Predstavljen 59. broj Hrvatske zore

Viški ogranak Matice hrvatske predstavio je sinoć (srijeda, 25. 4.2012.) u Gradskoj knjižnici novi, 59. broj Hrvatske zore. Publika gotovo "prekopirana" s ranijih predstavljanja, ali to je tako u malom mjestu. A lipo je. Ugodno. Ko u dnevnom boravku, a još uz klapu Liket... Osvrt na vrijeme proteklo od prošlog broja glasila, uspješno predstavljanje Visa u Zagrebu... Na 67 stranica glasila ima štiva za svačiji ukus, a ohrabrujuće je da raste broj novih suradnika, priloga, istraživanja o ljudima, događajima i običajima. Priča o viškom poteštotu Jakinu, Stončici... Puno toga.

Siniša Brajčić je u kontaktima s renomiranim hrvatskim kazališnim imenima oko uprizorenja drame "Dežgracija" na jesen u HNK-u Varaždin... Kad smo kod toga (malo se i našalimo!), predsjednica ogranka Dobrila se javno ogradila od "grubih riči" u isječku drame predstavljenom u glasilu, da su joj sugerirali da se stave točkice, na što je Zdenko utemeljeno ( i duhovito) ustvrdio kako se ne može govorit na točkice...

Gotovo! Dosta teksta. Nije dosta što vam snimim, pa da još i pišem...

Kalinićeva "Gospa od juga" predstavljena i u Visu

Krajem prošle godine zbirka pjesama Vinka Kalinića, "Gospa od juga", bila je premijerno predstavljena u Komiži, a sinoć (petak, 20.4.2012.) je to učinjeno i u Visu, u sklopu programa obilježavanja Dana grada. Bio je to događaj koji je protekao tečno, u toplom druženju stihova i glazbe, u ispreplitanju kreativnih izričaja oplemenjenih pozitivnom energijom ljudi bliskih umjetnosti riječi i glazbe.

Kad su među izvođačima osnovci iz nižih razreda na trubi i flauti, veterani klapske pjesme (klapa Koluna), Nila s violinom uz Maretu, kad Stipe zapjeva, Siniši od uzbuđenja pukne glas... onda treba biti žao onima koji su događaj propustili. Vinko i Mareta, u sinergiji medija kojim se koriste, jamstvo su dobre poetsko-glazbene večeri. Tako se i dogodi da netko iz Marete "izvan scenarija" počne prebirati po žicama uz Vinkovo govorenje stihova.

Knjiga? Sjajna. Prepoznata, prevođena... Čak i u ovom vremenu nenaklonjenom poeziji i knjizi uopće.

Foto/video/tekst: Nikola Kežić

Vis: Doktor za hakl (basket)

Đir do SRC "ISSA" i impulsivna odluka da zaigram na basket. S osnovcima. Nekako sam procijenio da se još mogu nosit s njima. I mogao sam. Al' jedva. Puno godina i puno kila... Razigravamo Petar (Lipanović) i ja na bacanja, kad eto i drugih pod koš. S njima i dr.med. Nebojša Đorđević, uvijek oran za hakl. Naravno, uvijek dobro dođe alibi kako je netom iscijepao metar drva i da mu je ruka teška. Odlučim se na još jednu partiju, tri na tri do 21. Izgubimo, pa čestitam protivnicima, prepustim mjesto Kokotiću i dohvatim se fotoaparata. Đole se žali kako je premoren, ali ne odustaje. Puni koš. Generacija smo, "berba" 1957., ali je u boljoj kondiciji i što se košarke tiče dajem mu još jedan doktorat. Ali kad ga dohvatim na stolnom tenisu...