara
Objavi komentar