I posljednji lambik na Kutu odlazi u povijest. Iza dosjetki i smijeha neuspješno se pokušava skriti žal za vremenom koje odlazi u nepovrat, za tradicijom koja se gasi, za ljudima kojih više nema... Kad bi se prije lambikalo znalo se okupiti i po dvadesetero, tridesetero ljudi; družilo bi se, smijalo, jelo i pilo, grijalo uz kotao ako bi bilo studeno kao ovih dana...
U vrijeme 2. svjetskog rata proizvodio se tu i alkohol za sanitetske potrebe, za ranjenike, a spominje se da je jednom i kuverta letila u zrak kad je eksplodirao kotao. Priložilo se bilo...
Nema komentara
Objavi komentar